Okupljanje oko obiteljskog blagdanskog stola povodom Uskrsa ne može proći bez šunke, jaja, mladog luka, rotkvica ili pince. U razdoblju pred nama sasvim je dovoljno vremena za temeljitu nabavku svega potrebnog, a proizvođači su se pobrinuli da ni u čemu ne oskudijevamo.
I jaja, i kuhanu šunku te šunku u kruhu, kao i mladi luk ili rotkvice, pincu ili sirnicu (ovisno u kojim krajevima Hrvatske nastaje to preukusno, slatko i mekano pecivo), te dodatke kao što su hren, francuska salata, ili pak pečenja možemo jesti gotovo svaki dan, ali nikada nisu toliko u tek kao kad se spremaju povodom Uskrsa. Svima nam je, kako vjernicima, tako i običnim štovateljima dobre hrane, okupljanje oko obiteljske blagdanske trpeze jednako drago i s jednakim ga nestrpljenjem očekujemo znajući kakve se delicije spremaju.
A kako je sve počelo? Uskrs, ili na latinskom Pascha, najvažniji je blagdan kršćanske crkve kojim se slavi uskrsnuće Isusa Krista treći dan nakon raspeća. Najranije zabilježeno obilježavanje slavlja Uskrsa potječe iz 2. stoljeća, iako se ono vjerojatno dogodilo i ranije. Sam pojam Uskrs nastao je od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog glagola sa značenjem rasti, razvijati se.
U nekim se našim krajevima upotrebljava i naziv Vazam, odnosno u kajkavskom narječju Vuzem, a osim Uskrsa ponekad obuhvaća i Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. Proučavatelji ovaj naziv povezuju s riječju uzeti odnosno uz razdoblje suprotno mesopustu kad se opet počinje objedovati meso. Drugi naziv, Pasha, dolazi od hebrejske riječi pasah koja je značila prolaz, podsjećajući na prolazak Židova kroz pustinju nakon 40 godina. Germanski nazivi, engleski Easter i njemački Ostern, vjerojatno vuku etimologiju od imena saksonske božice proljeća i plodnosti Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija.
Prema enciklopediji Britannica, određivanje datuma kada se Isusovo uskrsnuće trebalo svetkovati i slaviti izazvalo je veliku kontroverzu u ranom kršćanstvu u kojem se mogu razlikovati istočno i zapadno stajalište, a spor poznat kao uskrsne kontroverze, nije bio definitivno riješen sve do 8. stoljeća.
KLIZNI DATUM
U Maloj Aziji kršćani su slavili dan raspeća na isti dan kada su Židovi slavili žrtvu Pashu odnosno 14. dana prvog proljetnog punog mjeseca odnosno 14. nisana, a uskrsnuće se tada slavilo dva dana kasnije, odnosno 16. nisana, bez obzira na dan u tjednu. Na zapadu se Isusovo uskrsnuće slavilo prvog dana u tjednu, u nedjelju, kada je Isus uskrsnuo od mrtvih, a crkve su se postupno sve više opredjeljivale za takvo nedjeljno slavlje. Da se Uskrs treba slaviti prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca odnosno nakon proljetnog ekvinocija koji pada 21. ožujka određeno je na Nicejskom koncilu 325. godine pa je od tada uobičajeno da Uskrs može pasti u bilo koju nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja. Istočne pravoslavne crkve koriste nešto drugačiji izračun koji se temelji na Julijanskom, a ne na Gregorijanskom kalendaru pa se pravoslavno slavlje Uskrsa obično događa kasnije od onog koje slave protestanti i rimokatolici.
Kako također piše enciklopedija Britannica, u 20. stoljeću nekoliko se puta pokušalo dogovoriti da se dođe do fiksnog datuma Uskrsa, pri čemu je posebno predložena nedjelja koja slijedi nakon druge subote u travnju. Iako su ovaj i drugi prijedlog imali mnogo pristaša, nijedan se nije ostvario. Ponovno zanimanje za fiksni datum pojavilo se početkom 21. stoljeća, kao rezultat rasprava u kojima su sudjelovali vođe pravoslavne, sirijske pravoslavne, koptske, anglikanske i rimokatoličke crkve, ali formalni dogovor o takvom datumu i dalje je nedostižan.
U kršćanskom kalendaru Uskrs slijedi nakon korizme, razdoblja od 40 dana (ne računajući nedjelje) prije Uskrsa, koje se tradicionalno obilježava djelima pokore i postom. Uskrsu prethodi Veliki tjedan koji uključuje Veliki četvrtak, spomen na Isusovu posljednju večeru sa svojim učenicima, Veliki petak, dan njegova raspeća te Veliku subotu, prijelaz između raspeća i uskrsnuća. Liturgijski, Uskrs dolazi nakon Velikog bdjenja, koje se izvorno svetkovalo između zalaska sunca na subotu i izlaska sunca na nedjelju Uskrsa. Kasnije bi se slavilo u zapadnim crkvama u subotu navečer, zatim u subotu poslijepodne i konačno u nedjelju ujutro. Godine 1955. Rimokatolička crkva odredila je vrijeme bdjenja u 22 sata, što je omogućilo da se uskrsna misa slavi nakon ponoći. U pravoslavnim tradicijama bdjenje je i dalje važan liturgijski događaj, dok je u protestantskim crkvama malo poznato.
BROJNI OBIČAJI
Uskrs se, kao uostalom i drugi veliki kršćanski blagdan Božić, obilježava brojnim tradicionalnim običajima od kojih mnogi i nemaju puno veze s kršćanskim slavljem uskrsnuća.
U našim krajevima jedan od najtipičnijih običaja jest bojanje jaja, a slična tradicija ukorijenjena je i u zemljama sjeverne i istočne Europe. Korištenje oslikanih i ukrašenih uskrsnih jaja prvi put je zabilježeno u 13. stoljeću, a korijeni običaja vjerojatno su povezani sa zabranom konzumiranja jaja tijekom Velikog tjedna. Kako su kokoši nastavile nositi jaja i u tom razdoblju, ljudi su ih željeli posebno označiti. Ujedno, i samo jaje postalo je simbolom uskrsnuća jer, kao što je Isus ustao iz groba, i jaje simbolizira novi život koji izranja iz ljuske jajeta. U pravoslavnoj tradiciji jaja se farbaju u crveno kao simbol krvi koju je Isus prolio na križu.
U Sjedinjenim Američkim Državama jaja su pak glavni protagonisti uskrsne igre kotrljanja. Tradiciju godišnjeg rolanja kraj Bijele kuće je, vjeruje se, pokrenula prva dama Lucy Hayes, supruga predsjednika Rutherforda B. Hayesa. Na događaj su bila pozvana djeca i njihovi roditelji u ponedjeljak nakon Uskrsa pa su se te 1878. jaja zakotrljala pored građevine u kojoj stoluju američki predsjednici. Prvotno je igra organizirana pored Kapitola, ali su članovi Kongresa bili užasnuti velikom gužvom koja se stvarala a i bojali su se da bi toliki broj ljudi mogao oštetiti travnjak. Neki povijesni zapisi bilježe pak da su Hayesi prvi otvorili travnjak Bijele kuće za svečanosti kotrljanja jaja 1877. nakon što je neki dječak direktno predsjednika Hayesa upitao za dopuštenje. Ovu tradiciju kotrljanja jaja niz padinu održavaju još i u Škotskoj, sjevernoj Engleskoj i Sjevernoj Irskoj.
USKRSNE VATRE
U sjevernoj Njemačkoj se pak oko zalaska sunca na Veliku subotu pale uskrsne vatre, a u moderno doba svaka je savezna država donijela vlastite propise za sigurno provođenje tog običaja. I dok je u gradu i pokrajini Hamburg privatnim osobama dopušteno ložiti uskrsnu vatru bilo koje veličine na vlastitom terenu, u Schleswigu-Holsteinu, primjerice, dopuštenje za otvorene prostore imaju samo dobrovoljna vatrogasna društva. Uz običaj paljenja uskrsnih vatri u nekim su se dijelovima Njemačke počele organizirati proslave (Volksfest) s karakterističnim kioscima koji nude grickalice i jela kao što su kobasice u pecivima. Uskrsne vatre u Njemačkoj obično gore satima do zore i stvaraju posebnu atmosferu tijekom cijele noći koja prethodi Uskrsu. Krijesovi se tijekom Velike subote od 18. stoljeća pale i u zapadnim dijelovima Švedske te u finskoj pokrajini Ostrobotnija, a tvrdi se kako tradicija potječe iz Nizozemske.
U mnogim dijelovima Njemačke popularna zabava povodom Uskrsa je igra bacanje jaja u kojoj nema ni pobjednika ni gubitnika, a niti vidljivog cilja. Sudionici bacaju obojeno i ukrašeno tvrdo kuhano jaje što dalje preko polja, a postupak se ponavlja sve dok se jaje na kraju ne rasprsne.
Pandan našoj pinci ili sirnici, popularnom jelu koje se konzumira uz kuhanu šunku, mladi luk i rotkvice, u Njemačkoj je uskrsni kruh Osterbrot. Također se radi od dizanog tijesta te s dodatkom grožđica i komadića badema, a jede ga se premazanog maslacem.
Jedan od simbola Uskrsa je i zec, a vjeruje se kako je taj običaj spominjanja te životinje u kontekstu Uskrsa nastao u protestantskim područjima Europe u 17. stoljeću, a postao je uobičajen tek u 19. stoljeću. Smatra se čak kako zec polaže jaja, kao i da ih ukrašava i skriva. U Sjedinjenim Državama uskrsni zec također ostavlja djeci košare s igračkama i slatkišima na uskrsno jutro, što je na izvjesni način manifestacija protestantskog odbijanja katoličkih uskrsnih običaja. U drugim zemljama jaja donose neke druge životinje – u Švicarskoj kukavica, a u Westfaliji lisica.
GURMANSKA TRADICIJA
Neizostavan dio slavlja ovog blagdana su i već spomenute brojne delicije karakteristične za proljeće, kao što su mladi luk ili rotkvice te kuhana šunka. Dio tradicionalnog predblagdanskog, ali i blagdanskog stola na našim prostorima svakako je i riba, namirnica kojoj popularnost značajno raste baš u vrijeme Uskrsa i uskrsnih blagdana.
“U Cromarisu tijekom cijele godine nastojimo prenijeti poruku koliko je važno u svakodnevnu prehranu uključiti ribu kontroliranog podrijetla. U predblagdanskom i blagdanskom razdoblju, različitim kanalima i aktivnostima dodatno potičemo kulturu zdrave i uravnotežene prehrane, a i ove godine pripremamo brojne promotivne ponude i prigodne kampanje”, kažu u toj tvrtki naglašavajući kako će gurmani iz svih krajeva Hrvatske u ovogodišnji uskrsni jelovnik uvrstiti njihovu ribu koja dolazi iz Jadranskog mora. Najtraženiji su im brancin i orada, no nude i druge autohtone vrste kao što su hama ili od nedavno zubatac i gof. Njihova riba se izlovljava šest dana u tjednu te već unutar 24 sata stiže na stolove hrvatskih, talijanskih i slovenskih potrošača, odnosno, 48 sati od izlova i na ostala EU tržišta. Uzgojena je na pomno odabranim lokacijama, iznimno čistog mora i netaknute prirode. U svim fazama proizvodnje osigurana je sljedivost i stroge kontrole, u skladu s najvišim standardima sigurnosti, kvalitete i održivosti. Potvrđuju to brojni certifikati za kvalitetu proizvoda (ISO 9001), sigurnost hrane (IFS), održivost i društvenu odgovornost (ASC, GGAP).
Iz Cromarisa poručuju kako je riba s njihovim potpisom odličan izvor zdravih masnoća neophodnih za zdravlje, a nastala je kao rezultat dugogodišnjih ulaganja u istraživanje i razvoj. “Razvili smo vlastitu recepturu riblje hrane, prilagođene pojedinoj vrsti ribe koju uzgaja. Time je postignuto da riba bude bogata omega-3 masnim kiselinama te ima povoljan omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina, što blagotvorno utječe na zdravlje ljudi. Uz redovnu ponudu, potrošači u vrijeme Uskrsa mogu uživati i u asortimanu BIO ribe te većim pakiranjima već očišćene ribe”, navode iz tvrtke naglašavajući kako se njihova riba hrani isključivo prirodnim sastojcima iz održivih izvora, bez antibiotika i GMO sirovina. Kao zanimljivo predjelo predlažu Cromaris dimljene filete brancina, orade i hame koji se mogu na razne kreativne načine uklopiti u topla ili hladna predjela, ali i biti glavna zvijezda salata, rižota ili jela od tjestenine.
I iz portfelja koprivničke Podravke, među više od 1.800 proizvoda, u razdoblju korizme i tijekom Uskrsa neki koji se koriste za pripremu tradicionalnih uskrsnih jela traže se više nego inače. Kako poručuju iz kompanije, u tjednu koji prethodi Uskrsu u Podravki već tradicionalno bilježe pojačanu potražnju za ribljim proizvodima pa je tada cijeli asortiman brendova Eva i Mirela, koji se sastoji od sardina, tune, skuše, ribljih pašteta i salata, traženiji nego u drugim razdobljima kroz godinu. Iz asortimana Podravka kondimenata u vrijeme Uskrsa pojačano se prodaju hren te senf i ajvar, također kao neizostavni dijelovi tradicionalnog uskrsnog objeda. Za spravljanje uskrsnih specijaliteta koriste se i ostali Podravkini proizvodi jer je priprema šarenih salata i priloga lakša uz Podravkin asortiman konzerviranih i smrznutih proizvoda. Za uskrsne deserte pojačano se koristi asortiman brašna, voćnih namaza i kompota koji se odlično nadopunjuju s bogatim Dolcela asortimanom u kojem su, među ostalim, začini za kolače, pudinge te mješavine za kolače i kreme.
SPECIFIČNI ASORTIMAN
Proizvode za kojima u vrijeme Uskrsa tradicionalno raste potražnja u svom asortimanu nudi slavonski poljoprivredno-prehrambeni proizvođač Žito grupa. “Osobitu potražnju bilježimo za Žito svježim jajima, na što spremno odgovaramo budući da proizvodimo 140 milijuna jaja godišnje, po čemu smo najveći u Hrvatskoj”, navode iz tvrtke uz napomenu kako trenutačno nemaju u planu povećavati proizvođačke cijene ovog traženog artikla. Potražnja je primjetna i kod ostalih proizvoda iz njihovog asortimana, odnosno za Tena suncokretovim uljem, Tena brašnom i krupicom te DOBRO trajnim mesnim proizvodima.
Ove je godine slavonski proizvođač na tržište plasirao Žito Svježa jaja i Tena suncokretovo ulje u osvježenom ruhu, a Žito Svježa jaja, uz to, slijedom osluškivanja potreba tržišta i osuvremenjivanja pogona, dolaze iz podnog uzgoja te oznakom “Dokazana kvaliteta – Hrvatska”.
Ponudu su u asortimanu brenda DOBRO nadopunili i proizvodom addobbo pršut, koji dolazi bez kosti i čija karakteristična zaobljena forma omogućuje rezanje sočnih, oblih feta. Kao i ostali DOBRO pršuti, addobbo pršut proizvodi se od svježeg mesa slavonske svinje i jadranske soli, ne sadrži konzervanse ni gluten te se ne dimi zahvaljujući čemu je izuzetno nježan i lagan.
Za vinkovačku tvrtku Pekar blagdan Uskrsa obično znači početak proljetne i grill sezone koji su im značajni zbog specifičnog asortimana. “U fokus potrošača tada još više dolaze proizvodi koje karakterizira brza i jednostavna priprema. Pri tome posebno mislimo na somune koji su dostupni u raznim varijantama i gramažama”, ističu iz Pekara podsjećajući kako široka paleta grupe proizvoda somun pokriva raznolike namjene, a izdvajaju grill lepinju kao posebno dobru za roštilj.
Za ovu proljetnu sezonu pripremili su, između ostalog, i novitete u asortimanu kao što su slanac sa sjemenkama sezama i lana, novu gramažu sendviča s purećom šunkom i sirom, tradicionalnu domaću pogaču u novom ruhu te još nekoliko proizvoda koji su u procesu testiranja. “Nekako nam se uvijek poklopi da baš oko Uskrsa ponudimo novitete u asortimanu, mada proizvodi nisu uvijek isključivo vezani za taj blagdan”, poručuju iz Pekara dodajući kako za lokalne kupce pripremaju i prigodnu blagdansku ponudu.
Svjesni da su blagdani za njihove potrošače posebno razdoblje godine, i u konditorskoj kompaniji Kraš trude se ponuditi im prigodan asortiman. “Već tradicionalno brojni su naši proizvodi dio uskrsne potrošačke košarice. U skladu s domaćim običajima, kad se u domovima pojačano spremaju slastice i kolači, povećava se i potražnja za našim kulinarskim programom koji uključuje oblatne, čokoladu Dorina za jelo i kuhanje, keks Petit Beurre, ali i proizvode za ukrašavanje kolača kao što su čokoladne i šarene mrvice”, podsjećaju iz tvrtke te ističu kako je tražen i njihov kakao u prahu koji odsad dolazi u novom, praktičnijem pakiranju. I za najmlađe uvijek spremaju slatka iznenađenja pa će tako ovaj Uskrs, među ostalim, obilježiti posebnim izdanjem Mini Tortice čija ambalaža odiše proljećem, a promotivno pakiranje omiljenog Životinjskog carstva obogatili su kartama za igru Funny Bunny.
Iako se tako možda ne čini, Uskrs nam je pred vratima. Ali, bez panike. Vremena je sasvim dovoljno za temeljitu nabavku za koju su domaći proizvođači već uvelike spremni.
