Lobiranje se definira kao promicanje posebnih interesa komunikacijom s javnim službenikom u sklopu strukturiranog i organiziranog djelovanja usmjerenog na utjecanje na javno odlučivanje.
U sedamdesetim godinama prošlog stoljeća lobiranje je u Europskoj uniji bilo u samom začetku, a danas je u EU-u formalno registrirano više od 13.000 lobista, iako se njihov stvarni broj procjenjuje na preko 25.000. U ovaj broj ulaze i neovisni konzultanti, građanske organizacije, predstavnici različitih trgovačkih i industrijskih udruženja, sindikati, odvjetnička društva i dr. U kontekstu Europske unije lobisti mogu biti pored interesnih grupa i same države članice.
Regulatorne mjere koje su trenutno na snazi u EU-u obuhvaćaju Registar transparentnosti u koji se upisuju odnosno registriraju sve nevladine organizacije, lobističke grupe, konzultanti, dobrotvorne organizacije te sve osobe i organizacije koje žele utjecati na donošenje odluka i zakonodavstvo. U Registar transparentnosti nedavno je uvedena podjela na komercijalne lobiste – one koji slijede svoje ili interese svojih članova, te nekomercijalne – koji slijede društvene interese.
U praksi svi sektori, počevši od trgovine do tehnološke i duhanske industrije, imaju lobiste u Bruxellesu, u neposrednoj blizini ureda EU-a. Jedna od najnovijih industrija koja bilježi sve veće troškove za lobiranje je tehnološka industrija pa tako svoje lobističke urede imaju gotovo sve korporacije kao što su Yahoo, Google, Huawei, Apple, Microsoft i mnogi drugi.
ZAKONSKO UREĐENJE LOBIRANJA
U Preporuci Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o pravnoj regulaciji lobističkih aktivnosti u kontekstu javnog odlučivanja (engl. Recommendation of the Committee of Ministers to member States on the legal regulation of lobbying activities in the context of public decision making), od 22. ožujka 2017. godine, lobiranje se definira kao promicanje posebnih interesa komunikacijom s javnim službenikom u sklopu strukturiranog i organiziranog djelovanja usmjerenog na utjecanje na javno odlučivanje.
Lobiranje se može definirati kao neslužbeno djelovanje u nečiju korist, odnosno pokušaj utjecanja na donositelje odluka, a uže gledano lobiranje se može definirati kao aktivnost kojom se pokušava utjecati i na nekoga u tijelima izvršne i zakonodavne vlasti kako bi podržao zakone, propise ili opće akte koja daju nekoj zajednici, organizaciji ili industriji određenu prednost ili korist.
Zakonskom regulacijom lobiranja bit će prekinuta praksa prikazivanja lobiranja kao nemoralne i nelegalne aktivnosti
U RH donedavno nije bilo zakonske regulacije, sve do stupanja na snagu novog Zakona o lobiranju.
Novi zakon lobiranje uređuje kao legalno i legitimno djelovanje s jasnim načelima, pravima, obvezama i sankcijama u skladu s međunarodnim standardima i smjernicama te preporukama koje je Hrvatska dobila u Izvješću o vladavini prava, preporukama GRECO-a te standardima OECD-a.
Ovim zakonom se po prvi puta definira lobiranje kao aktivnost, definiraju se lobisti, lobirane osobe, korisnici lobiranja te se uređuju temeljenja načela lobiranja.
GLAVNI POJMOVI U LOBIRANJU
Zakon o lobiranju definira niz pojmova iz područja lobiranja.
Lobiranje je svaki oblik usmene ili pisane komunikacije prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa ili prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja.
Javno odlučivanje podrazumijeva pripremu i izradu, donošenje zakona, drugih propisa ili općih akata, kao i drugih strateških i planskih dokumenata od strane tijela zakonodavne ili izvršne vlasti, tijela državne uprave, drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, uključujući i njihova upravna tijela, odnosno drugih pravnih osoba i tijela koja imaju javne ovlasti.
Lobist je domaća ili strana fizička ili pravna osoba koja lobira i koja je upisana u Registar lobista te uključuje:
- lobiste koji lobiraju za korisnike lobiranja, uključujući konzultante koji se bave lobiranjem i profesionalne lobiste,
- lobiste koji lobiraju u ime poslodavca kod kojeg su zaposleni,
- lobiste koji predstavljaju profesionalne, poslovne ili druge sektorske interese, uključujući profesionalna, sportska, gospodarska i interesna udruženja, nevladine udruge i organizacije civilnog društva.
Lobirana osoba je svaka osoba koja je kao dužnosnik, poseban savjetnik ili rukovodeći službenik izabrana, imenovana, zaposlena ili na drugi način angažirana u tijelima zakonodavne ili izvršne vlasti, tijelima državne uprave, drugim državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, uključujući njihova upravna tijela, odnosno drugim pravnim osobama i tijelima koja imaju javne ovlasti i koja sudjeluje ili je nadležna za javno odlučivanje te koja je pristala komunicirati s lobistom.
Korisnici lobiranja su pravne ili fizičke osobe i drugi zakonom uređeni oblici udruživanja fizičkih ili pravnih osoba, uključujući i njihove podružnice, u ime kojih lobist obavlja lobiranje.
Registar lobista je registar u koji će biti upisani konzultanti koji se bave lobiranjem, zatim lobisti koji lobiraju u ime poslodavca kod kojeg su zaposleni ili lobisti koji predstavljaju profesionalna, gospodarska i interesna udruženja, nevladine udruge i organizacije civilnog društva. Upis u Registar lobista temeljni je preduvjet za početak lobiranja, a Registar ustrojava i vodi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Brisanje lobista iz Registra također izvršava Povjerenstvo.
Godišnja izvješća lobista – lobisti su dužni raditi godišnja izvješća u kojima moraju navesti s kime su se sve sastali i koje su interese zagovorili kod lobiranih osoba.
OBVEZE LOBISTA I LOBIRANIH OSOBA
Prije nego što započne s lobiranjem, lobist se mora predstaviti lobiranoj osobi, dokazati svoj upis u Registru lobista i uz to navesti s kojim ciljem i u čije ime lobira, uz mogućnost pružanja informacija i materijala o onim pitanjima o kojima lobira. Lobistu je zabranjeno lobirati za dva ili više korisnika čiji su interesi suprotni.
S druge strane, lobirana osoba može prihvatiti komunikaciju s lobistom tek po prethodnoj provjeri je li lobist upisan u Registru lobista. Ako sazna da nije upisan, lobirana osoba mora odbiti daljnju komunikaciju te odmah po saznanju obavijestiti Povjerenstvo.
U EU-u su glavne institucije lobiranja Europska komisija, Europski parlament i Vijeće Europske unije
Ako je lobirana osoba pri lobiranju saznala za podatke koji čine poslovnu tajnu ili je riječ o nekim drugim povjerljivim podacima, s njima mora postupati s dužnom pažnjom, a u slučaju dvojbe u vezi s time čini li određeno ponašanje povredu zakonskih odredbi ili nekoga drugog propisanog ponašanja, može o tome zatražiti mišljenje Povjerenstva.
Lobist pri lobiranju ne smije lobiranoj osobi dati netočnu, nepotpunu ili obmanjujuću informaciju niti se poslužiti nedopuštenim pritiskom, neprimjerenim ponašanjem ili uvredljivim jezikom. Ako je lobist već dao netočnu ili nepotpunu informaciju, o tome mora bez odgode obavijestiti lobiranu osobu te joj dostaviti točnu i potpunu informaciju.
Lobistu je zabranjeno poticanje na nepoštovanje propisa, pravila i standarda ponašanja u odnosu na lobiranu osobu te joj ne smije nuditi ili davati darove ili druge koristi. Postupi li lobist protivno tome, lobirana osoba mora odbiti daljnju komunikaciju i odmah o tome izvijestiti Povjerenstvo.
Zakonskom regulacijom lobiranja bit će prekinuta praksa prikazivanja lobiranja kao nemoralne i nelegalne aktivnosti, kao tajne sprege vlasti i lobista. Naime, u RH prosječan građanin ili poslovni subjekt do sada je vrlo malo znao o lobiranju te je izjednačavao lobiranje s mitom i korupcijom.
Upravo suprotno, lobisti, kako u svijetu, tako i kod nas, ne potkupljuju donosioce odluka, već ih informiraju o temama koje su i za njih interesantne i koje im mogu koristiti. Donositelji odluka zainteresirani su čuti stavove i mišljenja svojih birača, a preko lobista su izravno informirani.
U EU-u su glavne institucije lobiranja Europska komisija, Europski parlament i Vijeće Europske unije. U proteklim godinama poslovni subjekti su značajno povećali svoje izdatke za lobiranje prema tijelima EU-a. U tom broju značajan udio imaju financijske korporacije, poljoprivredno-prehrambeni sektor, tehnološka industrija, uljne i naftne kompanije, industrija oružja i mnogi drugi.
