Kostić: Srbiji su dovoljne četiri šećerane 

Miodrag Kostić, predsjednik MK Grupe, u čijem je sastavu i kompanija Sunoko koja je vlasnik tri šećerane, izjavio je da su Srbiji dovoljne sveukupno četiri šećerane.

“Ne treba živjeti u iluziji. Već 15 godina unazad tapkamo u mjestu, uvjeti su konstantno vrlo loši. Srbiji su dovoljne četiri šećerane. U EU Srbija treba izvesti najviše 180.000 tona šećera. Na domaćem tržištu može prodati oko 200.000 tona. Tako da je to ukupno 380.000 tona za prodaju. Prošle godine tri šećerane Sunoko su proizvele 420.000 tona šećera, i treba dodati još dvije grčke šećerane koje rade u Srbiji i koje su proizvele 170.000 tona”, rekao je Kostić za dnevni list na mađarskom jeziku Magyar Szo.

On je naveo da je prošle godine ostalo 200.000 tona viška šećera i upitao: “Što da radimo s tolikim šećerom, kome da ga prodamo?”

“Jedino uz podršku države mogli bismo da ga prodamo ispod cijene. Na duge staze, četiri šećerane bi mogle ostati raditi, od toga tri Sunoko. U Vrbasu, Pećincima i Kovačici raspolažemo s vrlo suvremenom opremom i najekonomičnije su u Srbiji. U osuvremenjavanje ovih šećerana je uloženo preko 200.000 eura. Poslije priključivanja EU, možda će biti mjesta za još jednu šećeranu”, kazao je Kostić.

Sunoko je prošle godine kupio i šećeranu u Senti, a jedna banka koja kreditira šećeranu je 25. svibnja pokrenula stečajni postupak.

“Činjenica je da ne možemo prodati višak šećera i nema svrhe da radi još jedna šećerana, ako se ne možemo maksimalno opskrbiti sa sirovinom, to jest ako nema toliko repe koliko bi bilo isplativo obrađivati. Nisu krivi ni Sunoko ni Hellenic Sugar što proizvođači ne proizvode više repe”, rekao je Kostić.

Prema njegovim riječima, u Mađarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj država daje subvenciju proizvođačima u iznosu od 600 eura, što znači da po toni proizvođači dobiju 36 eura, dok u Srbiji nema subvencija, tako da nema dovoljno sirovina za rad šećerana.

“Kako bi i mogli prodati šećer u zemljama gdje proizvođači uživaju u velikoj subvenciji. Ako znamo da je potrebno osam tona repe za proizvodnju jedne tone šećera, a konkurencija je u prednosti za 10 eura u odnosu na nas, onda to znači da su troškovi proizvodnje jedne tone šećera manji za 80 eura”, naveo je Kostić.
Dodao je da će šećerana u Senti moći raditi tek kada ostale tri šećerane ne budu mogle postići proizvodnju.

Za kraj Kostić je rekao da od stečajnog postupka u senćanskoj šećerani ne očekuje “ništa značajno”, jer “tko god da je kupi, neće mu biti lako, jer šećerana ima velike dugove”. (Beta)

Prethodni članakAmbalaža i dizajn – Aktualno: Ambalaža dizajnira tržište
Sljedeći članakNovi okus gaziranog napitka Sensation