Čovjek je od davnina u svojoj blizini volio imati psa ili mačku kao kućnog ljubimca pa je i o njihovoj prehrani rano počeo voditi računa. Moderna veterinarska medicina veliku pozornost posvećuje upravo nutricionizmu životinja jer o pravilnoj prehrani, kao uostalom i kod ljudi, ovisi zdravlje i dobrobit životinja.
Životinje kao što su psi i mačke vjerni su pratitelji ljudi već tisućama godina. Znanstvenici nisu posve sigurni kada se dogodila njihova preobrazba iz pomagača (angažiranih primarno za čuvanje stoke, pomoć u lovu ili hvatanje štetočina), u ljubimce odnosno čovjekove najbolje prijatelje. Postoje istraživanja koja pokazuju kako su psi pripitomljeni prije čak 16.000 godina, a društvo su ljudima pravili i znatno ranije odnosno prije više od 30.000 godina.
Otprilike 2.000 godina prije nove ere čovjek je počeo razmišljati o tome čime nahraniti svoje četveronožne ljubimce, ponajprije pse. Rimski pjesnik i filozof Marcus Terentius Varro napisao je priručnik o uzgoju i prehrani u kojem stoji kako psima treba davati meso i kosti te kruh od ječma namočen u mlijeko. Pred kraj 14. stoljeća francuski se plemić Gaston III, grof od Foixa, kao strastveni lovac također pozabavio prehranom i općenito brigom o lovačkim psima te je podrobnije opisao u knjizi. Navodi kako se psima treba davati kruh od mekinja, nešto mesa iz lova, a ako su bolesni kozje mlijeko, juha od graha, sjeckano meso i jaja na maslacu.
U neplemićkim se kućama tijekom Srednjega vijeka pa sve do sredine 19. stoljeća malo pažnje posvećivalo prehrani pasa, a životinje su se hranile uglavnom kao i ljudi. Vlasnici su im davali sve što su mogli odvojiti od svojih usta: kosti, kupus, krumpir, luk i koricu kruha. U to se vrijeme prehrana pasa ili mačaka neznatno razlikovala u gradskim sredinama jer su vlasnici životinja sebi mogli priuštiti konjsko meso koje su nabavljali od vlasnika čije su životinje ugibale na ulicama.
Od sredine 19. stoljeća psi i mačke postaju sastavni dio kućanstava, a s njihovom prisutnošću raste i svijest o potrebi osvještenije prehrane koja može pomoći u očuvanju zdravlja četveronožnih članova obitelji.
Industrijska revolucija i rađanje srednje klase u 19. stoljeću omogućila je mnogim obiteljima držanje kućnih ljubimaca koji sada više nisu bili radne životinje. Za lansiranje prve komercijalne hrane za kućne ljubimce 1860. godine zaslužan je engleski poduzetnik James Spratt. Uočivši kako se psima daju ostaci kolača s brodova, Spratt je osmislio formulu prvog keksa za pse: bio je mješavina pšenice, raznog povrća, cikle i govedine.
Njegov mu je poslovni model donio uspjeh budući da je tržište vapilo za takvim proizvodom, a engleska su gospoda hranu sve više kupovala svojim sportskim psima. Proizvodnja te hrane oko 1890. preselila se u SAD, a vlastite su recepte psećih kolačića i suhe hrane počele razvijati i druge kompanije. Hrana u konzervama Ken-L Ration lansirana je 1922., a njen je glavni sastojak bilo konjsko meso koje u to vrijeme smatrano prihvatljivim u prehrani pasa.
Do 1941. konzervirana je pseća hrana držala 90 posto tržišta i tomu je ostalo tako sve do ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat i ograničavanja potrošnje mesa i konzervi. Tada je ponovno porasla popularnost suhe hrane, a 1950-ih počinje proizvodnja Purininih Chex pahuljica. Otprilike u isto vrijeme kupci su se proizvođačima počeli žaliti na izgled, teksturu i probavljivost suhe hrane pa je zahvaljujući trogodišnjem istraživanju i eksperimentiranju nastala Purina Dog Chow, i danas popularna hrana za pse. Tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća pojavilo se više od 1.500 vrsta pseće hrane. Neke procjene govore kako se danas više od 1,7 milijuna tona mesa i peradi svake godine pretvori u hranu za životinje, a tržište hrane za ljubimce u svijetu doseglo je vrijednost od 91 milijardu dolara u 2018. i bilježi neprestani rast (Izvor: Euromonitor International).
MOLEĆIVE OČI
Usporedo s rastom financijskih pokazatelja rapidno se razvija i nutricionizam kao grana veterinarske medicine koja se bavi proučavanjem osnovnih postulata prehrane kućnih ljubimaca. Razlog tome je pojava sve više patoloških stanja pasa, mačaka, kunića i drugih kućnih ljubimaca koje se povezuje s neadekvatnom prehranom.
“Svakodnevno se u našoj veterinarskoj ambulanti susrećemo s pacijentima koji su pretili, imaju učestale probavne smetnje, šećernu bolest ili lokomotorne poteškoće zbog prekomjerne težine. Jako nam je dobro poznato koliko je teško odoljeti onim okruglim očima koje jedva čekaju da nešto ‘ispadne’ iz tanjura. No, kao što roditelj neće dopustiti malom djetetu da jede samo čips i sladoled, tako i vlasnici pasa i mačaka imaju odgovornost zdravo i pravilno hraniti svog ljubimca”, objašnjava dr.med.vet. Lidija Kado. Kao i kod ljudi, i kod životinja su najvažnije hranjive tvari koje svaki organizam mora dobiti putem hrane – bjelančevine, masti i ugljikohidrati.
Bjelančevine su potrebne za razvoj stanica, rast i obnovu mišića te općenito održavanje organizma. “Psi i mačke su mesojedi (nisu vegetarijanci niti svejedi!), što podrazumijeva da je glavnina njihove prehrane sadržana u proteinima i to onima animalnog podrijetla. Vrlo je važno da izvor proteina bude animalni, a ne biljni jer psi i mačke proteine biljnog podrijetla ne mogu preraditi na potrebne aminokiseline zbog čega dolazi do njihovog taloženja u bubrezima i posljedičnog bubrežnog zatajenja”, upozorava dr. Kado.
Bjelančevine životinjskog podrijetla već sadrže sve esencijalne aminokiseline potrebne psima i mačkama (arginin, metionin, histidin, fenilalanin, izoleucin, leucin, triptofan, lizin, taurin itd.). Taurin je kod mačaka od iznimne važnosti za njihov vid, rad srca i reproduktivne sposobnosti. S obzirom na to da ga same ne mogu sintetizirati, nužno je da ga dobivaju putem hrane za mačke odnosno bjelančevina životinjskog podrijetla.
Masti kao dvostruko snažniji izvor energije mogu biti životinjskog ili biljnog podrijetla. Njihovom razgradnjom organizam životinja dobiva esencijalne masne kiseline koje inače ne može sam proizvesti (omega-3-masne kiseline), a potrebne su za zdravu kožu i dlačni pokrov, sintezu hormona, apsorpciju vitamina A, D, K i E, zagrijavanje organizma itd. Ugljikohidrati su također izvor energije, pomažu u održavanju dobre probave i pri reprodukciji te sadrže vlakna koja su potrebna pozitivnim bakterijama u crijevima. Važno je da su ta vlakna razgradiva, a takva se mogu naći u žitaricama, riži ili povrću.
“Za štence i mačiće hrana bogata vlaknima nije zdrava jer rastu te njih treba hraniti hranom bogatom proteinima i mastima, dok starije životinje zahtijevaju manji unos proteina, soli i fosfora (zbog očuvanja funkcije bubrega) i potporu lokomotornom sustavu (zglobovima i hrskavici). Da bi nam, kao vlasnicima, bilo lakše to izbalansirati, postoje kvalitetne komercijalne vrste hrane za određenu vrstu i životnu dob”, podsjeća dr. Kado te dodaje kako osim proteina, masti i ugljikohidrata, zdravi obrok mora sadržavati i određenu količinu vitamina i minerala (kalcij, fosfor, magnezij, natrij, kalij, klor, bakar, cink, mangan, selen, jod).
IZBALANSIRANI OBROK
“Pitanje koje nam često postavljaju vlasnici pasa i mačaka je treba li ih se hraniti sirovim mesom, kuhanom hranom ili gotovom komercijalnom varijantom. Ne preporučujemo davanje sirove odnosno termički neobrađene hrane (izuzev kvalitetnih komercijalnih sirovih hrana pripremljenih pod veterinarskim nadzorom) zbog mogućnosti da ćete svog psa ili mačku nahraniti mesom koje nije mikrobiološki ispravno”, naglašava dr. Kado te pojašnjava kako se tu misli na prisutnost bakterija kao što su salmonella, listeria, escherichia coli te campylobacter kojima se i čovjek može zaraziti pri samoj manipulaciji zaraženim mesom.
Zamrzavanje hrane ili pasterizacija pod velikim pritiskom može samo smanjiti broj patogenih mikroorganizama, ali ne ih ukloniti u potpunosti. Dokazana je i veća prisutnost parazita toxoplasma gondii koji je vrlo opasan u trudnoći u izmetu mačaka hranjenim sirovim mesom. “Iako se kuhanjem uništava manja količina proteina i enzima neka vas to ne zabrinjava jer ti bi se enzimi tako i tako već razgradili u želucu i ne bi dospjeli do crijeva gdje se resorbiraju”, savjetuje dr. Kado.
Još jedan razlog zbog kojeg se ne preporučuje hranjenje životinja sirovim, ali ni isključivo kuhanim mesom, je često nedovoljno izbalansiran obrok. Zbog nedostatka vitamina i minerala ili njihovog disbalansa može doći do razvojnih oboljenja kao što su rahitis i osteomalacija. U tim je slučajevima obavezno davanje dodataka prehrani po uputama veterinara. Dr. Kado posebno upozorava na opasnost davanja kostiju.
“Iako vaš ili susjedov pas ‘cijeli život jede kosti i nikad mu ništa nije bilo’ vjerujte nam – imao je sreće. Pregrizena ili cijela kost predstavlja strano tijelo. Niti pas niti mačka neće tu kost probaviti, a na njenom putu kroz želudac i crijeva vrlo je velika mogućnost ozljede sluznice, perforacije stijenke želuca ili crijeva, začepa, proljeva i sličnih moguće po život opasnih stanja zbog kojeg životinja često ugiba ili završi na operacijskom stolu s upitnim ishodom.
Kvalitetna gotova komercijalna hrana je kompletna i izbalansirana za potrebe određenih životinjskih vrsta, pasmina i dobi te raznih metaboličkih potreba. Na tržištu je niz proizvođača, ali dakako nije svaki jednako kvalitetan. Svakako pripazite da se radi o premium ili superpremium hrani (najčešće ju ne možete kupiti u lokalnom marketu, već isključivo u pet shopu) te pri izboru slobodno potražite savjet veterinara koji poznaje vašeg ljubimca i zna što mu je potrebno. Mačke nikako nemojte hraniti hranom za pse jer sadrži manje proteina nego im je potrebno, već prije spomenuti taurin je u premaloj koncentraciji, a pH mokraće koji nastaje takvom prehranom je često previsok tj. alkaličan te su takve mačke sklonije stvaranju mokraćnih kamenaca”, savjetuje veterinarka.
Gotova hrana, ovisno o načinu proizvodnje, dolazi u suhom ili mokrom obliku. Najpopularnija je suha hrana u granulama jer je cjenovno povoljnija, dostupna su velika pakiranja koja će vašem ljubimcu trajati mjesec ili više dana, ostatak nepojedenog obroka nije potrebno staviti u hladnjak, možete ju koristiti i kao nagradu, a također pojedinim psima i mačkama koriste za masažu desni i zuba kako bi se spriječilo nastanak periodontalnih bolesti. Mokra ili konzervirana hrana sadrži i do 78 posto vode. Duljeg je roka trajanja prije otvaranja i često primamljivijeg mirisa i okusa, no cijena im je nešto veća zbog manjih pakiranja. Hoćete li hraniti vašeg ljubimca mokrom ili suhom hranom ovisi o vama, vašem tempu života i financijskoj mogućnosti.
PREHRANA MAČAKA
“Za mačke je preporučljivo kombinirati mokru i suhu hranu s obzirom na to da kvalitetna mokra hrana smanjuje vjerojatnost pojave dijabetesa i mokraćnih kamenaca. Osigurajte im više obroka (4-5 dnevno) dok su u razvoju, a u odrasloj dobi 1-2 obroka na dan te uvijek dostupan izvor svježe čiste vode. Ne preporučuje se ostaviti im zdjelice pune hrane cijeli dan iako vam se čini da uzmu svega koji keksić u prolazu. Dokazano je da će se takvi ljubimci kroz određeni period ipak udebljati, a samim time biti skloni određenim bolestima.”
Što se tiče poslastica, veterinarka savjetuje kako ih treba koristiti isključivo kao nagradu u odgoju, a ne kao obrok jer će vaši psi i mačke ubrzo htjeti jesti samo poslastice, a vi ćete neprestano kupovati novu hranu u nadi da će je htjeti pojesti. Isto tako, korisno je potražiti zdrave superpremium poslastice koje neće naštetiti zdravlju ljubimca. Nikako ne treba hraniti psa i mačku ostacima sa stola odnosno pečenim mesom, salamama, kostima, tjesteninom, sirevima i sličnim namirnicama jer one mogu uzrokovati gastroenteritis, oštećenja jetre, upalu gušterače, zatajenje bubrega, upale kože i dlačnog pokrova, upale analnih vrećica i sl.
U pregledu osnovnih savjeta za prehranu kućnih ljubimaca ne smijemo zaboraviti niti one najmanje kao što su primjerice glodavci. “Prehrana malih glodavaca ovisna je o njihovoj vrsti. Najčešći kućni ljubimci kod nas su kunići, degui, činčile i hrčci. Kunići su biljojedi kojima baza prehrane mora biti sijeno jer ono omogućuje pravilno trošenje zuba koji kod kunića rastu cijeli život, uravnoteženu probavu, olakšava peristaltiku crijeva i osigurava normalnu probavnu floru. Kunići također jedu gotovu hranu za koju bi bilo poželjno da ima mali udio pšenice. Bitno je ograničiti unos gotove hrane na jednu jušnu žlicu ujutro i uvečer, a sijeno im mora biti stalno dostupno”, naglašava dr. Kado.
Česti su kućni ljubimci i hrčci koji mogu imati raznoliku prehranu. Dobra hrana za hrčke trebala bi sadržavati sitne sjemenke, žitarice, suho povrće i voće, orašaste plodove, insekte ili crve brašnare kao izvore proteina. Također bi im trebalo u kavez stavljati malo sijena kako bi mogli trošiti zube ili pak grančice jabuke ili lijeske. “Prehrana akvarijskih ribica također ovisi o njihovoj vrsti, a danas postoji vrlo veliki izbor. Idealna hrana za njih je upravo ona koju bi one našle u prirodnim staništima. Ribice se hrane dva puta na dan količinom koju mogu pojesti u tri minute. Sve više od toga je previše. Prehrana ptica se pak sastoji od gotovih mješavina te svježeg voća i povrća. Njen izbor također ovisi o vrsti životinje. Uz gotovu mješavinu, pticama se mogu davati jajčana hrana te svježe i suho voće i povrće. Obavezan je dodatak pijeska ili grita koji olakšava probavu u mišićnom želucu ptica”, zaključuje dr. Kado.
KVALITETA JAMČI ZDRAVLJE
Da kućnom ljubimcu treba ponuditi prilagođenu prehranu ističu i u domaćoj tvrtki Zoo Hobby koja u svom asortimanu nudi brojne proizvode za prehranu, zdravlje i njegu životinja. “Govorimo li o psu, važno je znati da je riječ o mesojedu koji zahtijeva hranu s najvišim mogućim postotkom mesa, bilo svježeg, svježe smrznutog ili dehidriranog i to cijeli plijen. Ista je situacija i s mačkama, a sve drugo je zavaravanje”, naglašavaju iz Zoo Hobbyja. S obzirom na raznolikost ponude na tržištu u ovoj tvrtki upozoravaju kako je od izuzetne važnosti pažljivo čitati deklaracije.
“Zoo Hobby se ponosi činjenicom da u svom asortimanu ima Orijen i Acana hranu kanadskog proizvođača Champion Petfoods koja ima najveći udio mesa i to od cijelog ulovljenog plijena čime se postiže savršeni omjer mesa, iznutrica i hrskavice potreban za razvoj psa ili mačke. Tek takvom prehranom ljubimac dobiva sve neophodno, a mi kao vlasnici pokazujemo istinsku roditeljsku skrb za njega. Uz to, proizvodi ne sadrže meso kupljeno na burzama hrane, nego najbolje komade mesa poznatih proizvođača jasno naznačene na pakiranjima.”
Tvrtka Zoo Hobby kroz svoj brend trgovina Zoo City i veleprodaju distribuira mnoge najpoznatije svjetske brendove kao što su Tetra i Hagen za akvaristiku, Happy dog & Happy cat hranu za pse i mačke, Bayer i MSD veterinarsko-medicinske preparate, Trixie i Whimzees dodatke te igračke i već spomenute brendove Orijen i Acana.
O sve osvještenijim vlasnicima kućnih ljubimaca svjedoče i u lancu trgovina Zvjerinjak koji je na tržištu prisutan od 2011. godine. “Odabirom premium i superpremium hrane i poslastica iz ponude specijaliziranih maloprodajnih lanaca vlasnici čuvaju zdravlje svojih ljubimaca”, poručuje Zlatko Borko iz Uprave Zvjerinjaka te pritom naglašava kako je za zdravlje i dobrobit ljubimca važno kupovati hranu koja odgovara pojedinoj pasmini ili vrsti životinje, ali na umu uvijek treba imati i kvalitetne sastojke te izbjegavati jeftine hrane economy segmenta koje se mogu nabaviti u nespecijaliziranim supermarketima. “Kućni ljubimci su članovi obitelji te nam je njihovo zdravlje bitno kao i naše zdravlje”, naglašava Borko.
U četiri specijalizirane maloprodaje Zvjerinjak svojim kupcima nudi veliki izbor premium i superpremium hrane za pse i mačke – Ontario, Monge, Gemon, Orijen, Acana, Royal Canin, Pro Plan, Happy dog/cat, Bosch, Dog Chow, Eukanuba, Fish For Dog i druge brendove za sve vrste životinja. Uz to, u ovoj tvrtki nude i poslastice te opremu za ljubimce odnosno sve vrste pelena, maramica, šampona, krevetića, vodilica, igračaka, kaveza, toaleta, stjelje, pijeska i grebalica za mačke. Imaju i živi program ptica, ribica, glodavaca te asortiman ljekarne, a ljubimce je kod njih moguće i uljepšati u salonu za šišanje i održavanje. “Kako bismo ove i sljedeće godine pokrili sve veće gradove u Hrvatskoj trenutačno smo u potrazi za odgovarajućim maloprodajnim pozicijama”, rekao nam je Borko dodavši kako će Zvjerinjak uskoro pokrenuti i jaču prodaju preko web dućana i digitalnih medija.
Priču o našim ljubimcima možemo zaključiti na samo jedan način – naglaskom da su kućni ljubimci članovi naših obitelji i da se o njima moramo odgovorno skrbiti. Uravnotežena prehrana kvalitetnim proizvodima uz odgovarajuću količinu kretanja i pažnje koju naši ljubimci od nas traže siguran su put za skladan odnos u kućanstvu i u šetnji. Sve to nam naši ljubimci svojom ljubavlju višestruko vraćaju!
