Život između police i nogometnog travnjaka

Obiteljska tradicija i strast prema trgovačkom zanimanju povukli su mladog poduzetnika Stefana Rajića da se i sam okuša u vođenju vlastite trgovine. U osam godina koliko posluju njegove Trgovine Kvart svoju odluku nije požalio.

Za obitelj Rajić trgovina i prodaja nikada nisu bile samo posao jer s robom, kupcima, računima, otpremnicama i cijenama žive od kad su s prodajom svakodnevnih živežnih namirnica počeli na placevima u Zagrebu i okolici. Usporedno s roditeljima posao su učila i živjela oba sina, što je Stefana i potaknulo da nakon završenog Ekonomskog fakulteta i diplome na temu “Komparativna prednost malih prodavaonica u susjedstvu” karijeru započne u lancu Mlin i pekare. “U toj sam tvrtki u tri godine kao voditelj regije u svojoj nadležnosti imao 45 dućana, a proveo sam i godinu dana na poziciji voditelja odjela voća i povrća. Stekao sam odlično iskustvo rada s ljudima, pozicioniranja robe, uređenja trgovina, ali sve mi to ipak nije djelovalo privlačno kao vlastiti posao odnosno otvaranje vlastite trgovine”, prisjeća se Stefan trenutaka kad je prije otprilike sedam godina prelomio i posvetio se Trgovini kvart.

Odluka je pala da prvi dućan bude na zagrebačkim Sveticama, u blizini Ekonomskog i Prometnog fakulteta kao i nekih drugih obrazovnih institucija. Uslijedio je uskoro i dućan u Velikoj Gorici, ali ta Stefanova ideja nije zaživjela kako je zamislio pa je namjesto toga u međuvremenu otvorio dućan u Folnegovićevom naselju.

Svime postignutim je za sada i više nego zadovoljan, ali priznaje kako mu činjenica da su roditelji u istom poslu dosta olakšava svakodnevicu jer nije baš u svemu morao počinjati od nule. “Zahvaljujući prethodnom iskustvu, poznajem dobavljače, njihove trgovačke putnike, ali i neke ljude na višim pozicijama te njihove navike i principe djelovanja, a u roditeljima imam i svojevrsnu logističku potporu. Također, član sam Udruge malih trgovaca pa i s te strane imam pristup dobavljačima i dogovorenim cijenama”, objašnjava Stefan dodajući kako mu se do sada u praksi potvrdila glavna teza njegovog diplomskog rada koja je glasila da male trgovine najveću prednost imaju u svojim zaposlenicima.

Njegove dugogodišnje djelatnice, Zdravka, koja je s obitelji Rajić već 24 godine, a skrasila se na Sveticama, i Nikolina, koja je voditeljica u Folnegovićevom, njegove su desne ruke i najbolja potpora u svakom trenutku. Njihova posvećenost poslu i dvjema trgovinama znači mu puno i omogućuje da se i dalje bavi svojom drugom ljubavlju – nogometom, i to kao trener Dinamovih seniorki.

DRŽI SE POPISA
“Kad mene dobavljač nazove, ja često samo uzimam papirić koji mi je ostavila djelatnica s popisom artikala koje moram naručiti i ne provjeravam njene planove jer imam puno povjerenje u osobu koja ima toliko neprocjenjivo iskustvo. S dosta dobavljača se one i direktno čuju bez mog posredovanja”, ističe Stefan dodajući kako je njegova dužnost ipak svakodnevno napraviti kalkulaciju cijena i otići po robu za koju nemaju mjesta u skladištu. Kako među djelatnicama vlada sklad, a dućan funkcionira besprijekorno, od njega se ne očekuje da im posreduje u dogovaranju smjena ili slobodnih dana.

Dužnost Stefana kao vlasnika u trgovini je svakodnevno napraviti kalkulaciju cijena i otići po robu za koju nemaju mjesta u skladištu

Stefan svoj tjedan u dućanu planira oko dana kad ide po robu, a što je obično srijeda, i tada dovozi artikle koje dobavljači ne dostavljaju u manjim količinama. Otkriva također kako, primjerice, voće i povrće za svoje trgovine naručuje svakodnevno, dok između dviju narudžbi za neke druge artikle ponekad prođu i dva tjedna.

A inače je prisutan u trgovini svakodnevno šest do osam sati, što znači da je preuzimanje robe njegova domena, a po potrebi “uskoči” i na blagajnu. Smatra kako se privatni posao, unatoč odličnim i pouzdanim djelatnicima, ne može voditi ako vlasnik nije prisutan. “Moj radni dan ponekad podrazumijeva i noćne smjene”, šali se Stefan prisjećajući se kako se zna dogoditi da zbog aktiviranog alarma u neko gluho doba mora za svaki slučaj iz Velike Gorice, gdje živi, put Zagreba. Jedan od incidenata, koji su mu danas smiješni, uzrokovao je “svojeglavi” flips kojem se baš tu noć nije dalo ostati na polici i koji je padom na pod aktivirao alarm.

U svim svojim pothvatima Stefan ima bezrezervnu pomoć i podršku supruge, a u šali najavljuje kako će sljedeće godine angažirati i kćer kojoj je pet godina kako bi zaradila za sladoled na moru. Uostalom, i njegova je ljubav prema trgovini počela gotovo iz šale i u ranoj dobi.

KVARTOVSKA TRGOVINA
Dva dućana Trgovina Kvart u dva zagrebačka naselja, osim po kvadraturi, bitno se razlikuju i po kupcima koji u njih navraćaju. “Folnegovićevo je baš tipična kvartovska trgovina u kojoj kupuju susjedi iz njegove bliže i dalje okolice, dok su Svetice više prepoznali studenti i đaci koji su nam zaista vrijedne mušterije. Oni najradije kupuju razne napitke, sendviče, a najčešće ipak peciva fornete”, objašnjava Stefan dodajući kako je stoga u manjem dućanu promet stabilan i jednak tijekom cijele godine, dok su Svetice ipak manje dinamične tijekom ljetnih i zimskih mjeseci kad su đacima i studentima praznici.

Za kupce se ne bore niskim cijenama jer su svjesni da je protiv velikih lanaca ta bitka unaprijed izgubljena

Uz tu tvrdnju Stefan nam je ponudio i kratku lekciju o slaganju robe po policama, odnosno rasporedu gondola i općenito uređenju koje je proveo sam, uz obiteljsko iskustvo, ali i u suradnji s pouzdanom suradnicom Zdravkom. “U ovom dućanu frižider sa suhomesnatim, pekarske proizvode kao i voće i povrće stavili smo u najudaljeniji dio jer kupci po te osnovne kategorije dolaze svaki dan. Da su nam na ulazu onda oni ne bi imali potrebe prolaziti kroz cijeli prostor, a ovako ipak nešto impulsno još dospije u košaricu”, savjetuje Stefan dodajući kako je njegov veći dućan posebno dobro opremljen raznim napitcima jer su oni jedna od kategorija po koju redovito svraćaju đaci i studenti.

Za kupce se Stefan ne bori niskim cijenama jer je svjestan da je protiv velikih lanaca ta bitka unaprijed izgubljena, dok se s manjim konkurentima uopće ne uspoređuje nego gleda da krajnju cijenu uvijek formira tako da uz PDV s maržom pokrije troškove poslovanja i da mu na kraju ostane izvjesna dobit.

Planova za širenje svog lanca trenutačno još nema jer mu trenerski angažman i vođenje trgovina ostavljaju taman dovoljno vremena da se stigne posvetiti i obitelji. Uz sumnju da će posao širiti, Stefan također izražava skepsu da bi, u slučaju da mu netko ponovi ponudu o preuzimanju, takvu poslovnu ideju prihvatio.

“Ovaj posao nije za svakoga, ali ja uživam i zaista sam zadovoljan postignutim rezultatima i svakodnevnim funkcioniranjem. Ali mora se priznati da ovaj posao nije za svakoga jer nosi i veliku odgovornost zbog čega ni u kojem slučaju ne može biti usputna zanimacija već uvijek na prvom mjestu”, ističe Stefan uz zaključak kako bi, da mora birati, prije napustio trenersku nego trgovačku karijeru.