Hrvatska u proizvodnji voća i povrća ima ogromne potencijale s obzirom na nisku razinu samodostatnosti proizvodnje te očekivani rast potrošnje u idućim godinama, ali je važno prepoznati da postoje uska grla u funkcioniranju tržišta odnosno cijelog opskrbnog lanca, od proizvodnje, preko otkupa pa sve do prodaje i izvoza.
Povećanje produktivnosti i konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora, racionalnije i efikasnije korištenje resursa, jačanje otpornosti na klimatske promjene te okretanje održivim i ekološki prihvatljivim praksama, prioriteti su istaknuti na stručnom skupu o samodostatnosti u hrani koji je sredinom srpnja organizirala Hrvatska gospodarska komora. Potpredsjednik HGK-a za poljoprivredu i turizam, Dragan Kovačević, na tom je skupu kao jedno od važnih pitanja izdvojio povećanje produktivnosti i fizičkog obujma proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kako bi se smanjila ovisnost o uvozu te lakše suočilo s globalnim tržišnim poremećajima i cjenovnim pritiscima.
“U prva četiri mjeseca ove godine bilježimo nastavak negativnih trendova iz proteklih godina. Izvoz nam gotovo stagnira, uvoz je rastao za 11%, a pokrivenost uvoza izvozom s prošlogodišnjih 68% pala je na 62%. Posebno brine struktura vanjskotrgovinske razmjene – 74% vanjskotrgovinskog suficita čine uljarice i žitarice, a s druge strane, uvozimo velike količine mesa, mlijeka, voća i povrća, proizvoda s najvećom dohodovnosti i najvećom dodanom vrijednosti. Hrvatskoj je potreban zaokret u vođenju poljoprivredne politike s jasnim prioritetima i boljom fokusiranošću potpora, što zahtijeva izmjene strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)”, poručio je Kovačević.
Prehrambene navike se sve više mijenjaju u korist veće potrošnje svježeg voća i povrća
Za razvoj hrvatske poljoprivrede kroz Strateški plan 2023.-2027. na raspolaganju je 3,8 milijardi eura, a cilj je u ovom razdoblju kroz poljoprivredne EU fondove domaćim poljoprivrednicima i ostalim korisnicima u ruralnom prostoru dodatno osnažiti dohodak te modernizirati poljoprivrednu proizvodnju, podignuti razinu prerade i povećati ukupnu razinu samodostatnosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH. Na skupu je, među ostalim, istaknuto kako su Hrvatskoj potrebni novi projekti koji će ostvariti dodatnu vrijednost našem sirovinskom potencijalu, što se prvenstveno odnosi na žitarice, uljarice te voće i povrće, te pritom staviti u funkciju neiskorištene resurse (zemljište i voda) i kroz povećanu cijenu rada u poljoprivredi ostvariti kvalitetnija zapošljavanja u ovom strateškom sektoru.
STATISTIČKI POKAZATELJI
Poljoprivreda treba biti u fokusu svih razvojnih strategija, ali se osim ovakvih stručnih skupova rijetko progovara o tome kako strateški pozicionirati poljoprivrednu proizvodnju te koja područja treba osobito poticati. Jedan od sektora, odnosno od kultura koje se iz perspektive maloprodaje nameću kao ključni asortimanski segmenti koje trgovci redovito komuniciraju kao svoje diferencijacijske prednosti, jeste upravo svježi asortiman, primarno voće i povrće. Zato smo željeli vidjeti kakvi su trendovi u ovom proizvodnom segmentu te ukazati na probleme i prilike s kojima se sektor suočava. Zato smo uputili upite na dva stručna izvora koji su nam iz svoje perspektive približili kretanja u ovom području, a to su predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), Mladen Jakopović, te Zvjezdana Blažić, konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju i direktorica tvrtke Geja Savjetovanje.
Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), o proizvodnji voća i povrća stalno potvrđuju u kolikoj je mjeri proizvodnja voća i povrća u Hrvatskoj ovisna o klimatskim uvjetima pri čemu je prisutna izražena godišnja kolebljivost proizvodnje zbog slabog korištenja suvremenih tehnoloških rješenja, zaštite od tuče i mraza, ali i vrlo malih površina pod navodnjavanjem. U skupini povrća, voća i grožđa, proizvodnja jabuka u 2023. u usporedbi s 2022. povećana je najviše, za 18.718 tona. Povećana je i proizvodnja ostalog voća: mandarina (+1.482 tone) i lješnjaka (+416 tona), te ostalog povrća: kupusa, bijeloga i crvenoga (+3.681 t), luka i češnjaka (+3.159 t), lubenica (+2.158 t), dinja (+1.903 t), salate (+916 t), cvjetače i brokule (+808 t), graha, za svježe zrno i mahune (+763 t), cikle (+753 t), i graška, za svježe zrno i mahune (+748 t). S druge strane, u 2023. u usporedbi s 2022. proizvodnja šljiva smanjena je za 4.722 tone. Manja je i proizvodnja ostalog voća: višanja (-1.749 t), krušaka (-1.398 t), bresaka i nektarina (-962 t), jagoda (-823 t), trešanja (-790 t), oraha (-743 t), marelica (-404 t) i smokava (-134 t) te ostalog povrća: rajčica (-5.162 t), krastavaca i kornišona (-4.739 t), mrkve (-2.209 t), paprike (-720 t) i poriluka (-424 t).
SAMODOSTATNI U KUPUSU
“Hrvatska u proizvodnji voća i povrća ima ogromne potencijale s obzirom na nisku razinu samodostatnosti proizvodnje te očekivani rast potrošnje u idućim godinama. Ogromni su potencijali i za izvoz. Ono što je važno prepoznati su uska grla u funkcioniranju tržišta odnosno cijelog opskrbnog lanca, od proizvodnje, preko otkupa, do prodaje i izvoza”, poručuje predsjednik HPK. On pritom podsjeća kako je samodostatnost proizvodnje povrća u Hrvatskoj na razini 65% pri čemu se posljednjih godina proizvodnja svih kultura povrća održava na tom postotku, što uključuje i razinu proizvodnje rajčice i krastavaca, dok smo blizu samodostatnosti samo u proizvodnji kupusa. Pritom udio povrtlarstva raste u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje na 8,5% što, kaže Jakopović, nije dovoljno s obzirom na potrebe i potencijale koje imamo u svim hrvatskim regijama za proizvodnju najrazličitijih vrsta povrća. “Prema procjenama, proizvodnjom povrća bavi se oko 39.000 poljoprivrednih gospodarstava, a prosječna površina iznosi 0,32 ha, što rezultira niskim prirodom po hektaru i niskom konkurentnošću”, upozorava predsjednik HPK.
Proizvođači se trebaju međusobno udruživati, ali i vertikalno povezivati s otkupljivačima i distributerima te trgovačkim lancima
Kada je riječ o voću, on poručuje kako Hrvatska ima prirodne preduvjete za kvalitetnu proizvodnju raznolikih voćnih kultura, no proizvodnja unatoč tome kontinuirano pada i količinski i vrijednosno. Naime, ukupne površine pod voćnim kulturama premašuju 35.000 ha, a najvažnije voćarske kulture su mandarina (40% udjela u proizvodnji), jabuka (34%), šljiva (7%) i višnja (6%). Od ukupno korištene poljoprivredne površine (1,25 milijuna ha) pod voćnjacima je svega 2,84%. Voćarstvom se bavi više od 100.000 gospodarskih subjekata, no prosječne površine su manje od 0,3 ha po gospodarstvu. “Zbog svega toga proizvodnja voća zadovoljava samo 50% domaćih potreba, a i po potrošnji voća po stanovniku Hrvatska je ispod europskog prosjeka”, navodi Jakopović.
STANJE NIJE ZADOVOLJAVAJUĆE
I Zvjezdana Blažić upozorava na to da su kod proizvodnje voća i povrća vidljive velike oscilacije u proizvodnji iz godine u godinu. Prisutna nestabilnost u proizvodnji uvjetovana je značajnim nedostacima za tržišnu proizvodnju jer se proizvodnja odvija na vrlo malim parcelama, nedostaju nam sustavi za navodnjavanje, malo je zaštićenih površina u vidu zaštitnih mreža za voćnjake te suvremenih plastenika i staklenika za proizvodnju povrća, a nedostaju i sustavi za zaštitu od mraza.
“Sve to utječe na niske prinose koji uvelike osciliraju ovisno od vremenskih prilika. Uz dosta neuređeno tržište rezultati u proizvodnji voća i povrća su nezadovoljavajući. Pogotovo kada uzmemo u obzir da imamo jako dobre prirodne preduvjete za proizvodnju gotovo svih voćnih i povrtnih vrsta pa čak i agruma”, konstatira ova stručnjakinja. Prema podacima koje je navela, proizvodnja voća jako oscilira i kreće se između 110.000 tona do 170.000 tona godišnje pri čemu upozorava na to kako nam je samodostatnost u voću između 40% i 50% s tim da veliki dio potrošnje voća otpada na banane i agrume, a dio i na tropsko voće.
S druge strane, Blažić ističe kako potrošnja povrća ima trend povećanja i to značajno viši od drugih kategorija poljoprivrednih proizvoda, što se uklapa u suvremene trendove koji su prisutni u potrošnji hrane pri čemu se samodostatnost Hrvatske u proizvodnji povrća kreće između 65% do blizu 80%, ovisno o godini. “I 2023. godina je pokazala da nam proizvodnja i voća i povrća snažno ovisi o vremenskim prilikama. Kod voća je porasla proizvodnja jabuka i mandarina kao naših glavnih voćnih vrsta, ali su podbacile sve druge voćne vrste. Kod povrća je došlo do rasta proizvodnje gotovo svih vrsta povrća osim rajčice, krastavaca i paprika koje su izuzetno značajne za industrijsku preradu”, naglašava Blažić.
PROIZVODNJA NA VJETROMETINI
Da su domaći proizvođači prepušteni na milost i nemilost vremenskih (ne)prilika upozorava i predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Jakopović navodi kako su voćari i proizvođači povrća zadnjih godina bili suočeni s velikim izazovima. Naime, izuzetno sušne i tople zime uvjetuju rano cvjetanje voća, a strah od naleta zimskih uvjeta i mraza postala je stalna kategorija jer niske temperature značajno utječu na uništavanje voćki u cvjetanju i posljedično nisku proizvodnju tijekom sezone. Uz to, posljednjih godina bili smo suočeni s ozbiljnim poremećajima na tržištu hrane uslijed rata u Ukrajini te rasta cijena hrane na globalnom tržištu, ali i dramatičnog povećanja svih ulaznih troškova u proizvodnji. Jakopović stoga izražava zabrinutost te naglašava da je pitanje kakvu ćemo proizvodnju imati ove godine. Prema njegovim riječima, rast troškova proizvodnje mogao bi dovesti do smanjivanja upotrebe zaštitnih sredstava, korištenja lošijeg sjemenskog materijala, a pod utjecajem velikih troškova moguće je i odustajanje dijela proizvođača od proizvodnje.
Proizvodnja voća zadovoljava samo 50% domaćih potreba, a i po potrošnji voća Hrvatska je ispod europskog prosjeka
“Ipak, vjerujemo da će promjene na tržištu i rast cijena za proizvođače ipak biti dovoljno poticajni da se proizvođači okrenu većoj proizvodnji i zadovoljenju domaćih potreba. Zbog usitnjenosti posjeda i nedovoljnog investiranja, ova proizvodnja znatno ovisi o klimatskim promjenama. Proizvodnja i voća povrća oscilira iz godine u godinu, ovisno o vremenskim prilikama, ali i interesu proizvođača za proizvodnju pojedinih kultura, što je najčešće vezano uz tržišne uvjete. Fragmentirana proizvodnja smanjuje dostupnost tržištu, zbog čega kontinuirano ističemo potrebu bolje horizontalne povezanosti kroz udruživanje proizvođača, ali i vertikalnog povezivanja s otkupljivačima i distributerima te trgovačkim lancima. U proizvodnji su prinosi niski, dok smo tehnološki na niskim granama i nema dovoljno suvremenih praktičnih znanja”, upozorava predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.
NEUREĐENO TRŽIŠTE
HPK kontinuirano ističe kako je hrvatsko tržište voća i povrća i dalje neuređeno te da su kontrole slabe. “To posebno vrijedi za vrijeme sezone kada na domaće tržište dolazi uvozna roba po dampinškim cijenama pa naši proizvođači imaju problema s otkupom i plasmanom. Zbog jeftinog voća i povrća iz uvoza često ne mogu prodati svoju robu zbog čega im proizvodnja propada i odustaju od proizvodnje. HPK zato i traži da se napravi Povjerenstvo koje će pratiti cijene svih poljoprivrednih proizvoda kako bi utvrdili proizvođačke cijene kao i to tko uvozi i kakvu nekvalitetnu robu po damping cijenama. Isto tako, tražimo pojačan rad inspekcija kako bi se zaštitila domaća proizvodnja”, poručuje Jakopović.
Zvjezdana Blažić ističe kako je za rast proizvodnje voća i povrća potrebno povećati površine voćnjaka i povrtnjaka, povećati proizvodnju u zaštićenim prostorima, površine pod navodnjavanjem te unaprijediti tehnologiju proizvodnje. “Hrvatska bi u kratkom roku mogla znatno povećati svoju proizvodnju povrća jer za to postoje sve pretpostavke, od klimatskih pa sve do činjenice da su potrebne površine za tu proizvodnju relativno male dok je tržište željno svježih proizvoda. Prehrambene navike se mijenjaju u korist veće potrošnje svježeg voća i povrća, a imamo i kvalitetne proizvođače kojima treba omogućiti te ih poticati da rade”, optimistična je Blažić, ali ipak ukazuje na realnost: “Na žalost, u uvjetima snažnog rasta troškova, pritiska parafiskalnih nameta i drugih poreznih opterećenja i rasta inputa na proizvodnju, teško je očekivati velika ulaganja koja su za ovu proizvodnju potrebna.”
Kao i njen kolega iz HPK, i Blažić kao jednu od mjera predlaže udruživanje proizvođača kako bi tržištu mogli isporučiti dovoljne količine proizvoda, što u uvjetima male proizvodnje nije moguće niti prema trgovcima niti prema turističkoj potrošnji.
IZVOZ I EKO PROIZVODI
Samodostatnost kod povrća nije na zadovoljavajućoj razini pa smo tako već spomenuli da dobro stojimo samo kada je riječ o proizvodnji kupusa. Kod rajčice za konzumaciju u svježem stanju imamo pokriveno više od 80% vlastitih potreba te oko 70% kod krumpira. Kod voća proizvodimo dovoljne količine u kategoriji višanja i trešanja te u pojedinim godinama kod jabuka i mandarina; šljiva pak proizvodimo 60% vlastitih potreba, a kod svog ostalog voća pokrivamo manje od 50%. “U uvjetima tako nestabilne proizvodnje te povećanja potrošnje jasno je da raste uvoz voća i povrća. Tako nam je deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni voća narastao na 165 milijuna eura, a kod povrća na 213 milijuna eura. Pokrivenost uvoza izvozom je kod voća na 37%, a kod povrća na 38%”, naglašava Blažić dodajući kako od voća najviše uvozimo banane, agrume, jabuke i kruške, a od povrća krumpir, luk i češnjak, mrkvu i drugo korjenasto povrće.
Deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni voća narastao na 165 milijuna eura, a kod povrća na 213 milijuna eura
Kada je riječ o ekološkim površinama, one sudjeluju s 8,9% u ukupnim poljoprivrednim površinama pri čemu se ekološko povrće sadi na svega 500 ha, a voće na 13.000 ha (od čega se 9.000 ha odnosi na orašaste plodove, najčešće orahe i lješnjake). “U proizvodnji imamo jako malo ekoloških proizvoda i to najviše jabuka, dok orašastih plodova ima samo od 500 do 1.000 tona. S obzirom na vrlo visoke poticaje za ekološku proizvodnju površine pod voćem i povrćem rastu, ali je proizvodnja jako mala”, komentira Zvjezdana Blažić.
PONUDA NA POLICI
Svježi asortiman voća i povrća od iznimne je važnosti za trgovačke lance i svi od reda tome poklanjaju veliku pažnju. Ovoga puta uputili smo nekoliko kratkih pitanja na dva trgovca koji su u ovom asortimanskom segmentu puno radili te kreirali tematske kampanje kako bi naglasili važnost cijele kategorije. Tako nam iz Kauflanda kažu da surađuju s više od 80 lokalnih dobavljača voća i povrća i da tijekom sezone više od 70% voća i povrća u njihovoj ponudi dolazi iz Hrvatske.
“Kad je riječ o kontroliranoj domaćoj proizvodnji svježeg voća i povrća, Kaufland je otišao korak dalje i putem digitalne platforme Agrivi osigurao još bolju kontrolu proizvoda i dobavljača. Softver Agrivi prikuplja sve informacije od početka do kraja proizvodnog procesa, čime jamči potpunu sljedivost svih poljoprivrednih procesa proizvodnje, što dovodi do visoke razine kvalitete svježeg voća i povrća”, ističu iz Kauflanda te dodaju kako svaki kupac na njihovoj web stranici može vidjeti odakle dolazi proizvod koji kupuje. Pored toga, osobito važnim ističu i projekt “Kaufland škola voća i povrća” koji se provodi od 2017. godine s ciljem jačanja svijesti o potrebi zdrave prehrane i njezinu utjecaju na zdravlje djece koji je 2021. prepoznalo i podržalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. “Dosad je donirano više od 800 tona voća i povrća školarcima diljem Hrvatske. U školskoj godini 2023./2024. za svaku trgovinu Kauflanda u Hrvatskoj odabrana je po jedna škola koja tijekom cijele školske godine svaki tjedan besplatno dobiva svježe voće i povrće. Škole su za sudjelovanje na natjecanju trebale izraditi likovni rad na temu ‘Reci neću hrani u smeću’, za što su učenici trebali promisliti kako bi oni u svakodnevnom životu smanjili otpad od hrane te kako bi i druge potaknuli na to”, pojašnjavaju iz Kauflanda ovu hvalevrijednu kampanju.
Iz drugog trgovca koji smo kontaktirali, Lidla Hrvatska, ističu kako je voće i povrće zasigurno jedan od najprepoznatljivijih dijelova njihovog asortimana. “Svježina je svojevrstan kredo Lidla pa tako posebnu pažnju posvećujemo upravo nabavi i kvaliteti svježeg voća i povrća. Voće i povrće na Lidlove tržnice dostavlja se svakodnevno, a naši iskusni zaposlenici u skladištima i u trgovinama kontroliraju njegovu svježinu i kvalitetu, posebno pazeći da su temperatura i vlažnost zraka idealni za prijevoz i skladištenje voća i povrća. Redovito se kontrolira cijeli proces dostave, a namirnice koje ne zadovoljavaju kvalitetom ne zaprimaju se”, naglašavaju iz ovog trgovca. U svom odgovoru navode i rezultate istraživanja koje je ove godine proveo GfK u Hrvatskoj u kojem je Lidl osvojio prvo mjesto za voće i povrće u kategoriji “Svježina, Kvaliteta te Omjer cijene i kvalitete”. “Upravo u tim, najvažnijim kategorijama, kupci su potvrdili da je voće i povrće s Lidlove tržnice najbolje, na što smo izuzetno ponosni”, poručuju iz Lidla dodajući da kroz godinu surađuju s više od 100 domaćih proizvođača voća i povrća.
