Spice Bazaar – Što to spaja Pakistan i Slavoniju?

Supružnicima Kristini i Sohailu pri otvaranju dućana sve je uglavnom išlo kako su zamislili pa sada naši sugrađani porijeklom iz Azije u njihovom Spice Bazaaru mogu nabaviti dobro poznate delicije, začine, mahunarke i žitarice, ali i mnoge druge artikle.

Kristina je agro-turistički tehničar iz Slavonije, a Sohail dizajner interijera iz Pakistana. Oboje su se prije sedam-osam godina, “trbuhom za kruhom”, našli u Njemačkoj gdje su se i upoznali te odlučili započeti zajednički život. Od života i rada u Njemačkoj primamljivijim im se činilo bavljenje pčelarstvom i pomaganje Kristininim roditeljima u Slavoniji, a s vremenom su procijenili kako im se još više mogućnosti otvara u našem glavnom gradu. U zajedničkom kućanstvu od početka su uglavnom kuhali jela spravljena prema običajima koji dominiraju u Sohailovom rodnom Pakistanu, obogaćena širokom paletom začina i to prevladavajuće onim pikantnima, da ne kažemo ljutima. U Njemačkoj su potrebne namirnice nabavljali s lakoćom, ali u Hrvatskoj to nije bio slučaj. “Upravo je to bio jedan od osnovnih razloga zbog kojeg smo pod svaku cijenu odlučili otvoriti vlastiti dućan”, ističe Kristina pojašnjavajući kako im je dodatni poticaj bila i činjenica da u našoj zemlji, a posebno u Zagrebu, svoj privremeni ili stalni dom nalazi sve više ljudi iz Azije koji također teško dolaze do namirnica na koje su navikli.

Odluku o pokretanju posla donijeli su doslovno preko noći, a dalje im se sve nekako poklopilo pa su i prostor na frekventnom zagrebačkom raskrižju lako pronašli. “Iako dućan još moramo do kraja urediti i dodatno uložiti u nabavu robe, na našim se policama već nalazi 1.300 artikala proizvedenih većinom u Aziji koje nabavljamo uglavnom od europskih dobavljača”, ističu Kristina i Sohail uz napomenu kako samo riže imaju šest ili sedam vrsta što je, prema mjerilima pakistanske prehrane, zapravo minimum. Nude nama manje poznatu rosematta i sona masuri rižu, kao i više rasprostranjeni basmati u pakiranjima od jednog do čak 18 kilograma. Razgledajući dućan dobivamo i kratku poduku o tome kako se, primjerice, rosematta riža koristi uglavnom u indijskoj kuhinji te gastronomiji Šri Lanke i kombinira se s kokosovim mlijekom ili kokosom u prahu.

MALE TAJNE
“Basmati riža koju sam pronalazila u Hrvatskoj prije otvaranja dućana nije bila kvalitete na koju sam navikla u Njemačkoj u vrijeme kada sam se tek počela upoznavati s tajnama pakistanske kuhinje”, nastavlja Kristina uz smiješak dodajući kako se u njihovom kućanstvu sada slabo jedu kuleni, kobasice ili slavonska slanina, a sve više dominiraju leća, slanutak, riža i bogatstvo začina. Prisjeća se također kako njena majka u početku, kada se prvi put susrela sa slanutkom kako ga pripremaju u Pakistanu, nije bila pretjerano oduševljena, dok sada sve više Kristinu konzultira za upute kako skuhati neki od brojnih egzotičnih specijaliteta.

U Spice Bazaaru se mogu nabaviti nama manje bliske rosematta i sona masuri riža, ali i poznatiji basmati u pakiranjima od 1 do 18 kilograma

Riža i grahorice, iako prevladavaju, nipošto nisu usamljeni artikli koje nudi Spice Bazaar. Police dućana prepune su svojevrsne zimnice odnosno voća i povrća koje je, umjesto u octu, konzervirano u ulju sa začinima, zatim su tu raznolika pakiranja limunske kiseline koja se koristi kao začin salati, pa sokovi od manga, jabuke, s kuhanim chia sjemenkama, ali i kokosova voda s komadićima kokosa. Slijede sirupi za razrjeđivanje, a u ponudi je ružin, pa od sandalovine, zatim bazuri koji je mješavina različitih biljaka, a nudi se i sok od kardamoma te praškasti napitak za pripremu s vodom, sličan onima na koje smo navikli od domaćih proizvođača.

U pakistanskoj kuhinji često se koriste umaci, a Spice Bazaar ih ima od mente, čilija, đumbira. “Nudimo gotovo sve potrebno za pripremu jela na koje su navikli naši azijski sugrađani, ali oni nisu naši jedini kupci jer i Zagrepčani i Hrvati općenito sve više šire svoje kulinarske vidike pa navrate kod nas po namirnice”, objašnjava Kristina pokazujući pastu od đumbira i češnjaka koju i ona osobno koristi kod pripreme gotovo svih jela kao pouzdani dodatak. Dodaje također kako se baza jela koja se najčešće pripremaju u Pakistanu sastoji, slično kao i kod nas, uglavnom od crvenog luka i češnjaka, đumbira i rajčice, a onda se na njih nadograđuju žitarice i mahunarke te meso.

Za slatka jela neizbježno je mlijeko u prahu koje Spice Bazaar također nudi, ali za one s manje vremena i spretnosti tu su i neka gotova slatka jela u koja je potrebno dodati samo mlijeko ili pak razni keksi i kolači. Pakistanski običaji nalažu i uživanje u čaju pa se na policama dućana može pronaći tradicionalne crne čajeve koji se spremaju s vodom ili mlijekom, ovisno o preferencijama konzumenta. “Ja osobno kod kuće čaj kuham tako da stavim pola šalice vode da prokuha, dodajem čaj i uz njega cijele sjemenke kardamoma. Kad čaj i začin puste boju, po želji dodajem mlijeko i šećer, ostavim da još malo prokuha i onda uživam”, otkriva male tajne Kristina dodajući kako kod ovakve pripreme čaja, slično kao i kod naše varijante turske kave, u šalici ostaje talog odnosno soc.

LJUTO DO EKSTRA LJUTO
Za manje vične kuhanju Kristina i Sohail su se potrudili nabaviti konzervirana jela koja se samo podgriju, a svi koji u Hrvatskoj tek zasnivaju kućanstvo i treba im nešto osnovno za početak, u dućanu mogu nabaviti i ekspres lonac, pribor za jelo, osnovnu kozmetiku ili primjerice mirisne štapiće.

Značajan dio asortimana dućana, očekivano, čine razni začini koji svim jelima daju posebnu notu, a čije bi nabrajanje potrajalo. Zajedničko im je svakako da su, barem za naše pojmove, svi ljuti ili jako ljuti. Posebno mjesto u dućanu, odmah nasuprot ulaza, zauzima polica s medom koji dolazi s imanja Kristininih roditelja iz Slavonije.

Za manje vične kuhanju Kristina i Sohail su se potrudili nabaviti konzervirana jela koja se samo podgriju

Dosadašnjim kratkim poduzetničkim iskustvom Kristina i Sohail su zadovoljni, iako je njihov angažman, kako to obično biva na početku poslovanja, prilično zahtjevan. “U dućanu sam svakodnevno od 10 do 22 jer je potrebno još puno stvari posložiti, počistiti i usput posluživati kupce kojih je svakim danom sve više”, ističe Kristina dodajući kako za sada nemaju niti web niti Facebook stranicu jer bi im ta vrsta promocije oduzimala previše dragocjenog vremena kojeg je ionako uvijek premalo. Novi kupci dolaze im po preporuci svojih poznanika i prijatelja, a krug se širi i u redovima igrača kriketa u Hrvatskoj, među kojima su i njih dvoje.

U bližoj budućnosti supružnici svakako namjeravaju dodatno napuniti police raznim delicijama, a nužnim se sve više pokazuje i dodatno skladište izvan grada jer je u centar prilično nespretno dostavljati robu s tegljačem. Od posla koji su pokrenuli i kojim se definitivno žele baviti nadaju se osigurati pristojnu egzistenciju te i dalje igrati kriket u kojem oboje uživaju.

Prethodni članakBorzan: Gotovo tri četvrtine građana naišlo na lažna sezonska sniženja
Sljedeći članakProdaja piva u Njemačkoj 2023. pala 4,5 posto