Velik broj poslodavaca ulaže u dodatno obrazovanje, edukacije i školovanje svojih radnika jer je takvo ulaganje dodana vrijednost za poslodavca i za samog radnika.
Općim obrazovanjem i izobrazbom (Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu) smatra se obrazovanje i izobrazba koja omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su većim dijelom prenosive i na druga radna područja te za rad kod drugih poslodavaca.
Najčešći oblici općeg obrazovanja i izobrazbe su:
- osnovno, srednje i visoko obrazovanje, uključujući poslijediplomske i doktorske studije (u zemlji i inozemstvu);
- seminari, tečajevi i kongresi, specijalizacije i drugi oblici obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu, tečajevi stranih jezika ili stručni kongresi koji se mogu povezati s djelatnošću poduzeća i dr.).
Posebno obrazovanje i izobrazba ponajprije je namijenjeno sadašnjem ili budućem radnom mjestu radnika kod poslodavca koji financira njegovo školovanje. Ono omogućuje stjecanje kvalifikacija koje nisu prenosive kod drugih poduzetnika niti na druga radna područja ili su samo dijelom prenosive. Pod ovom vrstom obrazovanja smatraju se najčešće seminari, tečajevi i kongresi, specijalizacije i drugi oblici obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu. Da bi odnos koji nastane takvim ulaganjem u obrazovanje radnika bio reguliran, poslodavac može donijeti posebnu odluku, osobito kada je riječ o obrazovanju koje traje dulje vrijeme, kao što je plaćanje studija. Međutim, najbolje je da poslodavac i radnik zaključe ugovor o obrazovanju, edukaciji ili školovanju u kojima oni ugovaraju sva međusobna prava i obveze.
Takvim ugovorom potrebno je detaljno ugovoriti vrstu obrazovanja na koje poslodavac upućuje imenovanog radnika, ustanova, institucija ili druga izvršitelj obrazovanja gdje će se obrazovanje odvijati kao i razlog zbog kojeg se radnik upućuje na edukaciju, vrijeme početka i vrijeme završetka obrazovanja odnosno njegovo točno trajanje, iznos upisnine, školarine odnosno naknade za obrazovanje koje poslodavac plaća za potrebe obrazovanja radnika, te da li ih poslodavac snosi u cijelosti ili djelomično, ima li radnik pravo na plaćeni dopust za potrebe pohađanja obrazovanja i u kojem trajanju, te koje su obveze radnika prema poslodavcu nakon završenog obrazovanja.
Radnik se takvim ugovorom uobičajeno obvezuje:
- uredno i savjesno pohađati obrazovanje i polagati eventualne ispite,
- završiti obrazovanje najkasnije u ugovorenom roku,
- završiti obrazovanje s uspjehom.
USTAVNE SLOBODE RADA
Ugovorne strane ugovorom često ugovaraju da poslodavac može raskinuti međusobni ugovor o obrazovanju uz obvezu radnika da vrati poslodavcu utrošena sredstva za obrazovanje i druge ugovorene iznose, ako:
- radnik prekine ili ne završi obrazovanje u roku,
- radnik nastavi obrazovanje kod drugog izvršitelja obrazovanja bez prethodnog odobrenja poslodavca,
- radnik svojevoljno napusti poslodavca prije isteka roka obrazovanja
- radnik dobije otkaz koji nije poslovno uvjetovan,
- radni odnos s poslodavcem prestane izvanrednim otkazom kojeg poslodavac daje radniku ili redovitim otkazom kojeg radnik daje poslodavcu ili ako radnik postupi suprotno drugim ugovornim obvezama.
Radnik se u pravilu obvezuje ostati u radnom odnosu kod Poslodavca određeno vrijeme po završetku obrazovanja, iako poslodavac može ali i ne mora uvjetovati radniku da nakon završetka obrazovanja provede kod poslodavca određeno razdoblje, kao što može ali ne mora uvjetovati radniku u kojem vremenu mora završiti obrazovanje. Poslodavci se često koriste različitim institutima radnog i obveznog prava da bi se zaštitili od postupaka radnika i to posebno kod prijevremenog prestanka ugovora o radu (ugovaranje odštetne odgovornosti radnika, ugovaranje ugovorne kazne te ugovaranje obveze radnika da poslodavcu vrati iznos uložen u obrazovanje radnika).
U praksi postoje slučajevi u kojima poslodavci ugovaraju obvezu da radnik vrati cjelokupne troškove obrazovanja i to u svakom slučaju i neovisno o tome kada i na koji način radni odnos prestaje.
Iz ugovornih odredbi takvih ugovora proizlazi da ako radnik želi izbjeći naplatu ugovorenog iznosa ne bi smio otkazati ugovor o radu već bi bio dužan kod poslodavca raditi sve do odlaska u mirovinu, budući da bi prema ugovoru bilo nemoguće jednostrano otkazati ugovor o radu bez plaćanja spornog ugovorenog iznosa naknade.
Takvi učinci prijepornih odredaba Ugovora između poslodavca i radnika, od strane sudova su ocijenjeni protivnima odredbi čl. 54. Ustava Republike Hrvatske kojima su zajamčene ustavne slobode rada te slobodnog izbora poziva i zaposlenja.
Sudovi su također ocijenili da je ustavnopravno neprihvatljivo, te u suprotnosti s ciljem i sadržajem ustavnih i zakonskih normi, da radnik na bilo koji način bude kažnjavan za otkazivanje ugovora o radu te da jednostrani otkaz ugovora o radu sam po sebi ne može biti osnova za nastanak odgovornosti za štetu ili obvezivanje radnika na plaćanje bilo kakve naknade.
Iako u takvom slučaju poslodavac smatra da ima legitiman cilj naplatom ugovorenog iznosa pokriti troškove edukacije koje sam snosi, sudovi smatraju da edukacijom radnika, poslodavac nije samo imao troškove, već je za vrijeme njegovog višegodišnjeg rada temeljem tih edukacija, naplaćivao višu cijenu usluga te ostvarivao dodatnu zaradu u odnosu na uobičajene cijene usluga.
POSLODAVAC JAČA SVOJ BREND
Iz slučajeva iz prakse, može se zaključiti sljedeće:
- nije dopušteno ugovoriti povrat troškova za obrazovanje radnika u svakom slučaju otkazivanja ugovora o radu, bilo da ga otkazuje radnik ili poslodavac, jer je takav ugovor protivan ustavnom načelu slobode rada i slobodnog izbora poziva i zaposlenja,
- poslodavac obrazovanjem radnika ostvaruje dodatne prihode zbog znanja svog radnika stečenih edukacijom,
- troškovi koje poslodavac ulaže u razvoj svog poslovanja, pa tako i u tehnologije i tehnike rada koje su predmet edukacije, su vlastiti troškovi poslovanja poslodavca.
Velik broj poslodavaca ulaže u dodatno obrazovanje, edukacije i školovanje svojih radnika jer je takvo ulaganje dodana vrijednost za poslodavca i za samog radnika. Edukacije se smatraju jednom od najboljih investicija u zadovoljstvo, produktivnost i inovativnost radnika.
Poslodavac koji investira u edukacije jača i svoj brend poslodavca.
Pored svega, ulaganje u obrazovanje radnika poslodavcu omogućuje i dodatne porezne olakšice odnosno smanjenje osnovice poreza na dobit, ovisno o vrsti obrazovanja i izobrazbe (opće ili posebno) te veličini poduzetnika.
