Stara dama se još uvijek drži pokazujući Zagrepčanima kako i dalje posjeduje šarm robne kuće koja je prva u Hrvatskoj shvatila da je njegovo veličanstvo mušterija uvijek u pravu
“Idem u Namu”, uzrečica mnogih generacija Zagrepčana pronosila je svima jasnu poruku da se kadgod zatreba upravo u ovoj robnoj kući može naći svaka kućna potrepština.
Narodni magazin, kako glasi puno ime Name, čija je skraćenica dugo vremena u Zagrebu bila sinonim za robnu kuću, danas je ostatak ostataka nekad najveće trgovačke kuće u bivšoj Jugoslaviji, ali se još uvijek grčevito drži za rub nesmiljenog tržišta na koji su došli neki novi, moderni i uniformirani igrači.
Namu nisu mazile privatizacijske mućke, koje su smanjile broj trgovina i napokon je otjerale u stečaj u kojemu se i danas nalazi. Ipak, još uvijek pokazuje veliku žilavost protiv svih takvih loših izgleda koji bi neku drugu trgovačku kuću već odavno pokopali.
Ne čudi otpornost stare dame jer je Nama već davno prestala biti obična trgovačka kuća. Ona najpoznatija, koju Zagrepčani nazivaju jednostavno Nama, za razliku od, primjerice, “Name na Trešnjevci” ili “Name na Kvatriću”, nalazi se na Ilici, tik uz središnji gradski Trg Bana Jelačića.
To je ujedno i prva Nama u dugoj povijesti ove robne kuće koja je tijekom godina prestala biti obična robna kuća pretvarajući se u jedno od istaknutijih mjesta na civilizacijskoj mapi grada na Savi. Danas je za Namu rezervirano istaknuto mjesto na nostalgičnoj mapi Zagreba.
DAMA S KAMELIJAMA
Njezini počeci sežu na kraj 19. stoljeća kada iz Beča u Zagreb stiže velika trgovačka kuća Kastner i Ohler na čijem su čelu partneri Carl Kastner i Herman Ohler koji će nakon otvaranja trgovine u Mesničkoj, pa u Ilici 16, konačno otvoriti trgovinu u Ilici 4 koju Zagrepčani i danas zovu iličkom Namom.
Bilo je to doba ubrzanog razvoja i transformacije Zagreba iz provincijskog grada u velegrad. Takav slijed događaja potaknut će i potrošnju građana, zbog čega su trgovci Kastner i Ohler od gradskih vlasti zatražili proširenje svoje trgovine u Ilici.
Bilo je to doba zagrebačke dame s kamelijama, kako je prozvana velika i nesretna ljubav jednog od vođa hrvatske moderne, književnika, novinara i liječnika Milivoja Dežmana, prema glumici Hrvatskog zemaljskog kazališta Ljerki Šram u koju je, kako kažu neka tadašnja svjedočanstva, bio “zateleban cijeli Zagreb”.
Svojoj velikoj i nevjernoj ljubavi koja se, dok je bio na studiju u Beču, udala za Aleksandra Isakovića s kojim je imala dijete, Dežman je sve oprostio i prihvatio je zajedno s djetetom.
Zbog njezine tuberkuloze od koje će Šram na kraju i umrijeti, otvara kliniku za plućne bolesti i zasipa je darovima koje, naravno, kupuje u Kastneru i Ohleru. Nekoliko godina kasnije, oko 1910., građani će iz udaljenijih mjesta Zagreba u kupovinu dolaziti električnim tramvajem, tadašnjim tehnološkim čudom.
FILOZOFIJA TRGOVANJA
Kastner i Ohler tijekom godina će proširivati zgradu, prebroditi sve posljedice Prvog svjetskog rata te 1934. godine domisliti se za ono doba vrlo posebnim djelom, na čemu bi im pozavidjeli i mnogi današnji trgovci.
Tiskaju knjižicu “Kućni red” u kojoj je sadržana sva filozofija trgovanja. Knjižica, odnosno priručnik za trgovce, sadrži sve tajne uspješnog trgovca, ali i pravila, među kojima se nalazi i današnja prva zapovijed trgovine: “Njegovo veličanstvo mušterija uvijek ima pravo!”.
U njoj se navodi koje artikle i na koji način postaviti da se bolje prodaje, kao i pristup trgovca mušteriji, dakle sve ono na čemu, s više ili manje uspjeha, inzistiraju i današnji trgovci.
Od trgovca se traži da bude dobar psiholog i glumac, a savjet činovnicama “da izbjegavaju trvenja s kolegicama jer time štetuje posao” iz današnje perspektive djeluje politički nekorektno, iako trvenja na radnom mjestu niti danas nisu nikakva nepoznanica.
Svojom su knjižicom o filozofiji trgovine Kastner i Ohler potvrdili da su u Zagreb na razmeđi dva stoljeća donijeli novi i moderni način trgovanja kakvoga i danas poznajemo i kojemu teže velike moderne robne kuće.
NACIONALIZACIJA I PRIVATIZACIJA
Drugi svjetski rat utjecat će i na Namu te uzeti život jednog od partnera. Franjo Ohler umrijet će u koncentracijskom logoru u kojemu je završio kao aktivan protivnik nacizma.
Tvrtka je kraj rata dočekala pod imenom “Kastner i Grgić”. Odmah nakon rata 1945. godine u Beogradu je osnovana trgovinska radna organizacija Narodni magazin koji nacionalizacijom preuzima trgovine Kastner i Grgić.
To je rođenje imena Name koja će u to vrijeme imati 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu, što je brojka koja i danas izaziva sjetu među bivšim i sadašnjim zaposlenicima.
Stare navike teško umiru pa su mnogi Zagrepčani dugo poslije rata Namu nastavili zvati Kastner-Ohler koja će do 1970. godine izgraditi još devet robnih kuća. Te je godine Nama doživljavala svoj vrhunac pa je upravo ova trgovačka kuća sudjelovala s 21 posto udjela u ukupnom trgovinskom prometu Hrvatske. Teške godine rata 90-ih i privatizacijskih spletki koje su se odvijale u isto vrijeme, ove će brojke sasvim smanjiti pa već 1993. godine Namin udio pada na 5,3 posto. Počinje komadanje Name čiji se repovi vuku i danas pa je 2000. godine tvrtka konačno pala u stečaj.
Danas Nama upravlja s dvije robne kuće, onoj u zagrebačkoj Ilici i Kvaternikovom trgu, njezine dvije najvrednije trgovine u povijesti.
ŠARM PROŠLOSTI
Čovjek bi očekivao da poduzeće u stečaju nudi samo prazne police, ali u Naminim robnim kućama i dalje stoji brojna roba, od kućanskih aparata do odjeće. U Nami se i danas može naći doslovno sve – od igle do lokomotive – pa mnogi Zagrepčani još uvijek odlaze u Namu kupiti stvari koje teško nalaze na drugim mjestima.
Uređeni interijeri, posebno onaj u Ilici na koji su toliko pazili Kastner i Ohler, i danas svjedoči o nekad slavnoj robnoj kući koja je zauvijek promijenila potrošačke navike metropole.
Stara dama se i bez kamelija još uvijek drži pokazujući Zagrepčanima kako i dalje posjeduje šarm kojemu mnogi i danas ne mogu odoljeti. Šarm je to robne kuće koja je prva u Hrvatskoj shvatila da je njegovo veličanstvo mušterija uvijek u pravu.
Upravo njemu ponajviše duguje otpor lošoj sudbini koja ju je zadesila u zadnjih dvadesetak godina i zbog čega mušterije i dalje zalaze, oni koji su u pravu – kao i oni koji to nisu.
Iako nudi artikle kakvi se mogu naći u brojnim drugim prodajnim centrima, u Nami se ipak može naći i roba koju drugi ne mogu ponuditi, a to je nostalgija.
Nama će i dalje predstavljati onu nostalgičnu točku Zagrepčana kada snatre o nekim boljim vremenima jer u ljudskoj je prirodi smatrati kako su prošla vremena uvijek bila bolja.
Njezina zgrada u Ilici već više od sto godina svjedoči o bogatoj prošlosti i razvoju jednog grada iz provincije u metropolu, o brzim promjenama društva, što je naposljetku i Namu bacilo na koljena, ali eno je još se drži te i dalje posluje po principu da je mušterija uvijek u pravu.
Ante Pavić
slobodni novinar
