Srbija je jedna od rijetkih država u Europi u kojoj nema pravih diskontnih prodavaonica, dok trgovci tog profila, koji nude proizvode za svakodnevnu potrošnju po cijenama nižim i do 30 posto od konkurencije, već uveliko posluju u zemljama regije poput Hrvatske, Bugarske, Slovenije, Mađarske, Rumunjske i Grčke, piše beogradska Politika.
Od velikih europskih diskontnih lanaca jedino njemački Lidl ispituje tržište Srbije, ali još uvijek ne najavljuje dolazak u tu zemlju.
Na pitanje – zašto u Srbiji nema diskontera i što ih sprječava da dođu, u tamošnjim državnim institucijama, ekonomskim institutima i udruženjima za zaštitu potrošača imaju različite odgovore – od trgovačkih monopola do nesigurnosti poslovanja.
Za velike trgovačke lance srpsko tržište vjerojatno još uvijek nije dovoljno razvijeno, predvidljivo i dovoljno visokog potencijala.
“Diskonteri iz područja hrane i ostale robe široke potrošnje sasvim će sigurno doći i ostati u Srbiji. Kako to uobičajeno i rade, ući će na velika vrata, s velikim brojem novootvorenih objekata u isto vrijeme. Doći će da ostanu jer oni nisu prolazni. To su dugoročni investitori u maloprodaju, a njihovo prisustvo ubrzano će i trajno mijenjati konkurentske odnose na našem tržištu”, kaže Ljiljana Stanković, zamjenica ministra trgovine u vladi Srbije.
To što je naše tržište još nedovoljno razvijeno nije razlog što diskonteri ne posluju u Srbiji, procjenjuje Aleksandar Stevanović, ekonomist Centra za slobodno tržište.
“Očito je da se ne smatraju dobrodošlima na našem tržištu. Tržište Srbije je otprilike veličine bugarskog ili hrvatskog i slično im je, pa nema drugog razloga da naši potrošači budu uskraćeni za jeftiniju kupnju”, mišljenja je Stevanović.
Goran Papović, predsjednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, kaže da su diskontni lanci imali želju doći u Srbiju.
“No sve dobre lokacije već su zauzete. Osim toga, prema novom Zakonu o trgovini, za dolazak novih lanaca potrebna je suglasnost Ministarstva trgovine što otvara prostor za sumnju hoće li oni nekome dati dozvolu, a nekome ne. Diskontera nema ni zbog toga što u Srbiji vlada trgovački monopol. Imamo dva ili tri lanca koji drže sve, a ostalo su marketi”, ističe Papović.
Što bi potrošači dobili dolaskom europskih lanaca diskontnih supermarketa?
Najprije to da kupuju jeftiniju hranu. Kako procjenjuju u Ministarstvu trgovine, u diskontima je do 30 posto jeftinije nego kod „regularnih” trgovaca.
“Dolazak diskonata potrošačima bi omogućio da kupuju jeftinije. Kod njih kupac ne plaća ni marku niti reklamu, već dobiva dobru kvalitetu po nižoj cijeni. Donijeli bi i zdraviju konkurenciju, jer kad bi oni došli roba bi i kod drugih trgovaca morala biti jeftinija”, procjenjuje Papović.
U Ministarstvu trgovine smatraju kako bi dolazak diskontera u Srbiju u kratkom roku promijenio sliku tržišta maloprodaje i donio snažniju konkurenciju.
“Trgovci bi mnogo više brinuli kako zadovoljiti cjenovne zahtjeve potrošača i na koji način dostići sve ono što se nudi u diskontnim prodavaonicama. Zahtjevi kupaca, koji bi u tom slučaju imali više mogućnosti izbora, ozbiljnije bi se uzimali u obzir prilikom kreiranja politike cijena i uopće politike poslovanja u maloprodaji Srbije”, objašnjava Ljiljana Stanković.
