Sva naša softverska rješenja smanjuju potrebu za manualnim poslovima i omogućavaju ljudima da rade pametnije i kreativnije poslove te brinu o financijskom i tržišnom rastu tvrtki umjesto o svakodnevnom poslovanju koje za njih obavlja naš softver, ističe Nenad Raca, direktor tvrtke Aduro ideja.
Razgovarao: Goran Pavlović, goran@jatrgovac.hr
Nenad Raca diplomirao je fiziku na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ali je većinu svojeg radnog vijeka odradio u IT sektoru u koji je pokušavao unijeti puno načina razmišljanja i rješavanja problema modeliranjem sustava. Radio je u telekomunikacijskim operatorima u Hrvatskoj, a zadnjih 15 godina u vlastitoj tvrtki koja se bavi razvojem softverskih rješenja.
Već dulje od jednog desetljeća otkrivate puteve digitalne transformacije u brojnim poslovnim sektorima. Kako ste razvijali svoje poslovanje u tom periodu?
Krenuli smo u telekomunikacijskom sektoru za koji smo razvili aplikacije koje su u potpunosti automatizirale procese i smanjile troškove u svakodnevnom poslovanju te omogućile da telekom operator radi s minimalnim brojem ljudi koji ne moraju obavljati manualne poslove. Nakon toga krenuli smo se širiti na druge sektore poput logistike i medijske industrije u kojima smo ponovno kreirali softverska rješenja koja redefiniraju poslovanje na način da smanjuju potrebu za ljudskim radom i omogućavaju veću efikasnost uz smanjenje troškova IT infrastrukture.
U sklopu toga krenuli smo s razvojem cloud native softverskih rješenja koja zahtijevaju drugačiji način razvoja aplikacije, ali pružaju nebrojene financijske i tehničke prednosti za klijente. Evolucijom tih proizvoda i tehnologija razvili smo i rješenje za predikciju prodaje i automatizaciju naručivanja koje sada širimo u FMCG sektoru u Hrvatskoj i drugim državama. Osim standardnih softverskih rješenja radimo i na istraživačkim projektima u suradnji sa znanstvenim ustanovama te razvijamo i svoje rješenje za implementaciju robotskih sustava nove generacije koji svojim cjenovnim modelima omogućavaju implementaciju i izvan visoko tehnoloških tvrtki. Nedavno smo ušli u segment malih tvrtki za koje smo razvili sustav za poslovanje i kreiranje računa (fiskalizaciju), ali u koje smo unijeli sva rješenja, znanja i tehnologije koje smo razvili za velike tvrtke.
Koji su poslovni sektori u fokusu vašeg interesa te što za njih nudite u svom portfelju?
Trenutno radimo u različitim sektorima, od kojih bih osim FMCG-a istaknuo još medijski sektor i telekomunikacije, ali kontinuirano ulažemo i razvijamo rješenja i za nove sektore i područja. Ako bih pokušao najjednostavnije opisati naša softverska rješenja to bi bilo sljedeće: sva naša softverska rješenja smanjuju potrebu za manualnim poslovima i omogućavaju ljudima da rade pametnije i kreativnije poslove te brinu o financijskom i tržišnom rastu tvrtki umjesto o svakodnevnom poslovanju koje za njih obavlja naš softver.
Osobito su nam zanimljiva rješenja koja nudite za FMCG sektor i logistiku. Možete li objasniti koje sve benefite korisnici ostvaruju implementacijom ovih rješenja?
Benefiti koje im ostvarujemo su primarno automatizacija procesa naručivanja i nabave, te mjerenje, a samim time i smanjivanje izgubljene prodaje. Svaki od tih KPI-jeva je lagano mjerljiv i cilj je postaviti ih prije implementacije kako bi se pratili rezultati.
U tom kontekstu veliki potencijal primjene u FMCG sektoru ima umjetna inteligencija. Koje su sve mogućnosti primjene ove tehnologije?
Sve kreće iz osnovnih potreba za artiklima, za koji je potrebno kreiranje prodajnog modela iz kojeg se generira predikcija prodaje (SKU/POS nivo) te iz toga narudžbe temeljem poslovnih pravila, prijedloga nabave i/ili proizvodnje temeljem višetjednih prodajnih potreba te smanjenje i optimizacija povrata sukladno poslovnim pravilima. Za pojedine industrije imamo i specifične modele. U pekarstvu postoje specijalizirani modeli, poput naloga za pečenje u konvekcijskim pećnicama i naloga za slaganje sendviča. Za maloprodajne lance postoje modeli koji generiraju prijedlog nabave voća i povrća, prijedlog asortimanskih lista po POS-u, a implementacija procesa djeluje na smanjenje starosti skladišta. Za tvrtke koje imaju samoposlužne restorane (dućani i hoteli) kroz sugestiju menija gotovih jela u ponudi djeluje se na smanjenje otpada čime se pozitivno utječe i na okoliš. Za tvrtke koje se bave distribucijom moguće je generirati prognozu količina na temelju četverotjednih predikcija prodaje te odraditi simulaciju dostavne flote kako bi se optimizirali kapaciteti i rute u dostavama, ali temeljem kreiranja liste narudžbi sukladno poslovnim pravilima.
Ako krećemo u malo naprednije i zahtjevnije implementacije, tehnologija omogućava dinamičko kreiranje promocije i dinamičko određivanje cijene proizvoda sukladno očekivanoj potražnji za pojedinim proizvodima i njihovoj dostupnosti.
Kako se odvija proces implementacije rješenja baziranih na umjetnoj inteligenciji?
Proces kreće postavljanjem tri kritična pitanja na koja je potrebno pronaći odgovore:
- utvrditi imaju li procese dizajnirane na način da mogu imati koristi od prednosti i mogućnosti koje pruža tehnologija,
- odabrati sustave koji su sposobni učinkovito implementirati nove usluge,
- identificirati načine za integraciju ovih inteligentnih alata u postojeće lance opskrbe uz obavezan redizajn procesa kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti koje novi sustavi donose.
Nakon toga proces implementacije kreće snimkom stanja postojećih podataka, procesa i pravila unutar tvrtke prilikom čega se prikupljaju i povijesni podaci te poslovna logika vezana uz proces naručivanja. Zatim se kreiraju modeli prodaje za svaki SKU temeljem povijesnih podataka za svako prodajno mjesto. Unutar toga je potrebno imati što više informacija koje mogu utjecati na prodaju, a koje su poznate – od promocije, sekundarnih pozicija te dodatnih uvjeta (npr. vremenske prilike, profitabilnost SKU i sl).
Sljedeći korak je integracija s postojećim poslovnim sustavima koji se koriste u organizaciji. Temeljem toga radi se modeliranje na nivou SKU na svakom pojedinom prodajnom mjestu i tako dobivamo model prodaje, a zatim apliciranjem poslovnih pravila kreiramo narudžbu, plan nabave ili proizvodnje.
Kako općenito ocjenjujete razinu digitalne transformacije u Hrvatskoj?
U zadnjih nekoliko godina primjećuje se veliki napredak u odvijanju procesa i mogućnostima koje se pružaju, a koje primjećujemo kao krajnji korisnici. Međutim, ako na te procese gledam sa stručne strane vidim da imamo još jako puno mjesta za napredak. Cilj kod primjene novih tehnologija i digitalne transformacije mora biti proces koji nakon implementacije traži manje ručnog rada nego prije. Problem s kojim se mi susrećemo jest da se prilikom implementacija digitalizacije i dalje zadržavaju ručni procesi u pozadini – tada nije riječ o digitalnim transformacijama već o kompjuterizaciji procesa. Proces koji se digitalno transformira treba redefinirati kroz omogućavanje softverskog rješenja u donošenju odluka umjesto ljudi. Tada sve to postaje transparentno te se minimizira mogućnost pogreške koja je posljedica ljudskog faktora i emotivnog odlučivanja. Gledajući sve to što se dešava kod nas, mislim da imamo dva polarizirana svijeta u Hrvatskoj, jedan u kojem se razvijaju i implementiraju potpuno digitalni procesi i drugi u kojem i dalje ljudi donose odluke, a samo se sve tehnički obavlja na računalu.
Stupanj digitalne transformacije direktno je vidljiv u strukturi zaposlenika i načinu rada u tvrtki ili instituciji: što je veći udio zaposlenika na operativnim funkcijama te što je broj izvještaja koji se generiraju uz ljudsku asistenciju veći, to je stupanj digitalizacije u poslovanju te tvrtke ili institucije niži.
Tehnologija postaje sve važnija u svim područjima života i poslovanja. Kako vidite budući razvoj maloprodaje, ali i drugih sektora koje podržavate svojim rješenjima?
Bez obzira na industriju, digitalizirani procesi, ako su smisleno postavljeni, pomažu u postizanju boljih rezultata, a primjena pomaže iskoristiti sve podatke i pronaći nove prilike za proširenje i poboljšanje poslovanja.
Kako se umjetna inteligencija sve više primjenjuje u poslovnom svijetu, tako i potreba za određenim poslovima koji se mogu automatizirati nestaju, budućnost poslovanja kao posljedica direktnog ljudskog rada po vjerovanjima brojnih stručnjaka ogledat će se u primjeni specifičnih i specijaliziranih znanja i vještina. Takve će uloge zahtijevati veću količinu onoga što automatizacija ne može pružiti. U suštini, vjerojatno će uvijek postojati potreba za ljudima u radnoj snazi, ali njihove se uloge mogu mijenjati kako tehnologija bude napredovala. Potražnja za specifičnim vještinama će se promijeniti, a mnogi od tih poslova zahtijevat će napredniji skup tehničkih vještina.
U FMCG sektoru se procjenjuje da će utjecaj umjetne inteligencija na njega biti usporediv s promjenama koje je samoposluživanje unijelo u prošlosti. Transformacija će biti najočitija u voditeljskim pozicijama, koje su do sada bile opterećene operativnim poslovima, a sada će se voditelji moći orijentirati prema djelatnicima i unaprjeđivanju prodajnih vještina i načina rada. Administrativne pozicije koje su brinule o planiranju i naručivanju mogu se orijentirati prema pokretanju projekata automatizacije izvještavanja i postavljanju automatskih procesa za kontrolu poslovanja.
Osim umjetne inteligencije kao značajnu tehnologiju vidim i uvođenje samoposlužnih i robotiziranih uređaja (ne mislim tu na standardne vending mašine) koje će omogućavati da klijenti samostalno obavljaju neke poslove, npr: samoposlužne recepcije u hotelima, robotizirani aparati za točenje pića i kave i sl.
Manjak radne snage s kojim se svi suočavamo bit će najveći pokretač automatizacije i digitalizacije u svim industrijama i djelatnostima, a mi smo se kao dobavljač takvih rješenja već orijentirali u tom smjeru i razvili neka od tih rješenja.
