Ekološki proizvodi i njihova proizvodnja podržavaju zdravlje ljudi, ali pomažu i očuvanju okoliša. U pandemiji koronavirusa mnogi su postali svjesniji činjenice da kvaliteta hrane uistinu puno utječe na kvalitetu života, što je dovelo do porasta popularnosti ekološkog uzgoja.
Sve što putem hrane unosimo u organizam gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život. Izreka je to koja se, baš poput one: “Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana”, pripisuje ocu moderne medicine Hipokratu. Znao je taj antički liječnik već 400-tinjak godina prije naše ere o čemu govori. Da je tomu tako, dokazala su istraživanja koja su potkrijepila hipotezu kako mnoge bolesti imaju izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, velikim dijelom zbog rezidua koji ostaju u biljkama. Stoga se od početka 20. stoljeća po malo, a od njegovog kraja intenzivnije, sve veća važnost pridaje ekološkoj proizvodnji, ne samo kako bi se zaštitilo zdravlje i životi ljudi, već i kako bi se u što većoj mjeri postigla zaštita cjelokupne prirode i okoliša.
“U klasičnoj, konvencionalnoj poljoprivredi evidentno je prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa te primjena različitih mjera koje ostavljaju trajne štetne posljedice na prirodu i prirodne procese, narušavajući tako njenu ravnotežu. Stoga je bitno osvijestiti javnost da nužna suradnja s prirodom, umjesto njezina sustavnog uništavanja, ima trajniji učinak i bolje rezultate za čovječanstvo. Zbog toga se ekološka poljoprivreda najčešće svrstava u koncept održivog razvoja jer cijelim nizom mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, usmjeravaju prema ekonomski isplativoj, socijalno pravednoj i etički prihvatljivoj ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji”, tumači Mara Bogović, voditeljica Službe u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede.
U ekološkoj proizvodnji uključene su sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, uz agrotehničke zahvate i sustave u kojima se najpovoljnije iskorištava plodnost tla i raspoloživa voda. Osim toga, u ekološkoj proizvodnji prednost se daje prirodnim svojstvima biljaka, životinja i krajobraza, povećanju prinosa i otpornosti biljaka uz pomoć prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu eko gnojiva, ekoloških sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima.
POZITIVNI TRENDOVI
Ekološki proizvodi se, prema definiciji, proizvode i označavaju sukladno odredbama o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i oni moraju u svakom trenutku biti jasno prepoznatljivi zbog čega se od proizvodnje, prerade pa sve do skladištenja vode evidencije te drže odvojeno od drugih proizvoda koji nisu iz ekološke proizvodnje. Upotreba GMO-a u ekološkoj proizvodnji je zabranjena.
Ekološki prerađeni proizvodi trebali bi se proizvoditi uz primjenu postupaka prerade koji jamče očuvanje ekološke cjelovitosti i bitnih svojstava proizvoda kroz sve faze proizvodnog lanca. Prerađenu bi hranu trebalo označiti kao ekološku samo ako su ekološki svi ili gotovo svi sastojci poljoprivrednog podrijetla.
“Proizvođači koji sudjeluju u ekološkoj proizvodnji ulažu velike napore u razvoj ekološkog sjemena i vegetativnog biljnog materijala, kako bi se dobio široki izbor sorti biljnih vrsta za koje je dostupno ekološko sjeme i vegetativni reprodukcijski materijal. Kako za mnoge biljne vrste još uvijek nema dovoljno dostupnog ekološkog sjemena i vegetativnog reprodukcijskog materijala, Uredbom EU-a nastoji se poticati očuvanje rijetkih i autohtonih vrsta te doprinijeti razvoju i boljoj ponudi biljnog genetskog materijala prilagođenog posebnim potrebama i ciljevima ekološke proizvodnje”, naglašava Mara Bogović.
Ekološka poljoprivreda je u svim zemljama EU-a definirana Uredbom i zakonima pri čemu je i u Hrvatskoj akcijskim planom također predviđeno značajno povećanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom. Prema podacima konzultantske tvrtke Smarter, s krajem 2019. u Upisniku poljoprivrednih proizvođača bilo je registrirano 170.662 poljoprivrednika od kojih je najviše obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Prema službenim podacima DZS-a, u Republici Hrvatskoj u 2019. godini evidentirano je ukupno 5.548 subjekata u ekološkoj poljoprivredi od čega je 5.153 ekoloških poljoprivrednih proizvođača i 395 poljoprivrednih prerađivača. Samo u odnosu na 2018. godinu broj ekoloških proizvođača je povećan za 15 posto. Prema podacima DZS-a, u 2019. godini u Republici Hrvatskoj je korišteno 1.504.445 ha poljoprivrednog zemljišta, a ukupna evidentirana površina pod ekološkom proizvodnjom iznosila je 108.169 ha, što je 7,2 posto ukupno korištene poljoprivredne površine.
“Zadnjih desetak godina izrazit je trend rasta udjela površina pod ekološkom proizvodnjom u ukupno korištenim poljoprivrednim površinama. U 2007. godini površine pod ekološkom proizvodnjom činile su udio od svega 0,6 posto”, navodi se u analizi Smartera u kojoj se dodaje kako su rastući broj proizvođača i površina u ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj ohrabrujući i slijede trendove prisutne u Europskoj uniji.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, godišnja vrijednost hrvatskog tržišta ekoloških proizvoda iznosi oko 99 milijuna eura, odnosno prosječno oko 23,6 eura po stanovniku, a udio potrošnje ekoloških proizvoda u ukupnoj potrošnji istovremeno je 2,2 posto.
SNAŽAN RAST
Globalno tržište ekoloških proizvoda u 2019. doseglo je vrijednost od 106 milijardi eura. Vodeće je tržište SAD (44,7 milijardi eura), a slijede Njemačka (12 milijardi eura) i Francuska (11,3 milijardi eura), pokazuje izvješće The World of Organic Agriculture koje je povodom ovogodišnjeg Biofacha, sajma organskih proizvoda, objavio FiBL (Research Institute of Organic Agriculture) i IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements).
U promatranoj su godini mnoga tržišta bilježila snažne stope rasta pa je tako primjerice francusko raslo više od 13 posto. Potrošači u Danskoj i Švicarskoj najviše troše na ekološki uzgojenu hranu (344 odnosno 338 eura po stanovniku). U Danskoj ekološko tržište zauzima najveći udio u ukupnoj potrošnji na hranu odnosno 12,1 posto.
U svijetu je 2019. bilo 3,1 milijuna ekoloških proizvođača. Listu predvodi Indija u kojoj ih je 1,37 milijuna, slijedi Uganda s 210.000 te Etiopija s njih 204.000. Krajem iste godine ekološki uzgoj provodio se na 72,3 milijuna hektara što je 1,6 posto više nego godinu ranije. Najveću površinu pod ekološkim uzgojem ima Australija (35,7 milijuna hektara), a slijedi Argentina (3,7 milijuna hektara) te Španjolska (2,4 milijuna hektara).
Globalno, 1,5 posto poljoprivrednih površna zauzimaju ekološki usjevi, ali u mnogim je zemljama udjel znatno viši. Hrvatska se sa spomenutih 7,2 posto nalazi iznad prosjeka, ali još uvijek daleko od zemalja poput vodećeg Lihtenštajna u kojem ekološka poljoprivreda čini 41 posto ukupne poljoprivrede ili drugoplasirane Austrije s udjelom od 26,1 posto te države Sao Tome i Principe koja je na trećem mjestu s udjelom 24,9 posto. Neke pokrajine u Indiji već jesu ili nastoje u potpunosti prijeći na ekološku poljoprivredu u sljedećih nekoliko godina. Pandemija bolesti uzrokovane virusom COVID-19 povećala je potražnju za ekološkim proizvodima, pokazalo je isto istraživanje.
Na našem tržištu, objašnjavaju analitičari Smartera, većina ekoloških proizvoda dolazi iz uvoza, što zapravo znači da postoji značajan prostor za rast zastupljenosti domaće ekološke poljoprivrede. “Kada uzmemo u obzir i velike dijelove hrvatskih ruralnih područja koja su zapuštena i slabo se obrađuju, postoji i značajan prostor za stavljanje tih površina u funkciju proizvodnje ekoloških poljoprivrednih proizvoda. No, za to je potrebno osigurati i ljudski kapital i veliko znanje te tehnologije i sredstva kako bi se ta proizvodnja mogla pokrenuti”, upozoravaju iz Smartera.
NEDOVOLJNO ZNANJA
Koliko je teško pokrenuti ekološku proizvodnju u Hrvatskoj na vlastitoj je koži osjetila Jadranka Boban Pejić, osnivačica i direktorica tvrtke Biovega u čijem sastavu posluje lanac dućana bio&bio te Eko imanje Zrno. “Mi smo počeli prije nego je uopće postojao zakon o ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj. U to je vrijeme odnos institucija prema nama karakteriziralo puno predrasuda, a nedovoljno znanja. Marginaliziranje nastojanja promicanja ekoloških proizvoda te pokušaji da se sve što je domaće proglasi ekološkim jako su usporavali razvoj i još uvijek otvaraju prostor za sive zone i nepridržavanje ekoloških standarda”, tumači Boban Pejić.
Međutim, ona nije odustajala od svojih ideala budući da je svjesna kako ekološki proizvodi i njihova proizvodnja podržavaju zdravlje i ljudi i okoliša: “U tome sam vidjela smisao, osjećala sam da će to u budućnosti imati sve veći značaj i da je to put kojim treba krenuti kako bi se smanjilo onečišćenje okoliša, a posebno kako bi buduće generacije jele i živjele kvalitetnije.”
Ocjenjuje kako potražnja za ekološkim proizvodima, kao i drugdje u svijetu, i u Hrvatskoj raste, a zahvaljujući tome povećava se proizvodnja. “No, još uvijek su ogromne površine pod pašnjacima i dugotrajnim nasadima, a vrlo malo imamo ekološkog voća i povrća. Nedostaje radne snage u ruralnim područjima, nedovoljno je edukacije i znanja. Jako me žalosti i to što ekološka poljoprivreda, iako je strategija razvoja EU-a, nije strategija RH. Uzgoj ekoloških proizvoda ne uništava tlo i ne zagađuje pitku vodu za razliku od konvencionalnog uzgoja koji pretvara plodno tlo u pustinjsko, jalovo tlo jer uništava humus, a problem zagađenja podzemnih voda, i time izvora slatkovodnih voda, ujedno je gorući u svijetu”, naglašava Jadranka Boban Pejić.
Ona smatra kako formiranje cijene u ekološkoj poljoprivredi omogućava obiteljskim farmama da mogu pristojno živjeti, čime se razvija lokalno gospodarstvo i zadržavaju mladi ljudi na selu odnosno u poljoprivredi. “Namirnice koje su ekološki uzgojene hranjivije su odnosno dokazano je kako imaju više vitamina i minerala te nemaju negativnog učinka toksičnih pesticida na zdravlje, pogotovo djece. Regenerativna poljoprivreda koja podrazumijeva ekološke standarde zaokružuje cijeli ciklus od obnavljanja i brige o tlu do brige o ljudima, što je osnova za zdraviju i pravedniju ekonomiju”, ističe Boban Pejić sve prednosti ekološkog načina uzgoja hrane.
Lanac trgovina bio&bio, kojem je suvlasnica, u svojoj robnoj marki ima isključivo ekološke proizvode jer je ekološki certifikat uvjet za uvrštenje proizvoda u asortiman. Oko 120 proizvoda u robnoj marki bio&bio obuhvaća mahunarke, žitarice, sjemenke, suho voće, orašaste plodove itd. Pakirani su u kompostabilnu ambalažu, dakle, bez plastike što ih za sada čini jedinstvenima na našem tržištu.
Na domaćem je tržištu s brendom Dida Boža u većim trgovačkim lancima i na njihovom web shopu zastupljena i tvrtka Hermes International u čijem su asortimanu ekološki džemovi i sokovi. “Džemovi se pripremaju od prvoklasnog ekološkog voća i ne sadrže gluten, što je u zadnje vrijeme sve bitnije kupcima u prehrani zbog raznih alergija i problema koje imaju sa zdravljem. U proizvodnji se primjenjuje tradicionalna dalmatinska receptura i prisutan je visoki udio voća od 65 do 90 posto. Kupci uz džemove u asortimanu mogu pronaći ekološke sokove i pekmez šljivu koji su bez dodanog šećera, pogodni za dijabetičare”, poručuju iz Hermes Internationala.
Napominju također kako je kod ekološke proizvodnje u strogo kontroliranim uvjetima ponekad izrazito teško naći sirovinu koja zadovoljava sve tražene standarde. “Kako je Dida Boža hrvatski brend sirovinu većinom nabavljamo u Hrvatskoj, ali i okolnim regijama. Najveća razlika kod sirovine za konvencionalne odnosno ekološke proizvode jest da za eko proizvode samo tlo i nastanak sirovine mora biti praćen prema ekološkim standardima i normama bez uporabe pesticida i umjetnih gnojiva. U našoj se proizvodnji svaka sirovina kod ulaza dodatno pregledava mikrobiološki, na pesticide, a provjerava se i nutritivni sastav. U proizvodima se ne mogu pronaći umjetni konzervansi jer koristimo samo prirodne sastojke”, naglašavaju u ovoj tvrtki.
Od najnovijih eko proizvoda potrošačima su ponudili Dida Boža ekološki supermix i Figgy eko namaz od smokve, lješnjaka i kakaa u pakiranju od 240 grama, a ponosni su i na novi Dida Boža domaći ajvar dostupan u pakiranju od 300 grama u ljutoj i blagoj varijanti. Kao i do sada, u lansiranju novih proizvoda u budućnosti misao vodilja im je pratiti nove i zdrave trendove.
NEDOSTATNE SIROVINE
Činjenicu da je u Hrvatskoj relativno teško nabaviti sirovinu za proizvodnju ekoloških pripravaka od voća potvrđuju i statistički podaci koje je obradio Smarter. “U ukupnoj površini ekoloških oraničnih usjeva od 52.587 ha, u 2019. godini najzastupljenije su bile žitarice s 15.814 ha, industrijsko bilje s 13.562 ha, uljarice s 9.558 ha te aromatsko i ljekovito bilje s 4.004 ha. U ukupnoj površini ekoloških trajnih nasada od 14.934 ha najzastupljeniji su voćnjaci s 11.906 ha, zatim maslinici s 1.888 ha te vinogradi s 1.072 ha. Moramo istaknuti da su najveće ekološke poljoprivredne površine u ratarstvu, a slijede pašnjaci. Podaci o proizvodnji pokazuju da se najviše proizvodi ekološke pšenice i pira, i to u količini od 21.579 tona, i ta proizvodnja raste. Značajne su i količine eko soje. Proizvodnja ekološkog voća i povrća je vrlo niska, gotovo zanemariva. Tako je primjerice proizvodnja jabuka u 2018. godini bila 90.000 tona, a jabuka u ekološkom uzgoju smo proizveli samo 2.483 tona odnosno 2,7 posto”, naglašavaju u Smarteru.
Također, prikupljeni podaci pokazuju kako je primjetan rast broja stoke u ekološkom uzgoju, ali ona ne slijedi rast površina pašnjaka. Broj goveda povećan je sa 6.540 na 19.613. komada, što je više za tri puta, dok su površine pod pašnjacima narasle za čak pet puta. Broj mliječnih krava istovremeno nema pozitivnu krivulju, dapače pada. U 2018. smo imali manji broj mliječnih krava (996) u ekološkom uzgoju nego 2012., kada ih je bilo 1.371. Broj svinja je u vrlo malom porastu, dok je broj ovaca u eko uzgoju povećan sa 17.601 komada 2012. godine na 62.315 u 2018. Kod peradi i pčelinjaka nije došlo do značajnijih promjena. “Proizvodnja mesa i mlijeka iz ekološkog uzgoja je povećana pa smo u 2018. godini proizveli 2.311 tona, od čega 141 tona svinjskog mesa i 1.456 tona goveđeg mesa, dok je proizvodnja eko peradarskog mesa jako mala. Proizvodnja mlijeka, sira, vrhnja, jogurta i ostalih mliječnih proizvoda je zanemariva”, zaključuju u Smarteru.
S tim u svezi Mara Bogović iz Ministarstva poljoprivrede podsjeća kako je ekološka poljoprivreda u svim zemljama EU-a definirana Uredbom i zakonima, pri čemu je i u Hrvatskoj akcijskim planom predviđeno i značajno povećanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom. “Cjeloviti pristup ekološkoj proizvodnji zahtijeva uzgoj stoke povezan sa zemljištem, gdje se ekološki proizvedeno gnojivo upotrebljava za gnojidbu usjeva u ekološkoj proizvodnji. Poticanjem prirodne imunološke zaštite životinja i odabirom odgovarajućih pasmina i dobre stočarske prakse utječe se na održavanje zdravlja životinja. Pritom je stočarska proizvodnja bitna za organizaciju ekološke proizvodnje kao zatvorenog ciklusa zbog osiguranja potrebne organske tvari i poboljšanja kvalitete tla obradivih površina. Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede predstavlja važan korak naprijed u potpori nacionalnoj ekološkoj proizvodnji hrane te definira mjere koje su potrebne kako bi se osigurao stabilan i dugoročan rast ekološke poljoprivrede. Pri tome nije dovoljno samo povećanje površina pod ekološkom proizvodnjom, nego i značajno povećanje ekoloških proizvoda na hrvatskom tržištu”, objašnjava Bogović.
Umjesto zaključka vrijedi podsjetiti kako je, prema Uredbi Vijeća Europske unije, ekološka proizvodnja sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji objedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa uz primjenu visokih standarda za dobrobit životinja. Pri tome su bitne i sve proizvodne metode koje su prikladne u ekološkoj proizvodnji s obzirom na to da sve više potrošača prednost daje proizvodima nastalim uz primjenu prirodnih tvari i procesa. Zbog toga ekološka proizvodnja ima dvostruku ulogu – s jedne strane opskrbljuje tržište prema zahtjevima potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge doprinosi zaštiti okoliša i dobrobiti životinja te ruralnom razvoju. Ekološka proizvodnja trebala bi doprinositi održanju i povećanju plodnosti, stabilnosti i biološke raznolikosti tla, ali i sprječavanju zbijanja i erozije tla, kao i boljem recikliranju ekoloških materijala i korištenju obnovljivih izvora energije. Sve to su i više nego vrijedni razlozi da se započeti trendovi rasta ekološke poljoprivrede kao i uzgoja stoke nastave jednakim ili još bolje – bržim tempom.
