Najveće promjene neće se događati na kraju životnog ciklusa ambalaže, već u fazi dizajna, razvoja i proizvodnje, ističe Sanja Radović iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Razgovarala: Marija Brkanić Kulenović, marija@jatrgovac.hr
Europska uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR) donosi jednu od najopsežnijih promjena regulatornog okvira za ambalažu u posljednjih nekoliko desetljeća. Je li Hrvatska spremna za taj zaokret, kasnimo li u odnosu na ostatak Europe te mogu li postojeći sustavi prikupljanja i recikliranja odgovoriti na nove zahtjeve govori dr. sc. Sanja Radović, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
PPWR predstavlja jednu od najvećih regulatornih promjena u području ambalaže. Kako procjenjujete spremnost Hrvatske za njegovu provedbu? Kasnimo li u odnosu na ostatak Europske unije?
PPWR je po mom mišljenju jedna od najvažnijih europskih uredbi za ostvarenje kružnog gospodarstva jer prvi put obuhvaća cijeli životni ciklus ambalaže, od njezina dizajna do kraja uporabe. Ono što je posebno važno jest da fokus više nije samo na gospodarenju ambalažnim otpadom, nego na sprječavanju nastanka otpada te na osmišljavanju ambalaže koja je od početka prilagođena kružnom gospodarstvu.
“Sada je pravi trenutak za planiranje investicija i prilagodbu poslovnih strategija”
Smatram da Hrvatska u taj proces ulazi s dobrim temeljima. Već niz godina razvijamo sustav proširene odgovornosti proizvođača, a sustav povratne naknade za ambalažu pića jedan je od najprepoznatljivijih i najuspješnijih instrumenata kružnog gospodarstva u Hrvatskoj. Važno je naglasiti i ulogu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji kroz organizacijski, financijski i operativni aspekt provedbe daje značajan doprinos funkcioniranju sustava proširene odgovornosti proizvođača za ambalažu i ambalažni otpad. Upravo zahvaljujući suradnji Ministarstva, Fonda, gospodarstva i ostalih dionika danas imamo sustav na kojem možemo graditi provedbu novih europskih zahtjeva.
Ne bih rekla da Hrvatska kasni za ostatkom Europske unije. Gotovo sve države članice suočavaju se s istim izazovom, a to je kako postojeće proizvodne i tržišne modele prilagoditi novim zahtjevima. Razlika će se stvarati u brzini i kvaliteti prilagodbe tijekom sljedećih nekoliko godina. Ključno je da ovo razdoblje do pune primjene Uredbe iskoristimo za pripremu gospodarstva, razvoj infrastrukture i pravodobnu prilagodbu nacionalnog zakonodavstva.
Jesu li hrvatski proizvođači ambalaže, prehrambena industrija i trgovci dovoljno pripremljeni za nove obveze ili očekujete intenzivnije prilagodbe tek u narednim godinama?
Iz razgovora koje vodimo s proizvođačima, trgovcima i predstavnicima industrije vidim da je svijest o promjenama koje donosi PPWR vrlo visoka. Mnogi gospodarski subjekti već danas rade na smanjenju količina ambalaže, povećanju mogućnosti recikliranja i korištenju recikliranih materijala.
Međutim, pred nama je dug proces prilagodbe. Najveće promjene tek slijede jer će brojni zahtjevi iz Uredbe stupati na snagu postupno tijekom narednih godina. Upravo zato smatram da je sada pravi trenutak za planiranje investicija i prilagodbu poslovnih strategija.
Što će biti najveći izazovi u prvim godinama primjene PPWR-a za gospodarstvo, ali i za javni sektor?
Često se PPWR promatra kao propis o otpadu, ali ja smatram da će najveće promjene nastati puno prije nego što ambalaža postane otpad. Najveći izazov za gospodarstvo bit će prilagodba samih proizvoda i ambalažnih rješenja novim zahtjevima. To uključuje razvoj novih proizvoda, redizajn ambalaže, testiranja, dokazivanje usklađenosti i prilagodbu proizvodnih procesa. Za javni sektor najveći izazov bit će osigurati učinkovit provedbeni okvir, razviti sustave praćenja i osigurati jednaka pravila za sve sudionike na tržištu.
Industrija upozorava da najveći trošak neće predstavljati novi ambalažni materijali, nego razvoj proizvoda, testiranja, prilagodba proizvodnih procesa i investicije u opremu. Kako Ministarstvo gleda na te izazove? Postoje li planovi za financijsku potporu, posebno malim i srednjim poduzećima?
Slažem se s tom ocjenom. Po mom mišljenju najveći troškovi neće nastati na kraju životnog ciklusa ambalaže, nego na samom početku. Prilagodba proizvoda, istraživanje i razvoj, testiranja, certifikacija i ulaganja u proizvodne procese predstavljat će značajan izazov za mnoge tvrtke.
“Iznimno je važno osigurati predvidiv regulatorni okvir kako bi gospodarstvo moglo pravodobno planirati ulaganja”
Zbog toga je iznimno važno osigurati predvidiv regulatorni okvir kako bi gospodarstvo moglo pravodobno planirati ulaganja. Ministarstvo kontinuirano prati mogućnosti financiranja kroz europske i nacionalne izvore sredstava, osobito za projekte koji doprinose kružnom gospodarstvu i učinkovitijem korištenju resursa.
Hoće li provedba PPWR-a zahtijevati izmjene hrvatskog zakonodavstva? Koje će propise biti potrebno uskladiti s novom europskom uredbom?
Da, svakako. Iako se PPWR kao uredba neposredno primjenjuje u svim državama članicama, za njezinu učinkovitu provedbu potrebno je uspostaviti odgovarajući nacionalni provedbeni okvir. Republika Hrvatska donijet će Zakon o provedbi Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu kojim će se urediti pitanja nadležnih tijela, provedbe, nadzora i sankcija. Istodobno će biti potrebno prilagoditi i postojeće propise kojima se u Republici Hrvatskoj uređuje gospodarenje ambalažom i otpadnom ambalažom kako bi se osigurala potpuna usklađenost hrvatskog sustava s novim europskim pravilima.
Posebno želim naglasiti da Ministarstvo pri izradi propisa kontinuirano surađuje s predstavnicima gospodarstva. Takav pristup smatram iznimno važnim jer upravo oni koji svakodnevno primjenjuju propise mogu ukazati na praktične izazove i pomoći u pronalaženju najboljih rješenja. Tako će biti i ovaj put. Bez obzira na činjenicu da se Uredba izravno primjenjuje, u prilagodbi nacionalnog zakonodavnog okvira sudjelovat će predstavnici proizvođača, trgovaca, industrije ambalaže, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te ostali relevantni dionici. Naš je cilj osigurati regulatorni okvir koji će istodobno ostvariti okolišne ciljeve i biti provediv u praksi.
Hoće li PPWR donijeti značajnije promjene hrvatskom sustavu proširene odgovornosti proizvođača (EPR)? Očekuju li se nove obveze za proizvođače ili ovlaštene organizacije koje upravljaju ambalažnim otpadom?
Sustav proširene odgovornosti proizvođača jedan je od ključnih instrumenata kružnog gospodarstva i u Hrvatskoj postoji već niz godina. Uspostavljen je kroz suradnju Ministarstva, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, proizvođača, trgovaca i ostalih sudionika sustava te je omogućio ostvarivanje značajnih rezultata u odvojenom prikupljanju i recikliranju ambalažnog otpada.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pritom ima vrlo važnu ulogu u provedbi sustava, posebno u organizacijskom, financijskom i operativnom dijelu provedbe proširene odgovornosti proizvođača za ambalažu i ambalažni otpad.
PPWR dodatno jača koncept proširene odgovornosti proizvođača i povećava zahtjeve vezane uz transparentnost, izvještavanje, praćenje podataka i ostvarivanje okolišnih ciljeva. U tom smislu očekujem određene prilagodbe postojećeg sustava kako bi bio u potpunosti usklađen s novim europskim zahtjevima.
Međutim, ne polazimo od nule. Hrvatska već ima uspostavljen sustav koji funkcionira i koji je tijekom godina pokazao svoju učinkovitost. Pred nama je prije svega njegov daljnji razvoj i prilagodba novim zahtjevima kružnog gospodarstva.
“PPWR postavlja vrlo ambiciozne ciljeve, a za njihovo ostvarenje bit će potrebna dodatna ulaganja”
Jesu li postojeći hrvatski kapaciteti za odvojeno prikupljanje, sortiranje i recikliranje otpada dovoljni za ostvarenje ciljeva PPWR-a ili će biti potrebna značajnija ulaganja u infrastrukturu? Očekuju li se na tom polju javne ili možda privatne inicijative?
Posljednjih godina u Hrvatskoj su napravljena značajna ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom, uključujući reciklažna dvorišta, sortirnice i druge objekte za obradu otpada. Međutim, PPWR postavlja vrlo ambiciozne ciljeve te će za njihovo ostvarenje biti potrebna dodatna ulaganja, osobito u sortiranje i recikliranje ambalažnih materijala. Jednako važno bit će povećati kvalitetu odvojeno prikupljenih tokova otpada jer upravo kvaliteta prikupljenog materijala u velikoj mjeri određuje uspješnost recikliranja. U tom procesu očekujem nastavak ulaganja iz javnih izvora, ali i snažniji angažman privatnog sektora, posebno u segmentu recikliranja i proizvodnje sekundarnih sirovina.
Koje investicije Ministarstvo smatra prioritetnima u idućih nekoliko godina kako bi Hrvatska uspješno ostvarila ciljeve kružnog gospodarstva?
Prije svega, prioritet vidim u ulaganjima koja povećavaju kružnost materijala. To su moderni kapaciteti za sortiranje i recikliranje, digitalni sustavi za praćenje tokova otpada te tehnologije koje omogućuju upotrebu recikliranih materijala u novim proizvodima. Jednako važnim smatram ulaganja u inovacije i razvoj održivih ambalažnih rješenja jer će upravo konkurentnost proizvoda na tržištu sve više ovisiti o njihovoj okolišnoj učinkovitosti.
PPWR snažno potiče razvoj sustava ponovne uporabe ambalaže. Postoji li nacionalni plan razvoja sustava za ponovno punjenje i višekratnu ambalažu te očekujete li prilagodbe postojećeg depozitnog sustava ili razvoj novih modela?
PPWR uvodi nove ciljeve ponovne uporabe za određene sektore i oni će sigurno biti među zahtjevnijim dijelovima provedbe. Trenutno analiziramo različite modele i iskustva drugih država članica. Važno je pronaći rješenja koja će biti učinkovita, okolišno opravdana i provediva u hrvatskim okolnostima. Pri tome ćemo voditi računa o postojećim uspješnim sustavima koji već funkcioniraju u Hrvatskoj, uključujući sustav povratne naknade. Ne očekujem jednostavna rješenja niti univerzalni model primjenjiv na sve sektore. Vjerujem da će razvoj sustava ponovne uporabe zahtijevati postupan pristup i blisku suradnju s gospodarstvom.
Kako Ministarstvo vidi provedbu novih zahtjeva za označavanje ambalaže i informiranje potrošača? Smatrate li da će upravo edukacija građana biti jedan od ključnih preduvjeta uspjeha?
Apsolutno. Smatram da će upravo jasno i razumljivo informiranje građana biti jedan od ključnih preduvjeta uspjeha. Možemo imati najbolju regulativu i najmoderniju infrastrukturu, ali bez aktivnog sudjelovanja građana ne možemo ostvariti ciljeve kružnog gospodarstva. Novi sustavi označavanja trebali bi građanima omogućiti jednostavnije donošenje odluka i pravilno postupanje s otpadom. Što je sustav jednostavniji i razumljiviji, to će njegovi rezultati biti bolji.
Kako će se u praksi ocjenjivati ispunjava li određena ambalaža zahtjeve “design for recycling”? Očekuju li proizvođače dodatni izazovi u dokazivanju usklađenosti?
To će biti jedno od tehnički najzahtjevnijih područja provedbe Uredbe. Europska komisija postupno će razvijati detaljnije kriterije i metodologije kojima će se ocjenjivati mogućnost recikliranja pojedinih vrsta ambalaže. Za proizvođače će to značiti dodatne zahtjeve vezane uz dokumentaciju, provjeru usklađenosti i dokazivanje da ambalaža ispunjava propisane kriterije. Upravo zato preporučujem da se gospodarstvo već sada upoznaje s razvojem budućih provedbenih akata i tehničkih zahtjeva.
Koliko će uspjeh provedbe PPWR-a ovisiti o suradnji proizvođača, trgovaca, industrije ambalaže, komunalnih poduzeća i sustava gospodarenja otpadom? Smatrate li da je takva suradnja u Hrvatskoj danas dovoljno razvijena?
Po mom mišljenju upravo će suradnja svih dionika biti jedan od ključnih čimbenika uspjeha.
U Hrvatskoj već danas postoji dobra suradnja između javnog i privatnog sektora, iako uvijek postoji prostor za njezino daljnje jačanje. Niti jedan sudionik lanca ne može samostalno ostvariti ciljeve koje postavlja PPWR. Proizvođači, trgovci, industrija ambalaže, komunalna društva, jedinice lokalne samouprave, Fond i građani međusobno su povezani dijelovi istog sustava. Ako želimo uspješnu provedbu, potrebna nam je otvorena suradnja svih uključenih.
Kako će PPWR utjecati na gradove i općine te njihove sustave odvojenog prikupljanja otpada? Očekujete li promjene u organizaciji lokalnih sustava?
Gradovi i općine imat će i dalje vrlo važnu ulogu u sustavu gospodarenja otpadom. Očekujem nastavak razvoja sustava odvojenog prikupljanja i dodatno podizanje kvalitete usluge koju komunalna društva pružaju građanima. PPWR neće promijeniti samo proizvođače i trgovce, nego će neizravno potaknuti i daljnji razvoj lokalnih sustava gospodarenja otpadom, osobito u segmentu kvalitete odvojenog prikupljanja i informiranja građana.
Koje će pokazatelje Ministarstvo pratiti kako bi procijenilo uspješnost provedbe PPWR-a u Hrvatskoj?
Pratit ćemo pokazatelje koji proizlaze iz europskog zakonodavstva i ciljeva kružnog gospodarstva, uključujući količine nastalog ambalažnog otpada, stope recikliranja, udjele recikliranog sadržaja u novoj ambalaži, razvoj sustava ponovne uporabe te druge pokazatelje koji će omogućiti procjenu učinkovitosti sustava. Ono što smatram posebno važnim jest pratiti ne samo količine prikupljenog otpada nego i stvarni doprinos smanjenju potrošnje resursa i nastanka otpada.
Koje odredbe PPWR-a smatrate najzahtjevnijima za provedbu u Hrvatskoj i koje biste preporuke uputili domaćim proizvođačima, trgovcima i industriji ambalaže u ovom prijelaznom razdoblju?
Najzahtjevnijima smatram provedbu ciljeva ponovne uporabe, zahtjeve vezane uz dizajn ambalaže za recikliranje te postupno povećanje udjela recikliranih materijala u pojedinim vrstama plastične ambalaže.
Kada bih hrvatskim proizvođačima, trgovcima i industriji ambalaže trebala dati tri savjeta, oni bi bili vrlo jednostavni. Prvi, nemojte čekati posljednji trenutak za prilagodbu. Drugi, promatrajte PPWR kao priliku za inovacije, a ne samo kao novu regulatornu obvezu. Treći, surađujte kroz cijeli lanac vrijednosti jer će upravo partnerstvo proizvođača, dobavljača, trgovaca i sustava gospodarenja otpadom biti ključno za uspjeh.
Osobno, PPWR ne doživljavam samo kao novi propis. Vidim ga kao priliku da ambalažu počnemo promatrati kao vrijedan resurs, a ne kao budući otpad. To će zahtijevati promjene i ulaganja, ali istodobno otvara prostor za inovacije, razvoj novih poslovnih modela i jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Upravo zato važno je da provedbu Uredbe nastavimo razvijati u partnerstvu s gospodarstvom, Fondom i svim ostalim dionicima sustava.
