Cijena pšenice 2016., zbog iščekivanja rekordne žetve te viškova u okruženju i na svjetskoj razini, prema prognozama, bit će ispod kune, čime se neće dostići ni prošlogodišnja razina.
Žetva je oduvijek u Slavoniji bila praznik, radost, jer jamčila je kruh, no s ovakvim cijenama, poručuju ratari, doslovce tjera u brigu i gubitak.
Ipak, iako i ova godina potvrđuje neisplativost pšejenice, ona i dalje naša najtradicionalnija kultura čija je sjetva stvar našega mentaliteta i navike. Potvrđuje to i podatak da smo jesenas zasijali 5 % više pšenice nego 2014. godine. Prema DZS-u, pod njom je sada 150.000, a lani 141.000 ha.
Prema Žitozajednici, lani smo poželi 760.000 tona pšenice prosječnog prinosa 5,4 t/ha, a ove godine, ističe njezina direktorica Nada Barišić, očekuje se rekordna žetva od 800-900 tisuća tona pšenice. Ipak, superžetva bila je 2013. godine kada je bilo zasijano 204.000 ha, pa odlično i poželi – gotovo milijun tona zrna. Slična, superžetva vezuje se i uz 2012., a pad zasijanog i požetog uslijedio je 2014., dok se uz 2015. vezuje blagi oporavak, no žetve iz ’12. i ’13. ove godine dostići nećemo.Ipak, bit će dovoljno viškova i drugih trendova što će joj “rušiti” cijenu.
“Svjetske se pšenice očekuje 730 milijuna tona, a svjetska je potrošnja na razini 707 milijuna tona, pa će biti 23 milijuna tona više pšenice nego što su svjetske potrebe. Uz činjenicu da okruženje – Mađarska, Srbija, pa i mi, imamo prijelaznih zaliha, sve upućuje na pad cijena pšenice, tj. ova godina neće imati cijenu pšenice kao lani, a prošle godine, npr., Podravka je s otkupom 4. klase krenula od 1,12 kn/kg. Cijena pšenice lani u otkupu bila je 1,10 kn i sada ne postiže veću od prošlogodišnjeg roda. A, najave su da bi mogli požeti i do 900 tisuća tona, što je znatno više od naših potreba. Tu su i viškovi na svjetskoj razini, pa će sve to utjecati na nižu cijenu. Uz to, naše su potrebe za ovom krušaricom, koje su uvriježeno bile oko 550.000 tona, niže nego prijašnjih godina. Razlog – uvoz pekarskih proizvoda i brašna, a na što kao veliki problem upozorava i Žitozajednica. Sada su nam zbog tog uvoza potrebe za pšenicom 400.000 tona, pa u uvjetima kada ćemo je imati viška i do 450.000 tona, znači više viška nego potreba, ne možemo ništa drugo ni očekivati do pada cijena pšenice.– Rekordne 2013. izvezli smo i jednako rekordnih 411.000 tona. Iduće, 2014. dogodio se pad proizvodnje pa i pad izvoza – 137.000 tona, dok smo lani izvezli 238.000, a uvezli samo 71.000 tona, i to je uvijek pšenica visoke klase”, kaže Barišić.
“Neće biti viškova nego će se uvesti smrznutog tijesta. Jadna je ona država koja ne može organizirati proizvodnju za potrebe svoga naroda. Nismo organizirana država, i to ti je. A, žetva je kruh, pšenica je strateška stvar jedne zemlje. Vrhunac proizvodnje jedne zemlje je proizvodnja kruha svagdašnjeg kojem se svi moramo klanjati! Uništili smo mliječnu, drvnu, tekstilnu industriju, a sada ćemo i proizvodnju kruha”, ogorčen je Antun Vrakić iz Sića pokraj Nove Gradiške.
I predsjednik Udruge OPG-ova Život Antun Laslo upozorava na pogubnost uvoza pekarskih proizvoda, no misli da će pšenice biti manje jer se u nju manje ulagalo. Kaže, na poljima ima svašta.
“Nije samo posrijedi uvoz brašna nego i gotovog kruha, koji se u nas samo – dopeče. Zato nam potrebe za pšenicom i jesu u padu, i u tome leže razlozi viškova, a onda i pada cijena. Očito je naša domaća proizvodnja stavljena u stranu, a trgovci i trgovački lobi uzimaju sve više prostora. To će tako biti sve dok ministar, ma kako se on zvao, ne sjedne sa seljacima, ali i trgovačkim lancima za stol – kaže Laslo. Svima treba biti interes hrvatska proizvodnja, a ne uvoz, kaže Laslo, dok direktorica Žitozajednice Nada Barišić poručuje: “Svjesni smo da je pšenica preniske cijene, no ne možemo ju ni po kakvoj drugoj cijeni otkupljivati nego po tržišnoj”. (glas-slavonije.hr)
