Zelena kuća donijela je svježinu u zagrebačku četvrt Vrbik te vrlo brzo postala neizostavan dio života ovog dijela grada nudeći svježe, domaće, kvalitetne proizvode koji odišu zdravljem.
Kada postoji volja, definitivno postoji i način. Izreka je to koja nešto bolje zvuči na engleskom jeziku, ali i unatoč tome odlično opisuje poduzetnički put Vlaste Kovačić, prehrambene tehnologinje koja se u svojim 50-im godinama odlučila na gotovo drastičan zaokret u karijeri.
Dugo je, naime više od 20 godina, radila za druge, a onda je prije tri godine odlučila da je dosta i prepustila se osjećaju koji joj je govorio kako može i mora bolje te napokon otvorila vlastiti mali dućan. “Živim ovdje u blizini pa sam lako uočila kako se prostor koji mi je ‘zapeo za oko’ nudi u najam. Ulazila sam i sa svih ga strana promatrala i upijala njegovu energiju nekoliko puta, a odlučujući je bio četvrti dolazak kada sam shvatila da u njemu itekako vidim sebe i realizaciju svoje ideje”, prisjeća se Vlasta dodajući kako je na mjestu njene trgovine nekada davno bila odlična voćarna.
Cijeli postupak oko ishođenja dokumentacije i uređenja Vlasta je pokrenula u veljači prije točno tri godine. “Sve skupa se malo oduljilo jer je moj suprug, čija podrška mi je od neprocjenjive važnosti, sve oko renoviranja prostora odlučio napraviti sam. Ispilio je i obojio baš svaku dasku, a u međuvremenu je naučio i variti pa je jednako zaslužan i za izradu polica kao i svih ostalih detalja”, navodi s ponosom Vlasta pojašnjavajući kako ni ona u tom trenutku nije gubila vrijeme nego je vrijedno obilazila male proizvođače, potencijalne dobavljače. Uz supruga, pri uređenju su joj pomogli i prijatelji te stari znanci pa zahvaljujući njima ulazni prostor, koji vlasnica zove “mali plac”, sada krasi starinska peć na drva i služi kao dodatna polica i mjesto za izlaganje raznih delicija kojih u Zelenoj kući ne manjka.
DRUKČIJA OD DRUGIH
No, vratimo se na pronalazak pouzdanih dobavljača. Vlasta se u tom procesu ponajprije, a jer je željela podržati poduzetnike iz suprugova rodnog petrinjskog kraja, orijentirala na to da okosnica ponude budu proizvodi tamošnjih uzgajivača i proizvođača pa sada ponosno ističe kako gotovo da nema ozbiljnijeg OPG-a s tog područja kojeg nije obišla i s čijom ponudom nije upoznata. Nakon malo razmatranja i odabira započela je proces nabave tijekom kojeg se trudila ne biti kopija sličnih dućana koji su već vladali glavnim gradom. “Svjesna sam da postoje određena preklapanja odnosno dodirne točke, ali i dalje se maksimalno trudim u svom dućanu predstaviti druge dobavljače koji su jednako vrijedni, dragi i obrazovani ljudi te imaju odlične proizvode”, priča vlasnica Zelene kuće navodeći kako od prvog dana poslovanja uspješnu suradnju njeguje sa sedam proizvođača kojima i dalje ostaje vjerna.
Pri uređenju vlasnici Vlasti su, uz supruga čija joj je podrška i pomoć bila najdragocjenija, pomogli i prijatelji te stari znanci
Prvi među jednakima je OPG Ivan iz Donjeg Vukojevca od kojeg u Zelenu kuću stiže voće i povrće, ali i zimnice nastale po tradicionalnim recepturama. Jednako tako džemove i pekmeze te zimnice kao i raznovrsno voće i povrće na Vrbik dostavlja i OPG Tomašec. Mliječni asortiman kao što su svježi sir, vrhnje, maslac, obični i voćni jogurti, a znaju to već svi u Vrbiku, svakoga utorka i petka stiže s OPG-a Vrhovec, dok odlična domaća jaja iz slobodnog uzgoja svaki drugi dan dolaze s OPG-a Žiljak.
Zbog ionako priličnog obujma posla Vlasta se nije htjela upuštati u izradu vlastitih hladno prešanih sokova, čime se mnogi njeni kolege bave, već je umjesto toga odlučila šansu dati provjerenom brendu Juicy box iz kojeg joj svakodnevno stižu svježi sokovi. Osim sokova, kupci u Vrbiku odlično su prihvatili i gotove obroke kao i peciva od tapioke.
“Mlade majke, kojih je u ovom kvartu u posljednje vrijeme zaista lijepi broj, svojim bebama vole davati kaki jabuke, a njih nabavljam s OPG-a Josipa Cara”, ističe Vlasta objašnjavajući kako to japansko voće prije konzumacije mora do kraja sazreti tako da bude mekano na dodir. Isti proizvođač pouzdan je dobavljač i sokova od jabuke i aronije te starih sorti marelice, a uz Mirjanu Strancarić, proizvođačicu džemova, raznih namaza, hrena te jabučnog octa, jedini od dobavljača u Zelenoj kući nosi ekocertifikat. “Prema kupcima sam krajnje iskrena i svima otvoreno kažem je li neki proizvod s certifikatom ili nije”, navodi Vlasta dodajući kako je proces dobivanja takve potvrde prilično zahtjevan, dugotrajan, a ujedno i skup.
NERADNE NEDJELJE
Uz mlade majke, najvjerniji kupci Zelene kuće zaposlenici su fakulteta kao i državnih institucija smještenih u blizini, a među svima njima, uz ostale artikle, popularni su i mlinci, rezanci i smrznute štrudle koje stižu iz turopoljske Pekare Cipov. Pirovi i obični rezanci te mlinci dolaze i iz zagorske Pekare Kuraž, dok OPG Moravec iz varaždinskog kraja osigurava različite proizvode od kozjeg mlijeka. Ovčji sirevi dolaze pak sa sasvim drugog kraja Hrvatske, odnosno s Krka, od nagrađivanog OPG-a Magriž. Sve ove proizvode, ali i mnoge druge, proizvođači dostavljaju samostalno, po neke odlazi vlasnica ili njen suprug, dio stiže putem platforme Farmeraj, dok recimo svoje suhomesnate slavonske delicije OPG Krištofić šalje DHL-om.
Stalne kupce u Zelenoj kući su već navikli i na to da s vremena na vrijeme mogu uživati u degustaciji novih delicija. “Trudim se imati dobre i kvalitetne proizvode, raditi s kvalitetnim ljudima koji imaju dobru energiju i nadam se da to sve zajedno kupci osjete”, naglašava Vlasta prisjećajući se kako je u početku dobivala puno savjeta i upozorenja da njen dućan u Vrbiku ne može opstati zbog velike konkurencije sličnih trgovina, a i blizine Trešnjevačke tržnice, ali ona se na njih nije obazirala i vjerovala je svom instinktu.
U skoro vrijeme vlasnica se nada asortiman proširiti ponudom čajeva i to onih od jednokomponentnog bilja kao i čajnih mješavina
Trenutačno u dućanu osim vlasnice radi još jedna zaposlenica te povremeno studentica koja “uskoči” kako bi njih dvije imale slobodan dan. Mlade snage bile su neophodne i prošle godine kada je Vlasta nakon stupanja na snagu novog Zakona o trgovini odlučila raditi svaku nedjelju od srpnja. Ove godine nedjeljama će trgovina biti otvorena tek od jeseni, iako vlasnica priznaje kako je tim danom kvartu potreban dućan jer se kupci često baš prije ručka sjete da im nedostaje salate ili luka.
U skoro vrijeme vlasnica se nada asortiman proširiti ponudom čajeva i to onih od jednokomponentnog bilja kao i čajnih mješavina, a već ima ideju da bi dobavljač trebao biti pouzdani brend Ljekovita biljka odnosno tvrtka Ekoherbalia. Razmišljala je svojedobno o otvaranju još jednog prodajnog mjesta, ali je od toga, za sada, odustala. Važno joj je biti na raspolaganju svojim dosadašnjim vjernim kupcima, a sve ostalo će, kao i do sada, ići svojim ustaljenim tokom.
