Korona se pojavila kao prisilni pobornik digitalizacije, u svim sferama i među svim generacijama, kojemu nitko ne zamjera taj dio, čak je to možda i jedina pozitivna stvar koju je donijela. No, dopuštamo li joj da nam stvori naviku i odjednom trajno poveća stupanj primjene digitalizacije? Možda nam ipak njena nagla velika zastupljenost nosi i jedno zasićenje, želju za osobnim kontaktom, svijest da ipak ne želimo živjeti kao kompjuter.
Digitalizacija, riječ koja se ponekad čini sama po sebi dovoljna, ali ako se krene o njoj razmišljati, dovodi do raznih asocijacija kao što su svakodnevne stvari iz našeg okruženja poput računala i mobitela, preko usluga kao što su internet bankarstvo i plaćanje mobitelom pa sve do ozbiljnih i složenih ekonomskih pojmova globalizacije i internacionalizacije.
Danas je digitalizacija toliko prisutna u svim sferama rada i života da ju čak niti ne primjećujemo, sve dok se nije sama nametnula bez da smo ju izabrali. Pogađate, COVID-19 je to plodno tlo koje je digitalizaciji dalo prostora da nam pokaže i dokaže koliko je ili nije prisutna oko nas i koliko ju svatko od nas doživljava i poznaje. Vjerojatno ne postoji nitko tko u, najblaže rečeno, neobičnim uvjetima pandemije nije svjesno ili nesvjesno ušao u svijet digitalizacije, bilo vršeći nabavu putem e-trgovine ili čitajući vijesti preko internet portala puno više nego prije ili čak odrađujući svoj posao ili školske obveze putem interneta iz svog doma.
Digitalizacija preko noći više nije bila izbor, zanimljivost, mogućnost, nego obveza, nužda i borba za preživljavanje. I ne da više nije bila neprimjetna, nego je postala predmet spominjanja od visoke važnosti. Korona se pojavila kao prisilni pobornik digitalizacije, u svim sferama i među svim generacijama, kojemu nitko ne zamjera taj dio, čak je to možda i jedina pozitivna stvar koju je donijela. No, dopuštamo li joj da nam stvori naviku i odjednom trajno poveća stupanj primjene digitalizacije? Možda nam ipak njena nagla velika zastupljenost nosi i jedno zasićenje, želju za osobnim kontaktom, svijest da ipak ne želimo živjeti kao kompjuter.
DIGITALIZACIJA U TRGOVINI
Digitalizaciju u punom ruhu malo tko od nas može posve doživjeti, iskoristiti, prepoznati i upoznati jer ona u svim svojim oblicima uistinu gradi neki novi svijet koji upoznajemo ma koliko godina života ili iskustva imali. A upoznavanje svijeta nosi kako rizik i izazov, tako i strah i nevjericu. Od svih pojavnih oblika digitalizacije, od digitalizacije u bankarstvu, školstvu, turizmu, dotaknut ćemo se digitalizacije u trgovini. Digitalizacija u trgovini obično se veže za mogućnosti koje pruža kupcima i potrošačima kojima omogućava bolju i bržu informaciju, više vremena, više izbora, a često se jednom riječju svodi na web shop. No, što je zapravo digitalizacija u trgovini, osobito u maloprodaji?
Ona prvenstveno kreće iznutra, odnosno spušta se od vrha poslovnog organizma kroz sve pore poslovnog subjekta i tek onda, nakon puno truda i muke, dolazi do vanjskih korisnika koji ju vide u nekom drugom obliku. Naime, prvu stepenicu u bilo kojem procesu digitalizacije u nekom poslovnom subjektu čini odluka, nakon toga ona iziskuje velika financijska i stručna ulaganja i infrastrukturu da bi onda došla do najkompliciranijeg, ali i najpametnijeg stupnja – do ljudi koji ju trebaju prihvatiti, usvojiti i provoditi, i koji time znače njen uspjeh ili neuspjeh, unatoč svoj njenoj moći.
Digitalizacija u trgovini puno je više od web shopa, samoposlužnih blagajni i plaćanja mobitelom i na njenom se razvoju i u sektoru trgovine u Hrvatskoj radi puno više nego što je možda vidljivo na prvu. Tako hrvatska poduzeća razvijaju i robotizirana skladišta, pa čak i primjenu umjetne inteligencije. Ne treba zaboraviti niti da su fiskalizacija, primjena e-računa, praćenje preko loyalty programa i kartica, digitalna povezanost sa strateškim partnerima i povezanost proizvodnih i prodajnih poduzeća s influencerima također predstavnici digitalizacije.
EDUKACIJE, PLANIRANJA, ANALIZE, KONTROLE…
U svjetskoj trgovini e-trgovina je još zastupljenija, no valja imati na umu da nisu svi proizvodi jednako zastupljeni u e-trgovini i da se ona ne razvija jednakom brzinom u svim tržišnim segmentima. Logično je da će A brendove, kao i prepoznatljive proizvode te cjenovno niže pozicionirane proizvode biti lakše plasirati na e-tržištu. U svakodnevnom životu svjedoci smo da ćemo preko interneta prije kupiti kartu za koncert nego čokoladu. Na razvoj digitalizacije u trgovini ne utječe samo dostupnost tehnologije i mogućnost njenog financiranja, već i zakonski okvir i strategije pojedinih poduzeća. Nevidljiva digitalizacija je svuda oko nas i što je neprimjetnija, to je složenija i to iza nje stoji više ljudskih mozgova. A znamo da su ljudi često neskloni promjenama i novitetima. Zato je uz digitalizaciju u trgovini važno vezati još neke pojmove poput edukacije, planiranja, analize i kontrole u poduzećima.
U svakom slučaju, bez digitalizacije više ne možemo, niti ne želimo, ali ne treba zaboraviti da niti digitalizacija bez ljudi ne postoji i da je čovjek čovjeku ipak čovjek, a ne vuk. Sve dok trgovinu čine ljudi, a trgovina kao djelatnost bez ljudi s obje strane pulta (ili računala) ne bi ni postojala, razvijat će se sve ljudske sposobnosti koje digitalizacija ponekad zanemaruje. Trgovina u čovjeku potiče razmišljanje, razmatranje, propitkivanje, donošenje odluke, donošenje ocjene, razvija socijalne, pregovaračke i komunikacijske vještine – sve to ima čovjek, a digitalizacija ipak ostaje samo pojam koji čovjek stvara i pretvara ga u svoj alat i oruđe za rad i život. I bili za ili protiv digitalizacije, važnije je prihvatiti nego primijetiti njenu prisutnost jer ona je tu, a na nama je koliko ćemo joj slobode i prostora ostaviti da mijenja naše ljudske sposobnosti, sklonosti, vještine i osobnost.
