Zaštita Paškog sira na nacionalnoj razini trebala bi biti dovršena početkom rujna, što bi trebalo značiti da bi ova delicija trebala na europskoj razini dobiti zaštitu izvornosti do Nove godine.
Tu vijest je Privrednom vjesniku potvrdio Marin Pernjak, predsjednik Udruge proizvođača Paškog sira koja okuplja sedam od ukupno devet registriranih proizvođača Paškog sira.
U udrugu se učlanjene i tri najveće sirane na Pagu: Paška sirana, Sirana Gligora i MIH. Čelnici udruge očekuju da će se priključiti i preostala dva registrirana proizvođača jer kažu da oni ionako sudjeluju u svim događanjima vezanima za rad i u organizaciji udruge.
Sudjeluju, među ostalim, i na velikoj Fešti od sira u Kolanu, koja se treću godinu zaredom organizira krajem kolovoza.
“Nadamo se pozitivnom odgovoru Ministarstva poljoprivrede, a potom i potvrdi Europske komisije, tako da će Paški sir dobiti zaštitu izvornosti na razini Europske unije. Ne umanjujemo vrijednost drugih proizvoda, ali Paški sir je zahvaljujući u prvom redu proizvođačima i specifičnostima mlijeka koje se dobiva prepoznat kao delicija iz Hrvatske. Paški sir je jedan od najznačajnijih hrvatskih proizvoda”, kaže Marin Pernjak, predsjednik Udruge proizvođača Paškog sira.
Podsjetimo, Paški sir je dulje vrijeme u procesu zaštite izvornosti. Jedan put mu je bila vraćena specifikacija jer su zbog pooštravanja kriterija morali mijenjati niz detalja.
Zahtjevi za zaštitu proizvoda su učestali, tako da je Europska komisija iz godine u godinu pooštravala kriterije, a pogotovo kriterije za dobivanje zaštite izvornosti.
“U našem slučaju nikada nije bila sporna proizvodnja sira, nego sirovina i naše specifičnosti. Zbog specifičnosti Paga, njegovih pašnjaka, posolice, biljaka koje rastu na Pagu mi smo se stalno pozivali na te specifičnosti, ali to nije prihvaćeno kao osnovica za zaštitu izvornosti Paškog sira. Pribavljali smo i dokumente o tradiciji proizvodnje, ali ni to nije bilo dovoljno. Često su nam mnogi sugerirali da idemo na zaštitu geografskog porijekla, ali ta nas zaštita nije zadovoljavala jer bi to značilo da možemo kao proizvođači kupiti ovčje mlijeko bilo gdje u Europi. Mi to ne želimo, jer netko sutra može napraviti objekt na Pagu i proizvoditi sir od mlijeka uvezenoga od bilo gdje. Mi smo stalno inzistirali na zaštiti izvornosti, a to znači da će se dobivati od mlijeka paške pramenke, koja je priznata pasmine ovce. Ovaj put smo napravili specifikaciju u suradnji sa stručnjacima i koordinirali je s ministarstvom, tako da ne očekujemo da će biti problema”, pojašnjava Marin Pernjak.
Pernjak smatra da možda u Hrvatskoj nisu bili spremni za ulazak u EU što se tiče zaštite proizvoda.
“Tada su sve zaštite prestale postojati, a mi smo možda trebali imati poseban odjel u Ministarstvu poljoprivrede koji bi se bavilo zaštitom proizvoda. Svi naši zaštićeni proizvodi ostavljeni su na vjetrometini. O zaštiti su se morali brinuti sami proizvođači koji u pravilu niti to znaju, a niti su imali novac za to. Znači, to su morali raditi poljoprivrednici, stočari, što je za njih bilo zahtjevno. Ne možete od njih očekivati da znaju izraditi specifikaciju i prikupiti dokumentaciju”, pojašnjava Pernjak.
Inače, ovisno o godini, godišnje se otprilike proizvede oko 300 tona Paškog sira od mlijeka oko 38.000 paških pramenki. Na Pagu je još oko 5000 ovaca koje nisu registrirane za proizvodnju mlijeka, odnosno nisu zavedene kao ovce za proizvodnju i prodaju mlijeka.
Što se tiče tržišta za Paški sir, njegovi proizvođači tvrde da s plasmanom nemaju problema. Očekuju da će zaštita riješiti i pojavu da se uvozni sirevi deklariraju kao Paški. (SEEbiz)
