Hrvatska ostvaruje suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni žitarica (179,6 milijuna eura), uljarica (89,5), ribe (45,9), duhana i prerađevina (32,3), kakaa i proizvoda od kakaa (22,4) te mesnih i ribljih prerađevina (13,2), dok u svim ostalim kategorijama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit, ističe Jelena Đugum, direktorica Sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore
Razgovarao: Ivan Tominac, ivan@jatrgovac.hr
U svijetu poljoprivrede i prehrambene industrije ključne su uloge predvodnika koji usmjeravaju razvoj, surađuju s relevantnim dionicima te prate dinamične tržišne trendove. Jedna od njih je Jelena Đugum, direktorica Sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore. Đugum je direktorica tog Sektora od 2022. godine, a svoj doprinos poljoprivredi ostvarivala je i kroz niz ključnih pozicija u Ministarstvu poljoprivrede te kao aktivna sudionica u pregovorima s Europskom unijom.
U ovom intervjuu, direktorica Đugum daje nam uvid u trenutačnu situaciju hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije, analizira trendove u vanjskotrgovinskoj razmjeni, ističe važnost poticanja domaće proizvodnje te suradnje između domaćih proizvođača i trgovačkih lanaca. Također, osvrće se na izazove s kojima se susreću domaći proizvođači, naglašava važnost oznake Izvorno hrvatsko te dijeli svoja očekivanja za nadolazeću godinu.
Vrijednosno izvozimo značajno manje nego što uvozimo, a još veći problem je struktura vanjskotrgovinske razmjene
Možete li se ukratko predstaviti i reći nešto o svom poslovnom profilu?
Direktorica sam Sektora za poljoprivredu HGK od 2022. Ranije, od 2005. do 2022. godine, bila sam zaposlena u Ministarstvu poljoprivrede, u tri mandata kao ravnateljica uprave i pomoćnica ministra. Obnašala sam i funkciju predsjednice i članice Upravnog vijeća Hrvatske agencije za hranu. Sudjelovala sam u pristupnim pregovorima Hrvatske u Europsku uniju za poglavlja poljoprivrede i ruralni razvitak te sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarnu politiku. Od strane Europske komisije bila sam angažirana na brojnim treninzima kao predavačica iz područja sigurnosti i kvalitete hrane (BTSF). Uključena sam u rad na znanstveno-istraživačkim i tehnologijskim projektima iz područja biotehničkih znanosti. Sudjelovala sam na brojnim hrvatskim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Od 2009. godine redovita sam članica Znanstvenog vijeća za tehnološki razvoj HAZU-a.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore raste nam izvoz, ali i uvoz hrane i to po većoj stopi. Kako objašnjavate tu situaciju kada je riječ o robnoj razmjeni?
Izvoz u deset mjeseci 2023. u odnosu na isto razdoblje 2022. godine bilježi rast od 9,5% i iznosi 3,19 milijardi eura, što je povećanje od 275,3 milijuna eura. Uvoz je porastao za 18%, iznosi 4,82 milijardi eura te predstavlja povećanje od 733,2 milijuna eura. Hrvatska je značajan uvoznik hrane. Treba nas brinuti činjenica da vrijednosno izvozimo značajno manje nego što uvozimo, a još veći problem je struktura vanjskotrgovinske razmjene. Hrvatska ostvaruje suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni žitarica (179,6 milijuna eura), uljarica (89,5), ribe (45,9), duhana i prerađevina (32,3), kakaa i proizvoda od kakaa (22,4) te mesnih i ribljih prerađevina (13,2), dok u svim ostalim kategorijama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit. Uvozimo prerađevine i primarne proizvode veće dodane vrijednosti – meso, mlijeko, voće i povrće. Nažalost, u prvih deset mjeseci prošle godine deficit je povećan za 39%, odnosno za 457,8 milijuna eura i iznosi 1,63 milijardi eura. Pokrivenost uvoza izvozom je 66%, što je smanjenje u odnosu na prošlogodišnju razinu od 71%.
Koja država u regiji nam je najveći vanjskotrgovinski partner i u kojim državama vidite priliku za razvoj trgovinskih odnosa?
Najznačajniji vanjskotrgovinski partneri u promatranom razdoblju (I-X 2023.) u izvozu su Italija (19,3%), Slovenija (14,5%), BiH (9,9%), Njemačka (8,3%) i Srbija (7%). Najznačajniji vanjskotrgovinski partneri u uvozu jesu Njemačka (12,9%), Italija (12%), Slovenija (9,7%), Mađarska (9,5%) i Nizozemska (7,8%).
Kupnjom domaćih proizvoda stvaraju se preduvjeti za nove investicije i jačanje konkurentnosti domaćeg gospodarstva
S obzirom na to da smo dio jedinstvenog tržišta EU-a, gdje vrijedi bescarinski protok roba, logično je da su naše ogromne prilike na EU tržištu s 450 milijuna stanovnika. Osim toga, regionalno tržište (Srbija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo) nas okružuje, što određuje i preferencije potrošača te predstavlja naš izvozni potencijal.
Kako u HGK nastojite uspostaviti ravnotežu između poticanja domaće proizvodnje i zadovoljavanja potreba tržišta za proizvodima iz uvoza?
HGK se uvijek zalaže prvo za poticanje domaće proizvodnje i u tom smislu djeluje prema nadležnom Ministarstvu poljoprivrede u pogledu proizvodnje hrane. Međutim, kako Hrvatska ne proizvodi dovoljno za domaće potrebe (krajnji potrošači, industrija), uvoz je nužan.
Na koji način Hrvatska gospodarska komora (HGK) surađuje s domaćim proizvođačima kako bi se prilagodili potrebama potrošača, posebice s obzirom na naglašeni značaj cijene prema rezultatima istraživanja Europske agencije za sigurnost hrane?
Sponu između potrošača i proizvođača nastojimo ojačati kroz rad udruženja i grupacija. Konstantnim i aktualnim edukacijama o temama iz područja na HGK konferencijama, stručnim skupovima i seminarima, proizvođači i potrošači imaju priliku doznati novosti i trendove u području sigurnosti i kvalitete hrane.
Od 272 proizvoda i usluga koji nose znakove kvalitete HGK, njih 87 se odnosi na prehrambene proizvode
Također, naglašavamo važnost povećanja domaće proizvodnje u kontekstu ublažavanja inozemnih negativnih trendova. Kada veći dio domaće potražnje možete pokriti domaćom proizvodnjom, kada niste toliko ovisni o uvozu, tada niti porast cijena hrane izvana ne utječe u istoj mjeri na domaće tržište. Važnost većeg udjela domaće proizvodnje hrane i prehrambenih proizvoda smanjuje pregovaračku poziciju inozemnih dobavljača.
U procesu kupovnog odlučivanja, važnu ulogu ima cijena te predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika kupcima u Hrvatskoj i EU. Zato domaći proizvodi trebaju zadržati kvalitetu, ali i biti proizvedeni po konkurentnim cijenama.
Studija zagrebačkog Ekonomskog instituta pokazala je da bi idealni scenarij gdje hrvatski građanin troši 14 eura više na domaće proizvode doprinio rastu bruto dodane vrijednosti za 1,1%. Postoje li konkretne mjere usmjerene na jačanje marketinških kapaciteta domaćih proizvođača radi bolje promocije njihovih proizvoda među potrošačima, poglavito hrane?
U cilju podizanja konkurentnosti, time i postizanja što je moguće većeg udjela domaće proizvodnje, Hrvatska gospodarska komora kontinuirano radi na jačanju otpornosti hrvatskih proizvođača. Više od 25 godina na važnost poticanja domaće potrošnje ukazuje i kroz nacionalnu kampanju Kupujmo hrvatsko. Kupnjom domaćih proizvoda osiguravamo opstojnost naših proizvođača, čuvamo radna mjesta i pridonosimo zadržavanju kvalitetne radne snage te stvaramo preduvjete za nove investicije i jačanje konkurentnosti domaćeg gospodarstva. Učinci kupnje domaćeg proizvoda su multiplikativni. Studija koju spominjete, među ostalim, pokazuje da je, uz podršku i potrošača i poduzetnika, u srednjem roku moguće osigurati dodatan rast BPD-a od 0,64% te osigurati zapošljavanje novih 10.600 radnika – uz ekvivalentan rast plaća. To je optimističan scenarij koji se događa kada istovremeno i u sinergiji djeluju i poticanje hrvatske potrošnje i hrvatske proizvodnje.
Koji su prema vašim saznanjima najveći izazovi s kojima se susreću domaći proizvođači?
Visoki troškovi proizvodnje koji djelomično proizlaze iz relativno malih poljoprivrednih posjeda u Hrvatskoj, nedostatak radne snage, visoki standardi u proizvodnji koji stalno zahtijevaju nova ulaganja posebice u segmentu zaštite okoliša, administrativna “prenormiranost”, pravna nesigurnost zbog čestih promjena zakonodavstva i visok konkurentski pritisak iz uvoza.
Izvoz u deset mjeseci 2023. u odnosu na isto razdoblje 2022. godine bilježi rast od 9,5%, a uvoz 18%
Bitno je postići i zadržati tehnološku razinu u poljoprivrednoj proizvodnji. Bez povećanja efikasnosti, teško je očekivati postizanje potrebnih financijskih rezultata na održivoj bazi koja će jamčiti isplativost daljnjih ulaganja u tehnologiju, razvoj tržišta, pronalazak novih kupaca, itd. U tom kontekstu gledamo na gore spomenute izazove kada razmišljamo o razvoju poljoprivrede i prehrambeno-proizvođačke proizvodnje.
Koliko hrvatskih proizvođača hrane i pića danas nosi oznaku Izvorno hrvatsko i koji su uvjeti za dobivanje te oznake?
Do sada smo dodijelili 272 znaka kvalitete za hrvatske proizvode i usluge – 206 znakova Hrvatska kvaliteta i 66 znakova Izvorno hrvatsko, a broj gospodarskih subjekata koji nose znakove je 166. Od ukupnog broja proizvoda i usluga koji nose znakove kvalitete 87 se odnosi na prehrambene proizvode (Hrvatska kvaliteta – 60, Izvorno hrvatsko – 27), a 48 na pića (Hrvatska kvaliteta – 37, Izvorno hrvatsko – 11). Znak Izvorno hrvatsko nose visokokvalitetni hrvatski autohtoni proizvodi i usluge koji su nastali kao rezultat dugogodišnje tradicije, razvojno-istraživačkog rada, inovacija ili invencija. Ovaj znak potvrđuje posebnu vrijednost – riječ je o natprosječno kvalitetnim proizvodima i uslugama s neponovljivim i jedinstvenim osobinama. Pravo uporabe znaka kvalitete Izvorno hrvatsko, kao i znaka Hrvatska kvaliteta, može ostvariti svaka pravna osoba upisana u trgovački ili obrtni registar u RH ili fizička osoba upisana u odgovarajući upisnik mjerodavnih tijela RH. Postupak dodjele prava uporabe znaka je propisan Pravilnikom o znakovima vizualnog označavanja hrvatskih proizvoda i usluga, koji je temeljni akt i u kojemu su jasno definirani ciljevi, prava i obaveze sudionika u postupku dodjele. Podnositelj je sam gospodarski subjekt, a zahtjev pregledava i odobrava stručna tehnička komisija, koja daje stručno mišljenje, nakon čega Savjet donosi konačnu odluku o dodjeli znaka kvalitete HGK.
U 2023. godini Odjel za upravljanje kvalitetom proveo je istraživanje o prepoznatljivosti znakova HGK Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko među potrošačima. Možete li nam reći više o tim rezultatima? Što je dobro i gdje eventualno ima prostora za napredak?
Istraživanje koje je u prošloj godini proveo naš Odjel za upravljanje kvalitetom potvrđuje da je velik broj građana svjestan važnosti kupovanja domaćih proizvoda te da to redovito čine, a sigurno na to velik utjecaj ima naša nacionalna kampanja Kupujmo hrvatsko. Rezultati istraživanja pokazuju da više od polovice anketiranih građana pri kupnji daje prednost proizvodima i uslugama sa znakovima Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko – 16,7% to čini uvijek, a 56,3% uglavnom. Kao najvažniji razlog zbog kojeg to čine ispitanici su naveli poticanje razvoja proizvodnje domaćih kvalitetnih proizvoda (65,8%), drugi najvažniji razlog je povjerenje u proizvode i usluge označene znakovima kvalitete (43,4%), a treći je taj što smatraju da su proizvodi i usluge sa znakom kvalitete kvalitetniji od ostalih (20,8%).
Povjerenje u domaći proizvod temelji se na stvarnim vrijednostima jer uz to što su, kao što pokazuje i ovo istraživanje, kvalitetniji, prehrambeni su proizvodi i svježi jer u kratkom roku dolaze do kupca i svaka moguća reklamacija lakše je ostvariva. Sve to je važno kupcima, posebice mladim potrošačima, koji preferiraju savjesnu potrošnju i cijene njezin pozitivan utjecaj na okoliš.
Kako se HGK angažira u promicanju povezanosti između domaćih proizvođača i trgovačkih lanaca i koliko nam je ta povezanost važna u kontekstu osobne potrošnje?
Svijest o važnosti kupnje domaćih proizvoda i njihovoj kvaliteti kod kupaca sve je izraženija, što utječe na trgovce odnosno njihove odluke da kod naručivanja robe više vode računa o njihovoj zastupljenosti u značajnijoj mjeri. Zadnjih godina to ide u pozitivnom smjeru kao posljedica preferencije kupaca, ali i pandemije odnosno poremećaja u lancima opskrbe.
Možemo reći da je taj pozitivan trend opstao te da trgovci danas u prehrambenom asortimanu imaju više domaćih proizvoda i da više surađuju s hrvatskim dobavljačima. Prvenstveno se zadnjih godina povećao broj malih i srednjih dobavljača. Većina trgovaca uspostavila je i dugoročne odnose s domaćim proizvođačima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Trgovci kod naručivanja robe sve više vode računa o zastupljenosti domaćih proizvoda
Kupovati domaće je postalo važno, a na to je svakako pozitivno utjecala i nacionalna kampanja Kupujmo hrvatsko. Postala je općeprihvaćena među potrošačima i u domaćem gospodarstvu. Potvrda njenog uspjeha je i činjenica da su mnoge trgovačke kuće preuzele različite modalitete njenog slogana, koji pozivaju potrošače da konzumiraju domaće proizvode, što je zajednički društveni uspjeh.
Ako biste uspoređivali 2022. i 2023. godinu, koja je od njih donijela veće izazove za domaće proizvođače?
Najveća razlika između te dvije godine je pad cijena energenata, s time da i tu treba reći da su intervencije Vlade Republike Hrvatske uveliko pomogle svim proizvođačima. Istina je da je rast BDP-a u 2022. bio znatno brži, ali ono što muči domaće proizvođače su strukturni faktori koji su prisutni u Hrvatskoj, neovisno o gospodarskom ciklusu. Kao i u ostalim sektorima ekonomije, sve više je evidentan nedostatak radne snage u poljoprivredi i proizvodnji hrane. To je bio još veći izazov u 2023. u odnosu na 2022. godinu.
Koja su očekivanja od 2024. godine? Što pokazuju vaše interne projekcije kada je riječ o poslovanju domaćih proizvođača na domaćem, ali i na stranim tržištima?
Ova je godina ipak nešto drugačija u odnosu na prethodne dvije. Naime, osjetan je pad inozemne potražnje u određenim djelatnostima (proizvodnja i prerada drva) pa možemo očekivati da se taj trend prelije djelomično i na potražnju za prehrambenim proizvodima u smislu da potrošači više paze na kućne budžete i kupuju jeftinije proizvode. Što se tiče domaće potražnje, snažan rast plaća ove godine trebao bi osigurati nešto bolju potražnju u odnosu na ono što očekujemo na stranim tržištima.
