Tvrtke sve više shvaćaju da su one subjekti tranzicije prema kružnom gospodarstvu, da se ne treba čekati neke pravne propise i norme, nego da standarde odgovornog ponašanja moraju kreirati sami poslovni subjekti i voditi svojim primjerom (podnaslov)
Zaokret od neodrživog linearnog prema cirkularnom gospodarstvu, koje u svojoj srži ima održivost resursa te okolišnu i društvenu odgovornost, predstavlja kružni put koji nema alternativu. Neodgovorne prakse iscrpljivanja prirodnih resursa doveli su do golemih posljedica pa brojni stručnjaci upozoravaju na to da se nalazimo na prekretnici i da će ono što čovječanstvo učini tijekom ovog desetljeća odrediti sudbinu čovječanstva i budućnost života na planetu koji nas je tako lijepo ugostio. Ne radi se više o vremenskim intervalima neke daleke budućnosti, o tamo nekoj 2050. godini do kada nešto trebamo poduzeti, ne, vrijeme je sada. Cijena nečinjenja bit će nemjerljivo veća od koštanja svih investicija koje bi se danas mogle poduzeti kako bi se prevenirao takav crni scenarij.
Kružna ekonomija predstavlja novu paradigmu i ekonomiju kakvu želimo imati u budućnosti
Tvrtke sve više shvaćaju da su one subjekti te promjene, da se ne treba čekati neke pravne propise i norme, nego da standarde odgovornog ponašanja moraju kreirati sami poslovni subjekti i voditi svojim primjerom. Takve primjere ističemo u sklopu velike teme o kružnom gospodarstvu, koju svake godine uoči Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja, ekstenzivno obrađujemo i promoviramo.
OTPAD JE RESURS
Zelena Hrvatska kao dio zelene Europe.
Otpad nije smeće, otpad je resurs.
Tranzicija s linearne na kružnu ekonomiju.
Navedene krilatice sve su prisutnije u javnom diskursu, kako onom poslovnom i ekonomskom, tako sve više i u ostalim sferama javnog života pri čemu je promoviranje svijesti o tome u obrazovnom sustavu ključno za budućnost. Naime, stručnjaci upozoravaju kako je izuzetno bitno stvoriti svijest kod ljudi, od školovanja, od dječjeg vrtića i škola da otpad nije smeće i da se može ponovno vratiti u funkciju. Oni upozoravaju kako kružna ekonomija predstavlja novu paradigmu i ekonomiju kakvu želimo imati u budućnosti, kojom se nusproizvodi iz industrije upotrebljavaju kao novi resursi za nove proizvode. Poseban je naglasak pritom na industrijskom otpadu gdje se želi u većoj mjeri povezati one koji ga proizvode s tvrtkama koje ga mogu prihvatiti i koristiti kao novu ulaznu sirovinu. Ideja je stvarati što manje industrijskog otpada, a ako ga ima, postići da se upotrebljava kao nova sirovina.
REVIZIJA ZAKONODAVSTVA
Gordana Pehnec Pavlović iz Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore odgovorila nam je na nekoliko pitanja vezano uz novu regulativu odnosno prijedlog nove uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu. Naime, u okviru Zelenog plana i Akcijskog plana za kružno gospodarstvo Europska komisija je u studenom 2022. usvojila prijedlog revizije zakonodavstva EU-a o ambalaži i ambalažnom otpadu. Cilj sveobuhvatne mjere za zaustavljanje rastućeg trenda stvaranja ambalažnog otpada jest smanjenje njezine potrošnje za 15 posto po glavi stanovnika po državi članici do 2040. Predložene mjere će se jednako primjenjivati na domaće i uvezene proizvode te će europski i neeuropski proizvođači morati ispunjavati iste zahtjeve. “Novi prijedlog Uredbe odnosi se na više sektora Hrvatske gospodarske komore koji pozdravljaju prijedlog nove Uredbe i njezine ciljeve, ali izražavaju protivljenje određenim člancima. Mišljenja su da se trenutni prijedlog Uredbe u potpunosti oslanja na tehnologiju industrijskog kompostiranja i infrastrukturu čiji je doseg trenutačno ograničen te ne postoje jasni dokazi da kompostiranje postiže bolje rezultate od recikliranja. Prijedlog Uredbe ne uvažava u potpunosti prednosti kružnog modela poslovanja i time bi mogao štetiti hrvatskom gospodarstvu. Također, izražena je sumnja u dostupnu alternativnu ambalažu kao i mogućnost ugradnje reciklata u sve vrste ambalaže”, upozorava Pehnec Pavlović.
Integraciju kružnog gospodarstva ne može provesti industrija sama, nego isključivo u suradnji sa svim dionicima u lancu vrijednosti
Ona pritom dodaje kako su, imajući u vidu značajan utjecaj na poslovanje tvrtki, radna mjesta i potrebna inovativna ulaganja, Predstavništvo HGK u Bruxellesu i Sektor za industriju i održivi razvoj HGK organizirali online predstavljanje Prijedloga Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu, koje je održala predstavnica Europske komisije iz Opće uprave za okoliš Nataša Kačić-Bartulović. “Novi prijedlog Uredbe izazvao je iznimnu pažnju članica Hrvatske gospodarske komore, što potvrđuje i više od 250 sudionika na ovom događanju. Hrvatska gospodarska komora okupit će sve zainteresirane tvrtke u radnu skupinu kako bi zajedno kreirali stajalište Hrvatske na prijedlog nove Uredbe, koje će se preko Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kao glavnog pregovarača dostaviti Bruxellesu”, pojašnjava Pehnec Pavlović.
Kada je riječ o važnosti integracije kružnog gospodarstva u poslovanje kompanija te napretku na putu od linearnog prema cirkularnom modelu, ona podsjeća kako je HGK započela s edukacijama na temu kružnog gospodarstva još 2014. godine naglašavajući kako su članice danas informirane o toj temi, ali i da provedbu ne može provesti industrija sama nego isključivo u suradnji sa svim dionicima u lancu vrijednosti. “To je dugotrajan posao koji zahtjeva podijeljenu odgovornost i jasne obveze svih sudionika lanca vrijednosti. HGK kao krovna kuća hrvatskog gospodarstva kroz strukovna udruženja koja djeluju u našoj instituciji ima mogućnost pomoći u povezivanju i umrežavanju zainteresiranih strana na čemu aktivno radimo”, istaknula je Pehnec Pavlović.
TERMIČKA OPORABA OTPADA
Na nedavno održanoj Waste2Energy (W2E) konferenciji govorilo se o temi termičke oporabe otpada, a na koji način to pridonosi ciljevima kružnog gospodarstva upitali smo dr.sc. Tomislava Lukića, nezavisnog stručnjaka i konzultanta PROdukcijskog tima, organizatora konferencije. “Zemlje članice EU-a po izvješćima CEWEP (Confederation of European Waste-to-Energy Plants) termički oporabljuju 27 posto (oko 101 milijun tona godišnje) komunalnog otpada, dok razvijene zemlje kao što su Njemačka, Francuska, Švedska, Danska, Finska, Belgija, Irska te Švicarska, Norveška i Engleska incineriraju oko 41 posto otpada. Danas u EU postoji oko 510 velikih postrojenja za termičku oporabu koja se sve više kombiniraju s hvatanjem CO2 (CCS Carbon capture and storage) te smanjuju pritisak na okoliš. Oko 50 posto ugljičnog dioksida koji nastaje u W2E postrojenjima smatra se zelenim. Ova postrojenja proizvode toplinsku i električnu energiju i s time smanjuju uporabu fosilnih goriva reducirajući time količinu odloženog otpada na odlagalištima za 96-98 posto. Uz to, smanjuju se i količine emitiranog metana s odlagališta koji ima veliki negativni utjecaj na ozonski omotač”, pojašnjava Lukić te pritom kategorički naglašava kako termička oporaba nije konkurencija reciklaži.
Stručnjaci poručuju kako je Hrvatskoj nužno potrebno postrojenje za termičku oporabu otpada
Termički se, kako precizira ovaj stručnjak, oporabljuje tek onaj dio komunalnog otpada koji se ne može reciklirati, a sadrži energetski potencijal. Tako se od ukupno prikupljenog plastičnog otpada u žutim vrećicama zaista može reciklirati tek 20-30 posto materijala, dok je ostatak vrijedna energetska sirovina. “Od povratne ambalaže, koja je gotovo čista (PET polietilen tereftalat), može se reciklirati 85 posto, dok je ostatak opet vrijedna energetska sirovina. Ponekad su troškovi prijevoza sirovina za recikliranje toliko skupi da prelaze svaku granicu isplativosti, a postupak ima veći ugljični otisak nego proizvodnja nove ambalaže”, upozorava ovaj nezavisni stručnjak.
NEISKORIŠTENI POTENCIJAL
Odgovarajući na pitanje zašto i dalje postoji veliki otpor u Hrvatskoj kada je riječ o energetskoj oporabi otpada, Lukić odgovara kako je naš najveći neprijatelj neznanje te loši komunikacijski kanali kojima objašnjavamo opravdane okolišne procese. “Često od strane lokalne, regionalne pa i državne uprave dođu takva objašnjenja koja često budu i politizirana kao što je slučaj Rebro. Recimo, podatak kako sve zemlje koje imaju razvijene sustave termičke oporabe imaju duži životni vijek nego što je u Hrvatskoj. Hrvatska, ali i zemlje regije, pri samom su dnu Europe po statistikama upravljanja otpadom i korištenja korisnog dijela otpada, a Hrvatska uz Maltu jedina u EU nema postrojenja za W2E”, konstatira Lukić.
Prema njegovom mišljenju, Hrvatskoj je nužno potrebno postrojenje za termičku oporabu otpada jer trenutno energetski korisni dio otpada izvozimo u zemlje EU-a, ali i u Fabriku cementa Lukavac u Bosni i Hercegovini. “Svima koji koriste naš vrijedni resurs plaćamo od 10 do nekoliko stotina eura po toni termički oporabljenog otpada i još im po strogim normama isti odvezemo o svom trošku. U Beogradu (Vinča) upravo je pušteno u rad postrojenje koje će godišnje termički oporabiti oko 320.000 tona komunalnog otpada. Dok ne izgradimo svoje postrojenje velika je vjerojatnoća kako ćemo svojim resursom grijati Beograd i plaćati im za termičku oporabu”, upozorava Tomislav Lukić.
STRUČNA PODRŠKA
O tome kakvi su trendovi u domeni kružnog gospodarstva te što u najvećoj mjeri koči taj proces upitali smo za komentar Vesnu Petrović, direktoricu konzultantske tvrtke Folder, koja pruža usluge savjetovanja poslovnim subjektima u području usklađivanja s propisima u području gospodarenja otpadom i prelaska na kružno gospodarstvo. Kada je riječ o spremnosti hrvatskog poslovnog sektora za ispunjavanje regulatornih zahtjeva vezanih za gospodarenje otpadom, Petrović ističe kako spremnost tvrtki ovisi o njihovoj jačini u smislu financijskih i kadrovskih kapaciteta jer si velike tvrtke mogu priuštiti zapošljavanje osobe ili više osoba na radnom mjestu stručnjaka za zaštitu okoliša pa tako mogu nekako “plivati” u moru propisa. “Međutim, manje tvrtke najčešće moraju uzeti uslugu vanjskog konzultanta koji im onda pomaže snaći se u zakonskim obavezama. I onda tu nastupa moja tvrtka”, uz osmijeh ističe Petrović.
Trgovci će u nadolazećem vremenu sve više preferirati dobavljače koji se dokazuju kao perjanice održivosti
Prema njenim riječima, jedan od glavnih izazova koji sa sobom nosi uspostava kružnog gospodarstva su upravo propisi koji su često neprovedivi u praksi te previše administrativno i financijski opterećuju poslodavce. “Propisi EU-a prenose se na način koji ponekad bude striktniji nego ga je EU zakonodavac zamislio. Tu je i sporost i tromost birokracije te neusklađenost postupanja između različitih državnih i lokalnih tijela. Za sve poslove koji uključuju postupanje s otpadom potrebna su odobrenja na koja se čeka mjesecima. Poslovni sektor nema vremena za čekanje, mora djelovati brzo i odmah”, konstatira Petrović te pritom kritike ne pošteđuje niti poslovni sektor: “U našoj zemlji nedostaje i inicijative od samog poslovnog sektora da sami uvode neke elemente kružnog gospodarstva u svoje poslovanje, da se brendiraju na taj način i privuku ekološki osvještenije kupce. Konkretno, u retail sektoru, mislim da bi se u trgovinama trebalo početi nuditi više proizvoda u povratnoj višekratnoj ambalaži (npr. deterdženti), prodavati rinfuza povrće i voće u više eco-friendly ambalaži i sl. Vidim da veliki trgovački lanci koji posluju i kod nas uvode takve pilot projekte vani, dok kod nas to nije slučaj.”
PROBLEM BIOOTPADA
Upitali smo je i za prikupljanje biootpada odnosno zašto se većina jedinica lokalne samouprave u kojima se sakuplja biootpad nalaze u “Panonskoj Hrvatskoj”. Petrović na to odgovara da komunalna poduzeća koja se nalaze u sjevernoj Hrvatskoj pokazuju da u tom javnom sektoru ima napretka i da to svakako raduje. “Malo po malo, grad po grad rješava problem svog biootpada ili izgradnjom vlastitih kompostana ili suradnjom s privatnim bioplinskim postrojenjima koja se sva nalaze u kontinentalnom dijelu Hrvatske”, navodi Petrović te dodaje kako jadranska Hrvatska zaostaje u tom pogledu: “Čini se da su se previše oslonili na projekte centara za gospodarenje otpadom koji se pak presporo grade, a za one centre koji su u funkciji prošlo je previše vremena od dizajna do izgradnje (kada nije na razini EU-a postojala obaveza odvojenog prikupljanja biootpada) pa je pitanje biootpada ostalo neriješeno.”
S tom porukom koja može poslužiti kao poticaj za jačanje inicijativa u jadranskoj Hrvatskoj za učinkovitije rješavanje problema biootpada, ali i zaključci i poruke ostalih sugovornika koji idu u smjeru promjene prevladavajuće paradigme o otpadu kao bezvrijednom smeću prema otpadu kao vrijednom resursu od kojega se može ostvariti dodana vrijednost u materijalnom smislu, ali još i više u formi zaštite prirodne sredine kroz smanjenje onečišćenja okoliša, možemo zaključiti ovogodišnji osvrt na temu kružnog gospodarstva. To kruženje nikada ne staje pa ćemo i dalje u svakom broju poklanjati dostojnu pažnju ovoj strateškoj tematici kroz različite rubrike i novinarske forme.
