Moramo krenuti svatko od sebe, bili poslodavci ili posloprimci, sami moramo raditi najbolje što možemo. Bez obzira jesu li nas snašli novi uvjeti života i poslovanja, ako želimo bolje sebi i našoj djeci, ako želimo zaustaviti korupciju, ako želimo zaustaviti iseljavanje, ako želimo bolje društvo i bolji život moramo krenuti sami od sebe, biti najbolja verzija sebe i raditi najbolje što možemo.
Slušam danas diskusiju o tome kako najbolje uskladiti novi Zakon o radu (ZOR) i uvjete poslovanja s novim okolnostima i novim navikama svih nas koji smo zahvaćeni ovom globalnom promjenom, uzrokovanom pandemijom. Svijet se promijenio, naši životi su se promijenili, a i mi sami smo se promijenili. Ono što dodatno zabrinjava je činjenica da promjena ide dalje i da nitko, za sada, ne može znati u kojem smjeru, koliko i kako će biti raditi i živjeti za nekoliko mjeseci. Upravo ovih dana, dok pišem kolumnu, slušam i čitam kako su formalno počeli pregovori o novom Zakonu o radu, sazvan je prvi sastanak radne skupine u koju su uključeni Vladini socijalni partneri, poslodavci i sindikati.
U najavama možemo čuti kako se planira osuvremenjivanje zakona, a to bi valjda moglo značiti i dopune vezane uz rad u ovim novim okolnostima, na izdvojenom mjestu, famozni “rad od kuće” koji mnogi od nas mjesecima prakticiraju, te uvođenje novog pojma “rad na daljinu”. Sam termin “rad na daljinu” vjerojatno bi se odnosio na obavljanje posla informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, kako je najavila gđa Josipa Klišanin, načelnica Sektora za radne odnose u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, na nedavno održanom okruglom stolu u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). Ali, što prvo pomislimo kada čujemo “rad na daljinu”? Mene malo asocira na rad iz daleka ili rad na daleko. Možemo li mi ljudi tako funkcionirati, daleko jedni od drugih? Koliko možemo biti bliski ako smo daleko i na daljinu, pogotovo ako to traje mjesecima ili možda čak godinama? Kako ćemo raditi i živjeti na daljinu?
LJUDI SU SRCE POSLOVANJA
Moje osobno iskustvo i uvjerenje pokazalo je da su upravo ljudi najvažniji i to ljudi dobre volje, ljudi s osmjehom na licu i u srcu. Zato koristim slogan: “Ljudi su srce poslovanja”. 🙂
Da, ljudi čine ili ne čine dobar posao, a isto tako i uspjeh. Ljudi su oni radi kojih postojimo i poslujemo. Ljudi bi trebali biti na prvom mjestu svih zakona, uredbi, odnosa i poslovanja. U jednoj nedavnoj diskusiji slušala sam raspravu o tome tko više treba doprinijeti i prilagoditi se ovim novim uvjetima i ovim novim zakonima, poslodavci ili posloprimci.
Obostranom dobru bi svi trebali težiti jer mišljenja sam kako jedino tako možemo biti sretni, zadovoljni, uspješni i zdravi – samo obostrano. Poslodavci se trude i trebaju se truditi svojim zaposlenicima/posloprimcima omogućiti što bolje uvjete rada i nagrađivanja za ostvarene poslovne rezultate. A posloprimci, zaposlenici, djelatnici, radnici (kako god ih nazvali) trebali bi se maksimalno truditi svojim aktivnostima (ma gdje bili), blizu ili na daljinu, doprinositi uspjehu tvrtke u kojoj rade. Jer, ako “rad na daljinu” bilo kome bude nosio i onu poznatu poslovicu “Daleko od oka – daleko od srca”, bojim se da niti jednoj strani neće biti baš dobro.
Naime, ako imamo obostrano razumijevanje i uvažavanje, ako se svatko od nas potrudi biti najbolja verzija sebe, vjerujem kako bi tada i cijelo naše društvo bilo puno bolje i uspješnije. Ako se svi, baš svi budemo potrudili biti maksimalno profesionalni, ako nam svima poslovna etika bude važna, ako u svijesti poslodavaca bude jasno kako su radnici srce poslovanja, a radnicima bude jasno kako su poslodavci oni koji im omogućavaju osobno i poslovno ostvarivanje i razvoj, bit će nam puno bolje.
NAPRAVI NAJBOLJE ŠTO MOŽEŠ
Da, svakako se treba ugledati na najbolju praksu i slijediti visoko profesionalan i odgovoran smjer u radnim odnosima, ali i poticati radnike na usavršavanje, motiviranost i odgovornost. Poslodavci i posloprimci uzajamno se trebaju. Mi smo zakon spojenih posuda i ne može se govoriti o jednom bez drugoga, a važno je obostrano toga biti svjestan. Želiš li biti osobno i poslovno sretan i zadovoljan, potrudi se poštenim radom to i ostvariti. Može se!! Da, čak i u ovoj našoj maloj zemlji, iako smo na ili pri dnu brojnih istraživanja o konkurentnosti i drugih, za poslovanje bitnih kriterija, moguće je ostvariti vrhunske rezultate i svjetski uspjeh. Sredinom lipnja 2021. godine Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne objavio je rezultate “Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2021.” koji na žalost pokazuju kako je Hrvatska, kao i prethodnih godina (iako se Vlada hvali nekim reformama), na žalost i dalje pri samom dnu među 64 zemlje, a na našu još veću žalost, uvjerljivo smo najlošiji među članicama Europske unije. Ovo je svakako signal za uzbunu; moramo i trebamo se svi skupa potruditi i dati svoj doprinos da bude bolje jer možemo i moramo bolje.
Unatoč svemu imamo super primjere uspješnih tvrtki iz Hrvatske koje su ostvarile vrhunske rezultate u globalnim okvirima, čak i u ovim godinama pandemije i otežanih uvjeta života i rada. Moguće je, a prema starim i novim uvjetima života, zakona o radu, zakona prirode i zdravog razuma, znam da možemo, a mislim da i moramo bolje. Zato sam prošlu kolumnu naslovila: “Napravi najbolje što možeš”.
Naime, ako prestanemo očekivati da nam Netko uredi svijet oko nas, ako se samo nadamo i priželjkujemo da nama i našoj djeci bude bolje, moramo biti razočarani, jer to nije realno da se dogodi samo od sebe ili da nam to Netko riješi. Moramo krenuti svatko od sebe, bili poslodavci ili posloprimci, sami moramo raditi najbolje što možemo. Bez obzira jesu li nas snašli novi uvjeti života i poslovanja, ako želimo bolje sebi i našoj djeci, ako želimo zaustaviti korupciju, ako želimo zaustaviti iseljavanje, ako želimo bolje društvo i bolji život moramo krenuti sami od sebe, biti najbolja verzija sebe i raditi najbolje što možemo.
