Pekinška patka – Trgovina koja je Zagrebu otvorila vrata svijetu okusa

Odavno je Pekinška patka prestala biti adresa samo zaljubljenika u neke posebnije specijalitete, već se profilirala u dućan u koji je nezaobilazna adresa gotovo svakodnevne kupnje Zagrepčana.

Internacionalni dućan Pekinška patka otvoren je u rujnu 2013., u šarmantnom dvorištu zagrebačke Vlaške ulice, a njegovi su vlasnici ponudom egzotičnog asortimana željeli udovoljiti potražnji za namirnicama potrebnima za pripremu azijskih, arapskih i bliskoistočnih a kasnije i brojnih meksičkih specijaliteta. “U početku smo zaista imali osnovne proizvode kao što su soja sos, umak od kamenica, bazične indijske začine kao i tortilje i temeljne meksičke umake pa hummus te tahini”, prisjeća se suvlasnik Pekinške patke Josip Madunić, dodajući kako se nikada nisu predstavljali kao isključivo azijski dućan jer im je namjera bila u Zagreb dovesti što raznolikiju ponudu.

U to vrijeme, prije više od 10 godina, ponuđeni artikli većini su bili nepoznati pa su si Josip i njegova partnerica, Andrea Keško, u zadatak dali osvijestiti kupce da nove namirnice, koje su danas dio uobičajene ponude gotovo svih dućana, ne moraju biti skupe i nedostupne. Andrea i Josip, i sami zaljubljenici u dobru hranu, prepoznali su kako je tada bio pravi trenutak da se ponude drugačiji sastojci našim sugrađanima koji su – vraćajući se sa svjetskih putovanja ili pak iz restorana koji su se tih godina već etablirali u Zagrebu i Hrvatskoj – željeli rekreirati kušana jela.

Kao i u počecima, i danas svu robu nabavljaju u Europskoj uniji, odnosno iz Nizozemske, Češke, Austrije, Španjolske ili Njemačke, a doprema ide putem distributera ili dostavnim službama. “U početku smo u 20-ak kvadrata stare trgovine kupcima ponudili 300-tinjak artikala da bi broj do kraja poslovanja u tom prostoru narastao dvostruko. Dosta je bilo izazovno jer smo, a da bi nešto bilo uvršteno na police, neki drugi proizvod morali maknuti”, pojašnjava Josip razloge zbog koji je Pekinška patka prošle godine preselila u novi, obližnji prostor također u Vlaškoj, koji se prostire na 150 četvornih metara. U njemu je sada u svakom trenutku više od 900 artikala, ali svakomjesečno “podvlačenje crte” pokazuje kako se zna obrnuti i njih tisuću.

JAPANSKI UMAK
Odavno je Pekinška patka prestala biti adresa samo zaljubljenika u neke posebnije specijalitete, već se profilirala u nezaobilaznu adresu gotovo svakodnevne kupnje Zagrepčana koji su u svoje jelovnike rado uvrstili stir fry, gyoze, mochi, kimchi i druga jela za koja nemamo prijevod, ali više ni ne trebamo detaljna pojašnjenja kako bismo znali o čemu se radi.

U ovih 12 godina poslovanja podijelili su Andrea i Josip mnoge savjete zainteresiranim kupcima. “Baš sam nedavno jednoj gospođi predložio japanski umak s kojim se i kod kuće može spremiti savršeni japanski wok. Potaknula su je njena djeca jer im se jako svidjelo jelo koje su probali u nekom restoranu”, prepričava Josip uz smiješak se prisjećajući kako je baš tu gospođu nedugo nakon njenog posjeta dućanu sreo u gradu, a ona mu je zahvalila na odličnoj preporuci.

Trgovina je prošle godine preselila u novi prostor u zagrebačkoj Vlaškoj ulici koji se prostire na 150 četvornih metara

Uz Zagrepčane, ali i kupce iz drugih dijelova Hrvatske, koji redovito pri posjetu glavnom gradu u raspored uvrste i Pekinšku patku kako bi se opskrbili osnovnim namirnicama, u dućan u Vlaškoj rado navrate i turisti iz dalekih azijskih zemalja. “Korejci kod nas dođu u nabavku raznih noodlesa, a oni koji planiraju i dulji boravak nabave i neko povoljnije kuhalo riže”, izvještava Josip.

Među vjernijim su kupcima i mnogi naši sugrađani koji su se nedavno doselili u naše krajeve, a zahvaljujući trgovinama kao što je Pekinška patka mogu zadržati svoje gastronomske navike. Tako po njima domaće začine rado navrate Filipinci, Tajlanđani i Indonežani pa je upravo indonezijski asortiman jedna od najnovijih akvizicija trgovine u Vlaškoj. “Indonežani u svojoj kuhinji često koriste slatki soja umak Kecap manis koji je baza gotovo za sva jela. Mi im nudimo i razne mješavine začina kojima si mogu dodatno olakšati pripremu jela ovdje u Hrvatskoj. Imamo naravno i tempeh, fermentirani proizvod od soje, koji se kod njih tradicionalno koristi kao zamjena za meso. Europljani se za tempeh odlučuju kada biraju što jedu, žele se zdravije hraniti, a popularan je i među vegetarijancima”, ističe Josip pojašnjavajući kako se za svoj dućan neprestano trude nabaviti nove artikle kako bi kupcima pružili što veći izbor.

Pekinška patka se od sličnih dućana razlikuje po ponudi svježeg povrća koje su smjestili u atraktivnu staklenu vitrinu. Pogled u njoj privlače chayote tikvice zastupljene u latinoameričkoj i filipinskoj kuhinji te banane koje u međunarodnoj kuhinji donekle zamjenjuju krumpir uobičajen u našem podneblju. Njih se nakon guljenja prži ili kuha, a prilikom konzumacije dolazi do izražaja njihova škrobasta struktura, ali i aroma banana.

ČAJ UMJESTO KAVE
Ima i ukiseljenog daikona tipičnog za korejsku i japansku kuhinju, pa bambusa, ali i repice popularne u Tajlandu te neizostavnog kimchija. “Mi nudimo autentični korejski kimchi po koji dolaze kupci koji vole snažnije okuse, one koji nisu prilagođeni europskom ukusu”, objašnjava Josip pokazujući i drugi dio hladnjaka u kojem su sokovi i razni azijski pudinzi, ali i tajlandsko i japansko pivo te korejska rakija. U novom dućanu mjesto su našla i velika pakiranja riže za koja postoji sve veći interes.

Na policama su još i brojne začinske paste, razne mješavine kojima se lako rekonstruiraju jela karakteristična za nama daleke krajeve – Indiju, Filipine, Vijetnam, Kinu, Japan i dr. Domaći kupci ovdje mogu pronaći i tipičan argentinski čaj yerba koji u toj južnoameričkoj zemlji ima povlašteni status kao kod nas kava i za koji se tvrdi kako ima snagu kave, zdravstvene blagodati čaja, a u njemu se uživa kao u čokoladi.

U ponudi je i svježe povrće smješteno u hladnjak, a nudi se, među ostalim, i chayote tikvice zastupljene u latinoameričkoj i filipinskoj kuhinji

Suvlasnik Josip sa zadovoljstvom ističe kako je u ponudu uspio uvrstiti razne umake, ali se među njima ipak ukazuje na specifičan soja umak Kishibori koji je craft varijanta japanskog soja umaka. “Bilo ga je dosta teško u početku plasirati, ali sada se u Hrvatskoj polako gradi baza njegovih poklonika. Njegova posebnost leži u fermentaciji koja nije odrađena industrijski nego tradicionalno, po strogim pravilima, pa je stoga izuzetno cijenjen među poklonicima ovih vrsta umaka”, navodi Josip pojašnjavajući kako se od običnih soja sosova razlikuje kao i domaće maslinovo ulje od onih napravljenih u industrijskim pogonima.

Slušajući sve ovo, teško se oteti dojmu da Zagreb i Hrvatska zaista imaju sreće što postoje entuzijasti kao Andrea i Josip koji nas uporno i s velikim entuzijazmom godinama upoznaju s mnogim svjetskim gastronomskim čudima. Treba samo držati palčeve da im sklonost za ovom vrstom edukacije potraje što dulje.