Ukoliko Hrvatska završi pregovore o ulasku u EU i ako EU do tada bude raspoložena za nove članice, polaganu promjenu trenda moguće je očekivati tek krajem 2012.
Vjerojatno najbolji opis prošle godine je da je trgovina slijedila opći trend u hrvatskom gospodarstvu – onaj silazni. Manje prodaje, manje zarade i manje novootvorenih objekata nego u godini ranije. Od optimističkih najava raznih analitičara, kojima je posao širiti optimizam bez obzira na utemeljenost onoga što se govori nadajući se da će time što će govoriti pozitivno uspjeti preokrenuti negativni trend, nije se naravno ostvarilo ništa.
Nije bilo booma uslijed “izvrsne“ turističke sezone niti uslijed “fantastične božićne ponude“. Cjelogodišnje brojke tek treba vidjeti (naravno ako im vjerujete) ali one zasigurno neće pokazati rast prometa iznad stope inflacije, što znači da rasta tj. oporavka nije bilo. Takav trend nastavit će se i u 2011. godini.
Dok Vladin Program gospodarskog oporavka daje očekivane rezultate, a brzi pristup EU koji će sve riješiti i donijeti momentalan prosperitet opet se odgađa, svima polako postaje jasno da spasonosnog rješenja koje dolazi samo po sebi nema.
Prilika za male
Trgovci reagiraju na različite načine: neki “bacanjem ručnika u ring“, što se naravno prezentira kao „ulazak strateškog partnera u kompaniju“, drugi prepuštanjem biznisa drugima i bijegom u politiku, treći prodajom svojih objekata i njihovim unajmljivanjem od kupca – bez sumnje još jedno “strateško partnerstvo“. To su oni veliki i to je naravno legitimno. Znaju iz školske lektire da je “pravovremeni uzmak bolja polovica hrabrosti“.
A što je s malima? Oni su samo dio statistike. Onaj koji se samo prigodničarski spomene kada sindikatima ili komorama trebaju crne brojke za ronjenje krokodilskih suza nad onima koji su im nekad plaćali članarinu.
Nakon toga se zaborave i sve može po starom. Idući mjesec bit će na listi zatvorenih trgovina još nekoliko desetaka njih. Konstantno šibani preskupim dobavljačima, kupcima koji ne plaćaju isporučenu robu i porezima koji rastu, oni su “statistička greška“.
Po svim zakonitostima ne bi ni smjeli postojati. A postoje. Kako to? Kriza im s jedne strane čak i pogoduje. Padom prihoda i kupovne moći ljudi gube motivaciju i mogućnost za odlazak u šoping centre. Polako ponestaje novca za benzin koji poskupljuje i bit će još skuplji. U nabavu će se sve više opet ići pješke – u kvartovski dućan. Pokazuju to podaci iz drugih zemalja, koje su ciklus ispred Hrvatske.
Kupuje se samo najnužnije i u malim količinama. Odriče se svega što nije neophodno. Automobile se ne kupuje još od 2008. Nakon toga smanjena je potrošnja tehničkih uređaja, namještaja, odjeće, kozmetike i sredstava za higijenu.
Kupuje se manje čak i igračaka, a i mesa i voća i povrća. Taj trend će se intenzivirati. Kako se daljnjim padom standarda uslijed zamrzavanja plaća (sa ili bez MMF-a), povećanja nezaposlenosti, povećanja poreza (čak i PDV-a – možda ne prije izbora, ali poslije svakako) i davanja državi (radi namirivanja sve većih socijalnih potreba) društvo bude sve više raslojavalo na one koji kupuju samo osnovno i na one koji mogu i nešto više od toga, ovi drugi opet će (kao 80-tih godina prošlog stoljeća) sve više kupovati u inozemstvu jer trgovci u Hrvatskoj neće držati asortiman koji će ih zanimati.
Čišćenje vlastitog praga
Taj trend se neće preokrenuti u 2011. godini. Ukoliko Hrvatska završi pregovore o ulasku u EU i ako EU do tada bude raspoložena za nove članice, polaganu promjenu trenda moguće je očekivati tek krajem 2012. – to je dvije godine od danas.
Do tada tržište će učiniti svoje. Raščistiti redove. Preživjet će samo najizdržljiviji. Oni koji znaju svoje kupce i čiji kupci poznaju njih i dolaze im svakodnevno zato što znaju da ih u toj trgovini drže kao malo vode na dlanu.
Zato jer znaju da je njihov trgovac “zajedno s njima u istoj barci“ – ne marketinški nego stvarno. Zato jer vide da im se nasmije svaki put kad uđu kroz vrata – ne zato što su ga tako naučili “osmjeh broj 3“ – nego zato što je svjestan da je preživio još jedan dan jer kupac nije otišao drugdje.
Puno se priča o dolasku novog velikog stranog igrača koji će napraviti “dar-mar“ na tržištu i pomesti konkurenciju. E pa, neće. Barem ne u narednih 4-5 godina.
Hrvatska je tako mala i komplicirana, a vidimo i tržište s opadajućom kupovnom moći, da takvim “igračima“ ona uopće nije na listi, a kamoli na listi prioriteta.
Dakle, svi oni koji se nadaju da će ih neki Deus ex machina riješiti konkurencije, neka prestanu sanjati. Također i oni kojima je to rezervni plan – dobro se prodati strancu. To se neće dogoditi. Nikakvo rješenje izvana (a da mi samo sjedimo i čekamo) nije izgledno.
Ulaskom u EU, padanjem zadnjih barijera, uvođenjem (pravne) sigurnosti poslovanja i reda na tržištu te tek kad popune ostale veće “bijele rupe“ na karti Europe, oni će doći i u Hrvatsku. Do tada će još dosta vode proteći Savom.
Trgovci i proizvođači
Kako se kriza bude nastavljala, siva ekonomija će rasti – kolanje roba i usluga bez računa, često i bez razmjene novca – dakle trampa. I do kad tako? Toliko dugo dok trgovina ponovo ne počne ispunjavati svoju osnovnu ulogu – plasiranje proizvoda domaćih proizvođača.
Ovo drugo (uvoz) imali smo do sada i vidimo da je dosegnut limit. Dakle, treba krenuti proizvoditi. Umjesto da proizvodnja gura trgovine kao platformu za plasman (vlastite) uvozne robe koju trebaju kupovati potrošači novcem koji zarađuju “negdje drugdje“ (gdje??), možda je došlo vrijeme da trgovci pokrenu proizvodnju?
Cijene hrane i sirovina nezadrživo rastu. To znači da će dugoročno uvoz hrane biti sve skuplji ako ni zbog čega drugog onda zbog transporta – da ne govorimo o tome da viškova jeftine hrane na svjetskom tržištu više neće biti.
Pametnima je to poticaj za preokretanje trenda. Za pokretanje vlastite proizvodnje ili dugoročnu suradnju s lokalnim (pa i najmanjim) proizvođačima. Započeti treba s hranom (klimatsko-geografska predispozicija postoji), a nastaviti s neprehranom. Prve takve najave smo čuli. Za očekivati je da vidimo i više primjera u praksi. Naravno, kao i uvijek, oni prvi, koji su na čelu trenda, profitirat će najviše.
Sursum Corda! Uskrs je pred nama. Trgovci znaju koliko je bitan. Treba se nadati ali prije svega raditi i djelovati, pa će se i dogoditi!
