Franšizni model poslovanja – Pravna regulativa: Velika prilika za hrvatsko tržište

Za hrvatsko tržište franšize su posebno važne jer sustavi koji posluju kroz franšizu brže prevladavaju ekonomske krize i snažnije izlaze iz recesije te stvaraju dominantan broj radnih mjesta u odnosu na ostale poslovne sustave.

Franšiza je način poslovanja koji pruža široku mogućnosti dobrih poslovnih rezultata kako za davatelja franšize, tako i za primatelja franšize. S jedne strane, za poslovne subjekte koji su već afirmirani na tržištu pruža mogućnost snaženja poslovanja i povećanja zarade, a za nove poslovne subjekte predstavlja model poslovanja s manjim rizikom pokretanja poslovanja. Kod franšize odnosno sklapanja ugovora o franšizi, davatelj franšize licencira svoje trgovačko ime, marku (brend) i svoj način rada (sistem poslovanja) određenoj osobi (primatelju franšize) koja se slaže da će poslovati u skladu s uvjetima ugovora o franšizi.

UGOVOR O FRANŠIZI
Radi se o ugovoru između vlasnika ili davatelja franšize – direktora zaštićene marke, koji ustupa korisniku ili primatelju franšize – poduzetniku, u zamjenu za izravnu ili posrednu financijsku naknadu, pravo iskorištavanja franšize u svrhu prodaje određenih vrsta roba i/ili usluga.

Bitni elementi ugovora o franšizi su:

  1. Naknade, franšizna naknada, mjesečna naknada u postocima od ukupnog prometa,
  2. Prava i obveze primatelja franšize,
  3. Prava i obveze davatelja franšize,
  4. Proizvodi i usluge koje će biti pružene primatelju franšize,
  5. Trajanje ugovora koje će biti dovoljno da omogući primatelju amortizaciju početnih ulaganja,
  6. Standardizirani sistem knjigovodstva,
  7. Računovodstvo, financijska izvješća, nadzor,
  8. Standardi i jednoobraznost poslovanja,
  9. Poslovni prostor, odgovarajuća lokacija, uređenje prema standardima davatelja franšize,
  10. Obrazovanje kadrova,
  11. Uvjeti pod kojima primatelj franšize može prodati ili prenijeti franšizno poslovanje uz uvjet da mu je to dopušteno učiniti te moguće pravo prvokupa davatelja franšize u tom slučaju,
  12. Odredbe koje se odnose na korištenje specifičnih znakova, imena, oznake, trgovačkog znaka, logotipa ili drugih specifičnih identifikacija davatelja franšize od strane primatelja franšize,
  13. Osiguranje i naknada štete,
  14. Porezi,
  15. Raskid ugovora,
  16. Poslovna tajna,
  17. Prestanak i produljenje ugovora,
  18. Medijacija, arbitraža ili suđenje.

PRAVA I OBVEZE

Prava primatelja franšize

  • korištenje i poslovanje pod imenom zaštićene marke,
  • know-how poslovanja,
  • pristup provjerenim sustavima i procedurama,
  • standardi kvalitete,
  • centralizirani marketinški sustav,
  • centralizirani distribucijski sustav,
  • podrška u poslovanju (osoblje, operativna podrška),
  • dodatno osposobljavanje menadžmenta radi održavanja razine kvalitete.

Obveze primatelja franšize

  • pridržavati se priručnika s pravilima i standardima zaštićene marke,
  • koristiti zaštićeni znak,
  • sudjelovati u zajedničkom marketing sustavu,
  • podijeliti račune i druge dokumente s davateljem franšize,
  • plaćati sve naknade sukladno ugovoru o franšizi.

Prava davatelja franšize

  • naknade koje plaća primatelj franšize,
  • povećanje prihoda zaštićene marke,
  • smanjenje fiksnih troškova poslovanja – svaki novi poduzetnik koji se udružuje sa zaštićenom markom pridonosi smanjivanju fiksnih troškova poslovanja zaštićene marke.

Obveze davatelja franšize

  • prijenos primatelju franšize know-how poslovanja,
  • pristup primatelju franšize sustavima i procedurama,
  • pristup primatelju franšize centraliziranom marketinškom sustavu,
  • omogućavanje primatelju franšize centraliziranog distribucijskog sustava,
  • podrška primatelju franšize u poslovanju (osoblje, operativna podrška),
  • dodatno osposobljavanje primatelja franšize radi održavanja razine kvalitete.

FRANŠIZNE NAKNADE

Najčešća su tri oblika naknade:

  1. Ulazna franšizna naknada – na visinu naknade utječu opseg podrške koja se daje primatelju u obliku usluga, troškovi takve podrške, pomoć u pribavljanu financijskih sredstava, vrijednost robne marke, odnosno žiga i vrijednost know-how koncepta, veličina područja franšize, rok trajanja franšiznog ugovora.
  2. Redovita franšizna naknada – za korištenje zaštitnog znaka, know-how, za potporu u obliku usluga koje pruža tijekom trajanja ugovora itd. Naknada se obračunava kao postotak od vrijednosti ostvarene prodaje primatelja. Ova naknada je redovito glavni izvor prihoda davatelja franšize.
  3. Naknada za marketing – posebna naknada koja služi za financiranje promotivnih aktivnosti i oglašavanje sustava.

FRANŠIZA ILI SAMOSTALNO VOĐENJE POSLOVANJA?
U odgovoru na to pitanje treba voditi računa o nizu čimbenika, od kojih su neki, prema www.franchising.com, sljedeći:

  1. Prepoznatljivost marke – poslujući pod franšizom zagarantirana je prepoznatljivost marke na globalnoj razini, dok kod vlastitog poslovanja, vlasnici moraju izgraditi iz početka svoju marku i privući nove kupce svojih proizvoda ili usluga.
  2. Kontrola i autonomija poslovanja – pri pokretanju vlastitog poslovanja, vlasnik potpuno kontrolira svoje poslovanje, dok se kod franšiznog poslovanja, primatelj franšize potpisom ugovora obvezuje da će se pridržavati pravila i propisa davatelja franšize.
  3. Oprema i zalihe – pri pokretanju vlastitog poslovanja, poduzetnik mora istražiti koju opremu nabaviti, s kojim dobavljačima surađivati, kolike zalihe materijala i u koje vrijeme pripremiti, dok kod franšiza, te se informacije dobivaju od strane davatelja franšize.
  4. Ekonomija razmjera – kod poslovanja pod franšizom davatelj franšize može pregovarati s dobavljačima u ime svih primatelja franšize kako bi postigao bolju cijenu materijala ili opreme, dok kod vlastitog upravljanja poduzetnik sam dogovara cijene s dobavljačima.
  5. Financiranje – davatelj franšize i njegova marka često imaju utjecaj na kreditora kod kojih se primatelji franšiza zadužuju za pokretanje poslovanja pod povoljnijim uvjetima nego poduzetnik koji sam pokreće vlastiti posao.
  6. Marketing – u franšizi je davatelj franšize zadužen za marketing i oglašavanje, a za to svi primatelji franšiza plaćaju naknadu, dok je kod samostalnog poslovanja vlasnik sam zadužen za marketing, pri čemu sam određuje budžet za tu namjenu.
  7. Povrat uloženog – pri pokretanju vlastitog i novog poslovanja, potrebno je vrijeme kako bi se privukli kupci i izgradilo prepoznatljivo poslovanje, dok su kod franšiznog poslovanja kupci već upoznati s proizvodom ili uslugom, znaju što treba očekivati pa dolazi do bržeg priljeva novca.
  8. Kultura suradnje – kod vlastitog upravljanja poduzetnik ima vlastitu slobodu, nema partnera koji će mu govoriti što, kako i kada napraviti, dok su kod franšiznog poslovanja davatelji i primatelj franšize partneri i to često na razdoblje dulje od 10 godina pa je suradnja nužan uvjet da bi takav poslovni sistem uspio.

VELIKA PRILIKA
Franšiza je model poslovanja koji se može koristiti u različitim gospodarskim djelatnostima, od maloprodaje do profesionalnih usluga i proizvodnje. Za hrvatsko tržište franšize su posebno važne jer sustavi koji posluju kroz franšizu brže prevladavaju ekonomske krize i snažnije izlaze iz recesije te stvaraju dominantan broj radnih mjesta u odnosu na ostale poslovne sustave. Iako manje prisutan nego u nekim drugim gospodarski razvijenim državama, potencijal razvoja franšiznog poslovanja u RH je izuzetno velik te se očekuje značajan i ubrzan rast.

Prethodni članakAtlantic grupa u 2022. sa 196 milijuna kuna dobiti
Sljedeći članakDuhanski proizvodi – I dalje vidljiv trend oporavka tržišta