Prvotno tretiran kao lijek, u svojim je ranim danima gin bio trn u oku vlastima zbog epidemije pijanstva, kolonizatori su ga potom koristili kako bi maskirali gorak okus kinina i tako sprječavali malariju, a danas u njemu uživa sve više “šmekera” koji znaju da svakim novim začinom ovo piće dobiva novu dimenziju.
Od kada je stigao u njihovu zemlju u 17. stoljeću, gin se može nazvati pićem svih pića u Velikoj Britaniji. Njegovu ulogu jednom je rečenicom sažeo kultni ratni premijer i državnik, Winston Churchill, ustvrdivši kako su gin i tonic spasili više života i duša Engleza nego svi liječnici carstva. Posljednjih se godina čini kako je gin u apsolutnom zenitu popularnosti. Samo u Velikoj Britaniji, pokazuju podaci Udruženja vina i alkoholnih pića, u 2017. je prodano 51 milijun boca tog omiljenog alkoholnog pića, što je čak 27 posto više nego godinu ranije, a procjene govore kako je britanska industrija gina dosegnula vrijednost od 1,9 milijardi funti ili 2,2 milijarde eura. Iz druge domovine gina, njegova se popularnost prelila i na ostatak svijeta.
Ali, pogledajmo najprije kako je i gdje sve počelo. Iako prvi zapisi o ginu, doduše ne u obliku u kojem to piće poznajemo danas, datiraju iz prvog stoljeća nove ere od kada je poznata prva kombinacija bobica smreke i destilacije alkohola, pravi korijeni gina mogu se naći u Nizozemskoj 13. stoljeća. Ni tadašnje piće nije sasvim nalikovalo na gin kakav poznajemo danas.
Nizozemci su ga zvali genever i spravljali destiliranjem vina kako bi dobili piće s 50-postotnim udjelom alkohola. Za pretpostaviti je da ono nije bilo pretjerano ukusno pa su ga stoga aromatizirali raznim biljkama i začinima. U počecima je kasnije ključni sastojak – borovica – dodavana kako bi gin poslužio u medicinske svrhe budući da su piće ljekarnici prepisivali za liječenje bubrega, gihta ili čak žučnih kamenaca.
GIN DAJE TI HRABROST
Britanci su gin otkrili tijekom bitke engleskih i nizozemskih trupa protiv španjolske vojske kod Antwerpena krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Nizozemci su bili poznati po konzumaciji genevera neposredno prije bitke jer se piću pripisivala umirujuća moć pa otud potječe i kovanica Dutch courage (nizozemska hrabrost).
Engleske destilerije započele su proizvoditi svoju varijantu genevera, a ime pića je skraćeno u gin. Njegova je popularnost rasla polagano da bi vrhunac dosegnula nakon što je na englesko prijestolje, zahvaljujući Slavnoj revoluciji, zasjeo nizozemski vladar Vilim III Oranski, veliki obožavatelj gina. On je zabranio uvoz francuskog alkohola i usporedo s time nastojao potaknuti domaće gospodarstvo osiguravši porezne olakšice za proizvodnju alkoholnih pića.
Također, britanski proizvođači nisu u to doba morali ishoditi nikakve dozvole za proizvodnju. Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je tada, početkom 18. stoljeća, alkohol kao piće bio bolja opcija od često zagađene vode. Relativno jednostavno i jeftino gin se tada proizvodio i od ječma slabije kvalitete odnosno onog koji nije bio dovoljno dobar za proizvodnju piva. Postoje podaci kako se u nekim slučajevima ginu umjesto borovica dodavao terpentin, otopina koja je inače služila za razrjeđivanje uljanih boja i laštenje drveta.
Njegova niska cijena učinila ga je pristupačnim siromašnim slojevima stanovništva pa je gin postao droga ondašnjeg doba s kojom su vlasti zaratile jer je pijanstvo, posebno na području Londona, poprimilo razmjere epidemije. Uvođenjem poreza i obveze izdavanja dozvola za proizvodnju 1736., kako to obično biva, postignut je negativan učinak, a gin je postao popularniji i opasniji nego prije.
Iz tog razdoblja datira poznata slika Williama Hogartha, Put gina, koja prikazuje ulicu prepunu pijanih ljudi. Ginu je tada nadjenut i pogrdni nadimak Mother’s ruin (uništavač majki) jer se smatralo da zbog ovog alkoholnog pića majke zanemaruju djecu. Novi Zakon o ginu i odredbe koje su branile prodaju u svim objektima te niz slabijih žetvi učinile su da ludilo do prijelaza u 19. stoljeće polako zamre. Sredinom 19. stoljeća novi način proizvodnje iznjedrio je čišći i jeftiniji gin nazvan London Dry i potaknuo njegovu renesansu. Pojavila su se i uglađena mjesta ukrašena zrcalima i plinskom rasvjetom u kojima ga se moglo konzumirati.
U kolonijama je gin pak našao drugu primjenu. Korišten je za maskiranje gorkog okusa kinina s kojim su se kolonizatori borili protiv malarije. Kinin su otapali u gaziranoj vodi i dobivali napitak sličan današnjem tonicu, a dodavanjem gina rođen je sada već kultni gin-tonic. Popularnost gina i gin-tonica širila se svijetom i nije jenjavala sve do sredine 20. stoljeća kada je na scenu stupila votka i vladala sve do 1999. Od samog kraja 20. stoljeća svjedočimo drugoj renesansi ovog alkoholnog pića zahvaljujući činjenici da mnoge destilerije obnavljaju svoje recepture i aromatiziraju gin različitim biljkama.
NA VISOKIM GRANAMA
Gin nije popularan samo u Velikoj Britaniji, nego i u ostatku Europe i svijeta. Podaci Gospodarsko interesne udruge proizvođača pića Hrvatske (GIUPPH) pokazuju kako je naš uvoz gina s 278 tona u 2016. u prošloj godini porastao na 423 tone odnosno za više od 50 posto u volumenu te 60 posto u vrijednosti – na 3,3 milijuna dolara. “Istovremeno, vrijednost hrvatskog izvoza gina u prošloj je godini porasla za 60 posto na 278.036 dolara, dok je u količinskom pogledu izvoz dosegnuo 127 tona, što je dvostruko više nego godinu ranije”, kaže Jasna Čačić, direktorica GIUPPH-a. Iako Udruga ne raspolaže ukupnim podacima budući da manje destilerije nisu njeni članovi, već i iz broja prijavljenih uzoraka za Međunarodno ocjenjivanje kvalitete jakih alkoholnih pića ISCRO vidljiv je znatan porast interesa za gin.
Izuzetan porast potražnje gina u posljednje dvije ili tri godine primijetili su i u tvrtki Valentić, zaslužnoj za dovođenje nekoliko vrsta tog pića na naše tržište. “Potrošnja u Hrvatskoj je u tom razdoblju višestruko porasla zahvaljujući svjetskim trendovima, ali i brojnim zaljubljenicima u gin i gin-tonic koji ga promoviraju.
Potražnju su pokrenuli i turisti”, ističu iz 
Valentića te dodaju kako je trend krenuo iz Istre, nastavljen preko Zagreba i ide prema jugu zemlje gdje još uvijek nije dosegnuo maksimum. U tvrtki Valentić zadovoljni su što se popularnost gina ponajprije očituje u prepoznavanju premium brendova i kvalitete. “Potrošači više nisu zadovoljni najjeftinijim pripravkom gin-tonica, već traže da im se pripremi premium varijanta garnirana začinskim biljem koje oplemenjuje cijeli dojam”, kažu nam u ovoj tvrtki. Svoje su aktivnosti u Valentiću usmjerili i na promociju kulture pijenja ginova, a u svom zastupstvu imaju brojne varijante ovog pića: Sloan’s Gin, No3 London dry Gin, Finsbury dry Gin, Finsbury Platinum Gin, Fifty Pounds Gin, Mombasa Club Gin, Mombasa Colonels reserva, Mombasa Club strawberry edition, Pink 47 London dry Gin, Gin Cubical Kiss, Gin Cubical Premium, Gin Cubical Ultrapremium te One Key Gin.
Uz njih kao dugovječne promotore gina na našem tržištu, od prošle godine hrvatskim je potrošačima dostupan i brend Copperhead s Copperhead Classic ginom u bakrenoj boci, dok su mu se tijekom ove godine pridružili i Copperhead The Gibson Edition te Copperhead Black Batch, kaže Jasmin Jurkovac, direktor prodaje Obala grupe, distributera brenda Copperhead u Hrvatskoj.
Od 2013. na našem je tržištu i Hendrick’s Gin popularan zbog svoje kombinacije bugarske ruže i svježeg krastavca, danas zaštitnog znaka Hendrick’sa. “Domaći su potrošači vrlo zainteresirani za isprobavanje novih kombinacija okusa, a mi to potičemo s obzirom na to da Hendrick’s promovira uživanje u životu te stjecanje novih i neobičnih iskustava”, ističe Tin Hasanefendić iz tvrtke G3 Spirtis, brend menadžer Hendrick’sa za Hrvatsku. Dodaje kako se uvriježilo da se gin i tonik serviraju u vinskim čašama te kako pritom nikako ne treba zaboraviti veliku količinu leda s malo finih začina poput botanike i krastavca. “Bez obzira na preporuke i standarde, treba ga konzumirati kako vam najviše odgovara”, poručuje Hasanefendić.
Uvoznici i distributeri slažu se kako je u Hrvatskoj primjetna popularizacija gina i posebno gin-tonica te kako se posebno izdvaja konzumacija sve kvalitetnijeg gina. Zaključuju kako su gin i gin-tonic popularnost zaslužili jer pružaju nevjerojatne kombinacije mirisa i okusa ovisno o dodanim biljkama i začinima.
