Vlasnik Trgovine Marija, Alan Miko, u poslu je već 25 godina. Svoje je kupce navikao da kod njega mogu pronaći sve što im je svakodnevno potrebno, pa i više od toga. Ipak, brine ga što vlasti s vremena na vrijeme najavljuju ukidanje rada nedjeljom jer je za prošlih zabrana zabilježio znatne gubitke.
Pet kilometara od Varaždina, na državnoj cesti koja vodi prema Ivancu i Lepoglavi te dalje prema Sloveniji, u kraju čuvenom po kupusu (zelje u lokalnom govoru) i vidovečkom gibaniku, u mjestu Nedeljanec već 25 godina stanovnici bliže ali i dalje okolice opskrbljuju se u Trgovini Marija. Danas je to dućan za koji zna cijeli kraj, općina Vidovec ali i žitelji nešto udaljenijeg Ivanca i na koji se baš svi oni mogu s pouzdanjem osloniti jer široki i bogati asortiman prati jednako “raskošno” radno vrijeme. Njen današnji vlasnik, Alan Miko, ponosan je na brend koji je njegova majka utemeljila, a on s bratom dalje godinama gradio. “Kad u našem kraju netko spomene Trgovinu Marija, svi nas znaju po tome što imamo sve, a radimo i nedjeljama i blagdanima”, predstavljajući se ponosno ističe vlasnik Alan.
MLADOST – HRABROST
Počeci ovog nedeljanskog dućana sežu u sada već daleku 1995. godinu kada je, s obzirom na ondašnje gospodarske okolnosti, njemu i bratu kao mladićima stasalima za tržište rada bilo jako teško naći odgovarajući posao. I majka, sada u zasluženoj mirovini, je bila u sličnoj situaciji budući da Planika u kojoj je do tada radila kao trgovac nije baš stajala najbolje. Odluka je pala da se ide u pokretanje vlastitog, obiteljskog posla, trgovine u kojoj se tada moglo naći 300-tinjak prehrambenih i neprehrambenih proizvoda. “U početku smo radili majka, brat i ja. Bili smo mladi, željni novih znanja i izazova pa nam je svaki odlazak na posao bio uzbudljiv. Svatko od nas imao je određene zadatke – majka se brinula oko financija, brat je bio zadužen za nabavu, a ja sam vodio računovodstvo što sam nastavio do danas”, prisjeća se Alan.
Naravno da su relativno idiličnu sliku pratili ponekad i tmurni tonovi. Jedan od neugodnijih događaja zadesio ih je 2000. godine kada se majka razboljela pa su braća bila prisiljena potpuno samostalno preuzeti posao do njenog povratka. “Preko noći nam se okrenuo cijeli svijet i u našim smo dvadesetima brat i ja na dvije godine bili prisiljeni samostalno voditi posao”, kazuje Alan naglašavajući kako odustajanje nije dolazilo u obzir. Štoviše, s odmakom od 20 godina s ponosom može reći kako su tu prepreku svladali više nego uspješno. Svaki im je inspekcijski nadzor tada predstavljao pravo čudo pa i sami inspektori jedva su mogli vjerovati da dva mladića tako besprijekorno mogu voditi posao. Takvo se uzorno poslovanje nastavilo i do današnjih dana, a Trgovinu Marija i dalje krasi odlika da u bankovnoj ili bilo kakvoj drugoj blokadi nije provela niti jedan jedini dan. Godine 2000. upisana je u Zlatnu knjigu među dva posto najboljih hrvatskih obrtnika.
VRIJEDNA NEDJELJA
Formulu sadašnji vlasnik Alan nije mijenjao do danas pa i dalje sigurno plovi poduzetničkim vodama. “Uspjeh i opstanak u poslu dugujem baš radu nedjeljama i blagdanima”, uvjeren je i nerado se sjeća 2004. godine i vremena kada je donesena prva zabrana rada na te dane. Tada je njegov brat i dotadašnji partner bio prisiljen napustiti obiteljski posao jer se, kako kaže, “jednostavno nismo mogli financijski pokrivati”. Srećom, spretan kakvim se već dokazao, brat se uspješno bacio u posao s prodajom osiguranja pa i danas radi kao zastupnik jedne osiguravajuće kuće, a ured mu je u istoj zgradi gdje i Trgovina u kojoj je počeo svoj poslovni put. Tako se bratska suradnja ipak nastavlja jer klijenti osiguranja postaju mušterije u dućanu, ali i obrnuto.
Ukidanjem odredbe o zabrani rada nedjeljom financije Trgovine Marija su se oporavile pa je Alan u posao uključio tetu, također trgovkinju po struci. Za sljedeću zabranu rada trgovina nedjeljom, onu iz 2009., bili su spremniji. Nisu otpuštali već su se obratili banci, podigli kredit kako bi uspjeli isplatiti plaće i ostala davanja te čekali da Zakon ponovno bude “srušen”.
Dogodilo se kako su i predvidjeli. “Posljedice dviju zabrana rada nedjeljom i blagdanima osjećam još i danas, a posljednji je trajao svega pet mjeseci. Ja sam siguran da nedjelje i blagdane treba adekvatno platiti i dopustiti poduzetniku da sam odluči želi li raditi ili ne jer se zabranama nikada ništa nije postiglo. Pa koja je razlika između trgovca, konobara i kuhara? Karikiram, ali hajdemo onda sve zatvoriti i raditi dva dana tjedno. Ne bi imalo smisla, zar ne?”, uvjeren je. Dodaje kako se u njegovom slučaju pitanje rada nedjeljom ne lomi oko toga treba li raditi ili ne budući da je on na tu opciju primoran da bi u poslu uspio. Iskustvo mu je do sada pokazalo kako ga je i samo kratkotrajna zabrana previše koštala.
Objašnjava kako se za vrijeme zabrana rada trgovina nedjeljom promet u njegovom dućanu nije prelio ni na jedan drugi dan u tjednu već su mu se samo gomilali gubici za koje mu je kasnije trebalo puno vremena, truda i rada da ih pokrije ili barem dovede blizu pozitivne nule. Neke posljedice zabrane osjeća i danas. Uvjeren je kako njegove stavove dijeli 90 posto malih obrtnika i poduzetnika koje bi ponovna zabrana možda čak natjerala na zatvaranje posla. Da ne govori napamet dokazuje članstvo u Udruzi trgovaca Sjever PLUS koja okuplja kolege s područja Varaždinske, Međimurske i Koprivničko-križevačke županije i ukupno broji 36 članova sa 67 prodajnih mjesta.
Većina dobavljača prepoznaje ih kao lojalne kupce koji sve svoje obaveze ispunjavaju na vrijeme. “Pokušat ćemo zajedno kod resornog ministarstva urgirati dopisom i apelirati da se zakon o zabrani rada nedjeljom ne donosi ponovno iako su neke općine donijele uredbu kojom propisuju neradne nedjelje”, kazuje Alan uz ilustraciju svoje tvrdnje o štetnosti takvog propisa. Prema podacima s kojima raspolaže, dva člana Udruge nalaze se na području općina zahvaćenih novim propisom i oni bilježe pad prometa. Kod ostalih, situacija je dijametralno suprotna, a oni čak ostvaruju porast prometa od otprilike 10 posto.
Trenutačno su u Trgovini Marija osim njega zaposlene još dvije djelatnice koje rade svaku drugu nedjelju, dok je on kao vlasnik u dućanu svaku nedjelju. “Zahvaljujući radu nedjeljom koji im je plaćen 235 posto više, moje djelatnice stječu uvjete za slobodan dan po vlastitoj želji. Dakle, ako rade šest sati dvije nedjelje u mjesecu plaća im je uvećana 560 kuna. Za rad blagdanom plaćene su 50 posto više nego za redovan radni dan”, objašnjava Alan.
PARTNERI I KONKURENCIJA
U asortimanu dućana je oko 2.200 proizvoda. Kupcima je na raspolaganju uvijek svježe voće i povrće, mlijeko, kruh, deterdženti, kozmetički preparati, galanterija i stočna hrana za koju imaju posebno skladište. Mnogi su proizvodi kod njih na akciji i često jeftiniji nego u obližnjim trgovačkim lancima. Kupci već znaju da ono što zbilja nigdje ne mogu nabaviti, sigurno pronalaze kod Marije. Za dobru opskrbu, osim vlasnika, zaslužni su i vjerni dobavljači koju su ujedno i Alanovi najvažniji strateški partneri. Nabraja pritom Velpro centar plus, Vindiju, AWT, Atlantic, Orbico…. “S njima imamo vrlo blisku i lojalnu suradnju zahvaljujući kojoj smo fleksibilni jer, na kraju krajeva, svima nam je zajednički interes uspjeh u poslovanju. Od manjih proizvođača istaknuo bih Poljoprivredno gospodarstvo Bistrović koje se bavi proizvodnjom mlijeka i mliječnih prerađevina kako su to radile naše bake”, kazuje Alan.
Kod njih u nabavku uglavnom dolazi domicilno stanovništvo, mada se zbog iseljavanja njihov broj ponešto smanjio. Bilježe i porast “kupaca prolaznika” za koje su otvoreni radnim danom od 6 do 20 sati, a nedjeljom i blagdanom od 7 do 20 sati. Naravno, u okolici, na udaljenosti od otprilike pet kilometara, smjestilo se i nekoliko konkurentskih supermarketa te nekoliko manjih trgovaca. Ali njih se Alan ne boji jer je kupce naviknuo na svoj asortiman i pouzdanu uslugu, jednom riječju brend male trgovine uvijek na usluzi kupcima u kojoj često uz tražene proizvode dobiju i savjet kod kupnje te pomoć pri nošenju kupljenog u automobil. Ne boji se Alan niti budućnosti za malu trgovinu u Hrvatskoj, naravno uz uvjet da se u budućnosti ne donose nepromišljeni zakoni koji bi joj mogli naštetiti. Jedan od njih je sigurno već nekoliko puta spominjani zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom.
SVIJETLA BUDUĆNOST
Svjestan je kako je tržište rada danas takvo da je teško naći bilo kakvog, a još teže kvalitetnog radnika ne samo u sektoru trgovine. “Moje djelatnice nemaju problema s radnim nedjeljama i blagdanima jer znaju da će za njih biti adekvatno plaćene i nagrađene. Kad sam ih pitao čime su zadovoljne, a čime možda i nisu, jedna od njih je rekla kako ona sama nikada ne bi otišla. Čini mi se da je to najbolji dokaz da poduzetnici koji kao ja odgovorno i savjesno uređuju svoje poslovanje, radno okruženje, etiku i odnose među adekvatno plaćenim zaposlenicima, ne trebaju biti predmetom političkih teorija i represivne regulative”, odlučno naglašava vlasnik ove već godinama uspješne trgovine.
Planove za budućnost ne krije. Želja mu je obnoviti i modernizirati prodajni prostor koji doduše nije u njegovom vlasništvu, ali u kojem svejedno već 25 godina stoji na usluzi kupcima. Za uređenje je spreman podići kredit jer je uvjeren kako će biti u stanju uredno ga otplaćivati i vraćati. Samo da mu se opet ne nametnu bilo kakve zabrane i ograničenja! Držimo palčeve!
“Slažem se apsolutno sa zaštitom radnika u svakom pogledu, ali taj se problem ne može riješiti zabranom rada nedjeljom”, još jednom za kraj i za svaki slučaj ponavlja ovaj dokazani i iskusni trgovac.
