Trgovci kroz povijest nisu uvidjeli važnost svoje aktivne uloge u konstantnom praćenju političkih zbivanja kao što je slučaj u nekim drugim područjima. Stoga potičemo i podupiremo naše članove da obraćaju pozornost na to i koriste svoj utjecaj na donositelje političkih odluka. Stoga, kao prvi korak, pozivamo kompanije da se pridruže udruženju EuroCommerce kako bismo naš glas učinili još jačim. Želimo svaki dan dizati naš glas o onome što zovemo čudom trgovanja, ističe Christian Verschueren, glavni direktor EuroCommercea
Dr. Christian Verschueren od sredine 2011. godine nalazi se na čelu EuroCommercea, vodeće europske organizacije koja predstavlja sektor maloprodaje i veleprodaje.
U njegovoj ulozi morate biti i čvrsti vođa i imati izvrstan takt. Ove se osobine rijetko nalaze u jednoj osobi, ali ih Verschueren iznimno dobro kombinira.
Njegov je pogled izrazito europski, što je sine qua non za organizaciju koja obuhvaća nacionalne udruge u 31 državi i pritom zastupa interese 5,4 milijuna tvrtki (uključujući i multinacionalne trgovce na malo kao što su Carrefour, Ikea, Metro ili Tesco i mnoge male obiteljske tvrtke).
To znači da Verschueren posluje kako s visokim dužnosnicima EU-a, tako i s predstavnicima vlada država članica, a često predstavlja različite interese članova EuroCommercea.
Verschueren pritom daje snažne argumente koji potvrđuju važnost trgovine unutar europskog gospodarstva navodeći kako maloprodaja i veleprodaja predstavljaju vezu između proizvođača i 500 milijuna europskih potrošača koji kupuju više od milijardu puta dnevno.
Sektor generira jedno od sedam radnih mjesta, pružajući raznovrsne karijere za 29 milijuna mahom mladih Europljana i podržava milijune daljnjih radnih mjesta kroz opskrbni lanac, od malih lokalnih dobavljača do međunarodnih poduzeća. Posljednje, ali ne i najmanje važno, EuroCommerce je prepoznatljivi europski socijalni partner za sektore maloprodaje i veleprodaje.
Dr. Verschueren, trebamo li biti zabrinuti za trenutno stanje EU-a?
Populistički su pokreti u mnogim zemljama pred europski projekt stavili do sada neviđene izazove. Najbolji recentni primjer je Brexit. Neke države članice, a kao primjer mogu poslužiti one iz Višegradske skupine, čak dovode u pitanje osnovna načela funkcioniranja unutarnjeg tržišta i vladavine prava.
Ipak, ishodi općih izbora u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj čine me optimističnim. S druge strane, rezultati izbora u Austriji i Češkoj Republici podsjećaju nas da izazovi nisu nestali. Zato treba prestati umanjivati važnost EU-a koja je donijela mir i prosperitet u posljednjih 60 godina.
Ne treba zaboraviti da je trećina današnjih zemalja članica EU-a 1980-ih još uvijek bila pod totalitarnim režimima. Govoreći o trgovcima i potrošačima, valja podsjetiti na fantastične mogućnosti koje je donijela upravo EU otvarajući jedinstveno tržište za 500 milijuna ljudi.
Je li predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker poslao pravu poruku u svojem nedavnom govoru o stanju u Uniji?
Juncker je pokazao povjerenje u europski projekt. Najavio je ambiciozan plan o budućnosti Europe, posebice u područjima gospodarstva, međunarodne trgovine, unutarnjeg tržišta, zaštite okoliša, velikih podataka i cyber-sigurnosti.
Zašto mislite da je većina britanskih glasača podržala Brexit?
Mnogi Britanci još uvijek kao da sanjaju o bivšim danima imperije, što nije realno u svijetu u kojem su veliki blokovi nacija ili cijeli potkontinenti stvarne svjetske sile.
Mogu li Britanci ipak poništiti svoju odluku za izlazak iz EU?
Teško je procijeniti kako će se situacija razvijati. Tko bi, na primjer, pretpostavio da će Theresa May sazvati hitne izbore, a potom doživjeti onakav izborni rezultat? Poništavanje rezultata prošlogodišnjeg referenduma bio bi težak udarac za konzervativnu stranku, osobito zato što je gospođa May unutar vlastite stranke okružena strastvenim zagovarateljima Brexita. Odluka se dakle može promijeniti tek nakon drugog referenduma.
Kako gledate na ishod referenduma Brexita za Britance?
Riječ je o groznom obliku samo-ozljeđivanja u ekonomskom smislu. Ujedinjeno Kraljevstvo s europskog kontinenta godišnje uveze 56 milijardi eura samo u prehrambenim proizvodima, a 14.000 tegljača svakodnevno prijeđe La Manche u oba smjera.
Određivanje carinskih pristojbi i drugih provjera na granici predstavljalo bi zastrašujuće gubljenje dragocjenog vremena. Dovoljno je samo podsjetiti koliko dugo tegljači čekaju na granici između Bugarske i Turske da bismo shvatili do koje bi to mjere bila neodrživa situacija. Pogotovo kada je riječ o smrznutim prehrambenim proizvodima.
Kamo mislite da sve to vodi?
Britanci moraju shvatiti da ne mogu napustiti EU i uživati u istim trgovinskim pravima i povlasticama kao da su i dalje dio zajednice. Jednom kada to potpuno shvate, pregovori će napredovati.
Politiku na stranu, EU je i tržište za razmjenu dobara i usluga. Funkcionira li ono na pravi način?
Jedinstveno je tržište ključno za sadašnji i budući prosperitet Europe, ali se previše država članica gubi na njegovim rubovima. Sustav treba biti učinkovitiji. Naša je uloga kao europske organizacije obraniti načela otvorene trgovine i liberalnog tržišta, u interesu naših članova i potrošača.
Europski parlament nastoji regulirati nepoštene trgovinske prakse. Zašto se EuroCommerce suprotstavlja ovoj mjeri?
Ne vjerujemo da će zakonodavstvo EU poljoprivrednicima donijeti dodatnu korist. Tek nešto više od pet posto trgovaca surađuje izravno s poljoprivrednicima. Također, većina praksi koje je Europska komisija pokrenula za poljoprivredno tržište usmjereno je na trgovce koji se bave multinacionalnim robnim markama.
Što bi onda zakonodavstvo Europske unije moglo promijeniti po tom pitanju kako bi poboljšalo položaj poljoprivrednika? Osim toga, kontekst primjene ovih praksi razlikuje se od zemlje do zemlje pri čemu svaka želi zadržati postojeće zakonodavne mjere. Dakle, koja bi bila dodatna vrijednost zakonodavstva EU ako ništa ne bude usklađeno?
Treba li se poljoprivrednicima dopustiti da se sami zaštite?
U mnogočemu se slažemo s Europskom komisijom u želji da poboljšamo položaj poljoprivrednika – s više transparentnosti, njihovom boljom suradnjom te upravljanjem rizicima.
Mogu li načela koja su sadržana u britanskom Kodeksu prakse zakona o hrani (GSCOP) biti put prema promjeni?
Britanski model ima neke zanimljive značajke. No, iako je GSCOP započeo na dobrovoljnoj osnovi, s vremenom je postao pravno obvezujući. Kodeks se odnosi samo na deset najvećih trgovaca, a ne na dobavljače, pa je to vrlo jednostrani pristup.
Utoliko smatram da je implementacija odluke Christine Tacon, pravobraniteljice u tijelu nadležnom za poštivanje kodeksa u trgovinama prehrambenim proizvodima, uspješna jer stvara dijalog među trgovcima umjesto da se bavi provođenjem sankcija. Takvu bismo vrstu dijaloga željeli ostvariti i na europskoj razini, što smo nastojali postići putem Inicijative opskrbnog lanca.
Neće li sankcije uvijek imati više utjecaja?
Uvijek sam vrlo skeptičan kad suci nametnu financijske sankcije na zakonsku osnovu. Do trenutka kada kazne stupe na snagu, struktura i prakse u tvrtkama se promijene te ljudi krenu dalje. Takve sankcije ne funkcioniraju uz današnji tempo razvoja trgovine i nepotrebno stvara osjećaj nepovjerenja. Ono što nam je potrebno jest nova kultura brzog, ali efektivnog dijaloga.
Ne znači li to da Inicijativa opskrbnog lanca (SCI), koju su stvorili EuroCommerce i druge udruge u 2013. godini, na određen način podržava nepoštene trgovačke prakse?
U Inicijativi su definirana temeljna načela koja se odnose na dobre i loše prakse. Također potiče nacionalni dijalog. Trenutačno smo u završnoj fazi izbora nezavisnog rukovoditelja skupine za upravljanje SCI-jem koji će imati istražne ovlasti.
Njegovo bi imenovanje trebalo odagnati kritike oko nedostatka neovisnosti SCI-ja.
Nabavne grupacije europskih maloprodajnih lanaca sve više zaokupljaju odvjetnike specijalizirane za borbu protiv monopolističkog ponašanja. Hoće li Europska komisija ili Parlament pratiti nadnacionalne odredbe i uvjete?
Trgovci su se organizirali na način koji korespondira sa strogim uvjetima EU-a o zaštiti tržišnog natjecanja ne bi li mogli učinkovitije pregovarati s velikim dobavljačima. Nacionalni trgovci na malo sklapaju saveze s kolegama iz drugih zemalja. No, kartelski zakon očito sprječava njihovo daljnje učvršćivanje na matičnim tržištima.
Ne treba zaboraviti ni da nabavna udruženja europskih trgovaca ne pregovaraju s malim dobavljačima, nego s multinacionalnim proizvođačima poput Coca-Cole, P&G-a ili Unilevera.
Slažete li se s prijedlogom Europske komisije (u sklopu revidiranja Direktive EU o energetskoj učinkovitosti zgrada) da trgovci i ostali vlasnici nestambenih zgrada osiguraju punionice za električna vozila u najmanje 10 posto svojih parkirališta?
Kružna ekonomija i energetska tranzicija važni su ciljevi u pročišćavanju našeg poslovnog okruženja. Dio trgovaca postavio je solarne ploče na krovove, a koriste prirodne tvari u svojim rashladnim jedinicama i zamrzivačima.
Služe se električnim transportom. Neki čak koriste otpatke od hrane kako bi stvorili bioplin za vozila. To je kružnost o kojoj govorim.
Drugim riječima, cilj poticanja korištenja električnih vozila očito je dobar. Međutim, nema načina da trgovci to samostalno implementiraju. Zbog toga bi javni infrastrukturni program trebao biti pametno postavljen.
Vjerujete li da je prijedlog praktičan?
Pretjerano je pojednostavljen. Potrebno je mnogo vremena da se napuni električni automobil. To obično prelazi prosječno vrijeme koje potrošač provede u kupovini, dakle oko 30 minuta. To je premalo vremena da bi se vozilo potpuno napunilo.
Jasno, postoje i brži punjači čije se cijene kreću oko 30.000 eura, no tek su nekolicini potrošača u ovom trenutku potrebni. Dakle, samo četiri ovakva brza punjača grubi su ekvivalent onoga što je potrebno za napajanje cijelog supermarketa u istom razdoblju.
Uz “četvrtu industrijsku revoluciju”, kako pomiriti interese članova fizičke i online trgovine?
Ekonomska i društvena digitalizacija te napredak u robotizaciji postavljaju niz izazova. Veliki globalni igrači poput Alibabe i Amazona ometaju tržišni napredak. Istovremeno, potrošačima nude mnoge nove mogućnosti.
Nitko ne želi usvojiti planiranu ekonomiju tako da tržišne snage trebaju ostati slobodne. Naša je uloga trgovinske udruge u liberalnom gospodarstvu riješiti neke od napetosti koje mogu nastati.
Dobro je imati predvodnike u europskoj online trgovini poput Zalanda ili Otta. Svi naši članovi prilagođavaju se multikanalnoj trgovini gradeći poželjne vještine za buduće poslovanje. Tako su njemački programi izučavanja maloprodaje i veleprodaje nedavno dodali i e-trgovinu u svoje nastavne planove i programe.
Je li fiskalno zakonodavstvo potrebno mijenjati tako da se “čisti” igrači (oni koji posluju samo u jednom kanalu maloprodaje) oporezuju pravedno?
Vjerujemo u otvorenu konkurenciju unutar tržišnog gospodarstva. Svi igrači moraju se moći natjecati na jednakom terenu. Stoga pozdravljamo nedavnu inicijativu dijela europskih ministara financija i gospodarstva koji bi se zauzeli za takav pristup unutar Europske unije.
Podržavamo i rad EU-a te OECD-a u modernizaciji i usklađivanju poreznih propisa za rješavanje novog gospodarstva.
Potrebno je pregledati postojeće zakone te razmotriti u kolikoj su mjeri funkcionalni za suvremeni svijet. Primjera radi – trebaju li se trgovci na malo oporezivati na temelju njihovog prodajnog prostora kao što je slučaj u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, kada se sve više natječu s globalnim online divovima koji operiraju s tek nekoliko distribucijskih centara?
Unatoč svemu, protivimo se lovu na vještice na velike online trgovce. Uz prilagodbu sustava oporezivanja kojim bi se stvorio ravnopravan odnos između fizičkog i online poslovanja, EU treba osigurati da svi akteri poštuju društvene i ekološke standarde te ispunjavaju uvjete sigurnosti proizvoda za uvezenu robu.
Suočavamo se s problemima prilikom izravnog uvoza potrošača koji izbjegavaju plaćanje PDV-a tako da iskorištavaju zastarjeli globalni poštanski sustav na način da zemljama u razvoju, uključujući Kinu, plaćaju nikakav ili simboličan iznos za isporuku svojih proizvoda. Zbog toga smo pritisnuli Svjetsku poštansku uniju da to hitno razmotri.
Svjedočimo li sporoj smrti fizičkog trgovanja?
U nekim područjima može doći do prekapacitiranosti, no u mnogim gradovima vidimo visoki stupanj slobodnih mjesta u trgovinama tako da se definitivno ne bih složio s tim.
Vjerujemo da će takav način prodaje i dalje biti relevantan, posebno u tekstilnoj i prehrambenoj trgovini jer ljudi uživaju u taktilnom iskustvu i općem ambijentu prostora pri kupnji tih proizvoda. Ako ništa, potrošači zahtijevaju više lokalnih trgovina, inzistiraju na autentičnosti i ugodi prilikom kupovine.
Mogu li se pojednostaviti propisi o PDV-u za promicanje jakog online tržišta putem načela “One-Stop-Shop” EU-a?
Sjajna je prilika za digitalnu zajednicu da može prodavati na međunarodnoj razini bez potrebe otvaranja trgovine s druge strane granice. To, međutim, automatski izaziva prijepore u vezi s PDV-om i nacionalnom specifikacijom proizvoda.
Stoga vidimo koncept kupovine na jednom mjestu (One-shop-stop) korisnim – ako bi se ispravno primijenio u kontekstu međunarodnog oporezivanja. Trenutačno svaka država prikupljanje poreza unutar vlastitih granica vidi kao privilegij pa EU vodi bitku s nacionalnim vlastima u pogledu povjeravanja oporezivanja “izvanjskim” akterima.
Zašto se protivite ukidanju geo-blokiranja?
Budući da je zakon već stupio na snagu, ne preostaje nam drugo osim iskoristiti ono najbolje od postojećeg stanja te ublažiti negativne učinke predloženog zakona.
Podržavamo cilj prekogranične prodaje i mislim da postoji velika prilika širenja za male internetske trgovine. Praktično to znači da trgovci na malo ne bi trebali geo-blokirati svoje kupce jer bi oni trebali biti u mogućnosti kupovati jeftino sa svoje internetske stranice u drugoj zemlji – ako to žele. Istovremeno želimo sačuvati komercijalnu slobodu te ne želimo da naši članovi isporučuju usluge pod pritiskom nacionalnih zakona zemalja njihovih kupaca.
Treba li proizvođačima brendova biti dopušteno zabraniti prodavačima distribuciju njihovih proizvoda putem internetskih platformi te hoće li odluka Europskog suda o slučaju Coty pokazati smjer u kojem će se to dalje odvijati?
Odluka još nije izrečena. Digitalizacija jasno uzrokuje gospodarski pomak te pruža trgovcima i proizvođačima nove kanale i zemlje za prodaju. Međutim, proizvođačima se ne smije dopustiti da određuju koji trgovci mogu nešto prodati. Ne smije se zanemariti korist potrošača.
Tu je i opasnost da će proizvođači izravno komunicirati s kupcima i time zaobići trgovca ne bi li na taj način pokušali povećati svoje marže. Gotovo kao povratak na održavanje cijena.
Koja su glavna pitanja koja utječu na europsku maloprodajnu trgovinu, a koje regulatorne projekte EuroCommerce trenutačno ima na “radaru”?
Najvažnija pitanja vezana su uz pravila koja upravljaju digitalnom konkurencijom. Uloga prodavača u digitalnom društvu bit će naša glavna tema u naredne tri godine. Uz to se moramo uhvatiti u koštac sa zabrinjavajućim povećanjem protekcionizma u zemaljama srednje i istočne Europe.
Da pojasnim – neke od država članica donijele su zakon koji štiti lokalne proizvođače i maloprodajne trgovce, a istovremeno diskriminira strane operatere. Naime, inozemni trgovci i veletrgovci uložili su više od dva desetljeća u te zemlje te onamo donijeli nove poslove, inovacije, ugovore s lokalnim dobavljačima te povećani izbor za potrošače.
Shodno tome, EuroCommerce informira Europsku komisiju o slučajevima kada je takvo zakonodavstvo u sukobima s načelima jedinstvenog tržišta EU. Druga važna stvar je praksa trgovanja, a mi ćemo promatrati što Komisija radi na tom području u narednih šest do 12 mjeseci.
Povijesno gledano, zašto trgovci nisu bili učinkoviti u zastupanju svojih interesa prema kreatorima politika kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini?
Maloprodavači moraju servisirati svoje trgovine i držati ih u dobrom stanju. Pritom kroz povijest nisu uvidjeli važnost svoje aktivne uloge u konstantnom praćenju političkih zbivanja kao što je slučaj u nekim drugim područjima.
Stoga potičemo i podupiremo naše članove da obraćaju pozornost na to i koriste svoj utjecaj na donositelje političkih odluka. Na kraju krajeva, upravo iz takvih razloga i postoje asocijacije poput naše. Stoga, kao prvi korak, pozivamo kompanije da se pridruže udruženju EuroCommerce kako bismo glas trgovine učinili još jačim. Želimo svaki dan dizati naš glas o onome što zovemo čudom trgovanja.
Pritom je potrebno prisjetiti se kako trgovine unatrag samo nekoliko desetljeća nisu bile adekvatno opskrbljene pa da se uvidi razlika koju trebamo i moramo cijeniti.
Današnji kupac može očekivati da će biti redovito opskrbljen kako sa svježim namirnicama ili smrznutim proizvodima odlične kvalitete, tako i s cijelim nizom drugih proizvoda i usluga bez kojih bi život bio zapravo nezamisliv. Upravo to predstavlja veliko dostignuće cijeloga lanca opskrbe.