Europski je parlament krajem studenoga proglasio klimatsku krizu i zadužio Europsku komisiju da svi njeni prijedlozi budu usklađeni s novom ciljanom graničnom temperaturom daljnjeg globalnog zagrijavanja od 1,5°C. Poslovni sektor mora se, htio ne htio, razumio ne razumio, prilagoditi ovom novom okviru poslovanja, pri čemu je ovo samo jedno od pitanja kojima se bavi društveno odgovorno poslovanje: od zaposlenika, utjecaja u lancu vrijednosti, načina proizvodnje i potrošnje u okviru kružnog gospodarstva pa sve do korupcije, naglašava Andreja Pavlović, članica Uprave Hauska & Partner i predsjednica Zajednice za društveno odgovorno poslovanje HGK.
Razgovarao: Goran Pavlović, goran@jatrgovac.hr
Iako po vokaciji novinarka koja je svoja prva profesionalna iskustva stjecala u redakcijama Danasa, Zapada i HINA-e, Andreja Pavlović profesionalno se formirala u tri potpuno različite vrste organizacija: UNPROFOR-u, Ministarstvu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Hauska & Partner. Andreja pritom ističe kako je Hauska & Partner bila odlučujuća za nadogradnju i kristaliziranje njenih raznolikih područja stručnosti, od komunikacijskog savjetovanja i javnih poslova, održivog razvoja i odgovornog poslovanja, razvoja organizacija i timova pa sve do područja za koja kaže da joj postaju sve privlačnija i zanimljivija, a to je zamišljanje budućnosti (foresight) koje zbog VUCA-e sve više dobiva na značaju.
“Ono što me posebno veseli je mogućnost upoznavanja i razumijevanja problematika različitih sektora: od energetike koja je svih 17 godina u Hauska & Partner moja gravitacijska os, do telekomunikacija, financijskog sektora te javnog i nevladinog sektora”, navodi Andreja.
O koliko se vrijednoj i proaktivnoj osobi radi dovoljno ćemo reći već ako nabrojimo osnovne naglaske iz njena bogatoga životopisa. Magistrirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, pohađala je Zagrebačku poslovnu školu Henley the Management College – poslijediplomski studij Diploma in Management, završila je VII. dvomjesečni Diplomatski tečaj i Systemic Gestalt Coaching, a položila je i državni stručni ispit. Trenutno pohađa doktorski studij iz komunikologije, odnosa s javnošću na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Uz to što je predsjednica Zajednice za društveno odgovorno poslovanje HGK, Andreja je i predsjednica Suda časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću u drugom mandatu te članica Hrvatske udruge za coaching i radne skupine za etiku.
Održivost i društveno odgovorno poslovanje iz godine u godinu dobivaju sve važnije mjesto u poslovnim strategijama kompanija kako na globalnoj razini, tako i u Hrvatskoj. Iako je riječ o iznimno širokoj temi, možete li nam izdvojiti glavne aspekte koji govore o važnosti DOP-a za društvo u kojem živimo i ekonomiju u kojoj radimo?
Za društveno odgovorno poslovanje najvažnije je da kompanijama omogućuje preuzimanje odgovornosti za njihov utjecaj, pozitivan i negativan. Dosadašnja praksa pokazuje da kompanije bez ikakvog problema govore o svojim pozitivnim utjecajima i rado ih ističu, dok o negativnim utjecajima ili eksternalijama još uvijek nerado govore ili za njih preuzimaju odgovornost. Ključ odgovornog poslovanja leži u cjelovitom sagledavanju svih utjecaja, pozitivnih i negativnih, na sposobnost kompanije da stvara vrijednosti, ne samo danas, nego i sutra i pod kojim uvjetima.
Što to konkretno znači? Pamtim da se prije deset godina na klimatske promjene nije gledalo kao osobit problem, a pogotovo ne kao problem s pratećim značajnim financijskim posljedicama. Danas pak o klimatskim promjenama više ne govore samo klimatolozi, već i ekonomisti, nobelovci, središnji bankari, investitori… Europski je parlament krajem studenoga proglasio klimatsku krizu i zadužio Europsku komisiju da svi njeni prijedlozi budu usklađeni s novom ciljanom graničnom temperaturom daljnjeg globalnog zagrijavanja od 1,5°C. Poslovni sektor mora se, htio ne htio, razumio ne razumio, prilagoditi ovom novom okviru poslovanja, pri čemu je ovo samo jedno od pitanja kojima se bavi društveno odgovorno poslovanje: od zaposlenika, utjecaja u lancu vrijednosti, načina proizvodnje i potrošnje u okviru kružnog gospodarstva, do korupcije itd.
Kako biste ocijenili stanje u Hrvatskoj kada je riječ o ovom području društvenog i gospodarskog života? Gdje ima prostora za napredak?
Uobičajeni odgovor na ovo pitanje može biti: Bolje je, ali i dalje ima velikog prostora za napredak. Mnogi od nas, okupljeni na pripremi prve konferencije o društveno odgovornom poslovanju u Hrvatskoj – Agenda 2005., polagali smo velike nade u ubrzan razvoj, pogotovo na valu ulaska Hrvatske u EU i razvoja metodologije Indeksa DOP-a koja se temelji na dobrovoljnoj samoprocjeni. Danas možemo reći da je napredak postignut, ali ni približno u mjeri u kojoj smo priželjkivali.
Direktiva o nefinancijskom izvještavanju proširila je krug poduzeća koja pripremaju nefinancijske izvještaje (izvještaje o održivosti), što je svakako dobar napredak, ali još uvijek je više riječ o ispunjavanju sada zakonom propisane forme, nego o načinu poslovanja i donošenja odluka. Ima naravno i svijetlih primjera, ali njihov je utjecaj i raširenost nedovoljna da bismo mogli reći kako je postignut suštinski pomak u kvaliteti upravljanja i izvještavanja. Rekla bih da osim u izvještavanju, prostora za napredak ima u upravljanju utjecajima, u uključivanju svih onih kojih se tiču utjecaji nekog poduzeća u smislen dijalog, a posebno u komunikaciji održivog i odgovornog poslovanja.
U kojoj mjeri sve izraženija osviještenost potrošača daje poticaj kompanijama da ubrzaju i pojačaju svoje napore usmjerene na održivost i društvenu odgovornost?
Postoje brojna istraživanja o preferencijama prema održivosti milenijske generacije i generacije Z. Prema BSR-u, neprofitnoj organizaciji usmjerenoj na društvenu odgovornost koja okuplja više od 250 članica, ove su generacije snažno usmjerene na svrhovitost i održivost, a posebno vrjednuju smislen posao i proizvode koji su usklađeni s njihovim vrijednostima. Nažalost, samo mali broj milenijalaca misli da su kompanije etične i da su spremne pomagati društvu da postane bolje mjesto za život i rad, a jednoj i drugoj generaciji najvažnije je da kompanije budu “dobri poslodavci”.
O čemu je riječ vidim i u svakodnevnoj interakciji s mojom 16-godišnjakinjom. Kozmetiku za njegu na njen poticaj počela sam kupovati u Lushu, zbog načina proizvodnje i sastojaka te prodavača za koje je očito da su vrlo pažljivo birani i da dijele vrijednosti kompanije, zbog mogućnosti vraćanja crnih kutijica kako bi se ponovno koristile za pakiranje proizvoda… Ona često propituje postupke proizvođača i način na koji se proizvodi oglašavaju (smatra da su reklame uglavnom zavaravajuće pa je tako iz jedne jako popularne zagrebačke slastičarnice izašla duboko razočarana jer u poslijepodnevnim satima više nisu imali nikakav izbor kolača, iako na FB stranici prikazuju drugačije). U osnovi, izuzetno je smeta ono što doživljava kao zavaravajuće ponašanje i želi kupovati proizvode za koje osjeća da imaju neku širu društvenu vrijednost.
Prošle ste godine izabrani za predsjednicu Zajednice za društveno odgovorno poslovanje HGK. Predstavite nam dosadašnji rad Zajednice i glavne projekte koji su realizirani?
Kad gledam što smo definirali programom rada u lipnju 2018. i što smo postigli u međuvremenu, stvarno sam jako zadovoljna. U prvom redu, zadovoljna sam što je došlo do velikog pomaka u HGK u prepoznavanju važnosti pitanja održivosti i odgovornog poslovanja, od direktorice Sektora u kojem Zajednica djeluje i tima ljudi koji na razne načine doprinose radu Zajednice, do vodećih ljudi HGK. Zadovoljna sam i angažmanom pojedinih članica Vijeća koje pokazuju da zaista žive društveno odgovorno i održivo poslovanje u svojim poduzećima i aktivno sudjeluju u svim aktivnostima Zajednice. Najviše sam zadovoljna što je takva atmosfera urodila brojnim plodovima: kako smo rekli da nam je u fokusu djelovanja provedba ciljeva održivog razvoja pokrenuli smo suradničku platformu “HGK_COR AKCELERATOR”, a zatim kroz nju organizirali niz događaja i aktivnosti. Izdvojit ću tek dva, kao ilustraciju u kojoj smo mjeri intenzivirali aktivnosti Zajednice koja je neko vrijeme bila potpuno neaktivna.
Organizirali smo prvu konferenciju posvećenu ciljevima održivog razvoja “Podržimo održivo_” kojom smo željeli istaknuti važnost pravovremene pripreme Dobrovoljnog nacionalnog pregleda – izvještaja kojim je Hrvatska u srpnju trebala izvijestiti Politički forum UN-a na visokoj razini u New Yorku o napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja. U tome smo dobili podršku predsjednika HGK, sva tri ključna ministarstva za provedbu ciljeva uključujući i ministra zaštite okoliša i energetike, kao i veleposlanice Švedske koja je bila osobno uključena u pripremu prvog švedskog Dobrovoljnog nacionalnog pregleda.
Konferencija je poslužila i kao podloga za dijalog svih sudionika o tome koji su ciljevi održivog razvoja prioritetni za Hrvatsku, a to nam je bio i cilj, jer u pripremu dobrovoljnih nacionalnih pregleda moraju biti uključeni svi akteri održivog razvoja. U svjetlu aktualnih događaja sudionici kao da su bili dalekovidni u svojim ocjenama jer su prepoznali cilj 4: Kvalitetno obrazovanje kao prioritet Hrvatske. Doprinos pripremi Dobrovoljnog nacionalnog pregleda dali smo i kroz prikupljanje primjera dobre prakse hrvatskih poduzeća u provedbi ciljeva održivog razvoja i opis doprinosa poslovne zajednice.
Drugi događaj bio je skup “Klimatske promjene u Hrvatskoj: što možemo i moramo poduzeti?” na kojem smo aktualizirali naglaske o tome kako klimatske promjene već sada utječu na Hrvatsku, kako će utjecati u budućnosti i što moramo poduzeti kako bismo se pravovremeno suočili s njima. I tijekom ovog skupa proveli smo mini-anketu koja je pokazala da velika većina smatra da je globalno zagrijavanje veliki problem u Hrvatskoj, kao i da klimatske promjene mogu imati pozitivan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo.
Na nedavno održanoj sjednici Zajednice najavljeno je kako će se u ožujku u Zagrebu u okviru aktivnosti predsjedanja Hrvatske Europskom unijom održati konferencija “Podržimo održivo 2020. – ciljevi održivog razvoja u službi boljeg života građana Europske unije”. O čemu će se sve govoriti na ovome skupu te koliko hrvatsko predsjedanje može pomoći u jačem afirmiranju održivog razvoja u našoj zemlji?
Kad sam počela razmišljati o mogućim naglascima druge po redu konferencije “Podržimo održivo_” rukovodila sam se time da o održivosti u Hrvatskoj rijetko pričaju predsjednici uprava i top menadžment. Zato mogu reći da mi je izuzetno drago što nam na konferenciju dolazi Paul Polman, sadašnji predsjednik Međunarodne trgovinske komore (ICC), a donedavno predsjednik Uprave Unilevera, na čijem se dolasku posebno potrudila glavna tajnica ICC Hrvatska. Upravo je Polman bio glavni pokretač sveobuhvatne transformacije Unilevera kroz Sustainable Living Plan s ciljem da održivost postane općim mjestom svakodnevnog života, odnosno novim “normalnim stanjem”.
Poznat je po mnogim nekonvencionalnim i dotad nezabilježenim potezima: odbio je izradu detaljnih kvartalnih izvještaja i smjernica za zaradu koje je tražio londonski City, pozvao je dioničare kojima se ne sviđa novi poslovni model Unilevera usmjeren na stvaranje vrijednosti na dugi rok da negdje drugdje ulože svoj novac, a poslao je i poruku hedge fondovima da nemaju što tražiti u Unileveru. Sudjelovao je i u izradi ciljeva održivog razvoja, a u novoj ulozi ove je godine jasno u UN-u adresirao dva po njemu ključna problema današnjice: klimatske promjene i nejednakosti.
Duboko vjerujem da osoba njegovog formata, time što je pokazala dobru volju i uz sve svoje obaveze pristala doći u Hrvatsku, ujedno šalje i snažnu poruku o važnosti visoko rangiranih menadžera u preuzimanju liderske uloge u suočavanju s društvenim, gospodarskim i ekološkim problemima. Osim Polmana kojeg posebno ističem i zbog toga što je upravo zbog njega Unilever među stručnjacima širom svijeta prepoznat kao lider u održivosti, na konferenciji ćemo se baviti i strateški važnim pitanjem komunikacije i edukacije za održivost. Uvjerena sam da su ovo dvije izuzetno zanimljive i uzbudljive teme jer one obuhvaćaju različite perspektive: kako komunicirati održivost kroz proizvode, što očekuju milenijska i Z generacija, koji se klišeji koriste u komunikaciji održivosti, kako jednostavno objasniti složene teme a da ih ne banaliziramo i drugo.
Slijedom toga, kakva su vaša očekivanja i preporuke za budućnost? Na što se treba staviti naglasak u nadolazećim godinama kada je riječ o održivom razvoju i društveno odgovornom poslovanju?
Mislim da su nepovratno prošla vremena stabilnosti u kojima su mogle uživati generacije nakon Drugog svjetskog rata. Najavljuju da će se svijet u narednih 20-ak godina promijeniti više nego u posljednjih 200. Iako je odavno istaknuto da samo promjena stalna jest, ljudi obično ne vole promjene, pogotovo ako su dramatične i izazivaju turbulencije. Ta nas sklonost usporava u donošenju odluka ili navodi na krive procjene, što se često opisuje kao guranje glave u pijesak.
Ipak, svi oni koji razumiju ne samo sadašnji trenutak, već i “što ako” način razmišljanja, na dobrom su putu. To je ujedno i put odgovornog i održivog poslovanja i djelovanja u kojem se razmišlja u nekoliko vremenskih okvira: sadašnjem koji je svakako izuzetno zahtjevan, ali i budućem u kojem si dajemo odgovor na pitanje hoću li ja poslovati i djelovati 2030. ili 2050. godine. Kad se tako protegnemo u razmišljanju tek tada vidimo brojne nove mogućnosti za inovacije, nove poslovne modele kao i za preuzimanje odgovornosti.
