Proizvodnja konditorske industrije u posljednjih se 20 godina prepolovila, a potražnja se udvostručila
Prosječna cijena tone čokolade iz uvoza u prvom polugodištu 2010. iznosila je 25.200 kuna (4423 USD/t). Ovisno o tarifnim stavkama carina je najčešće 8 posto + 420€/t, odnosno standardno plaćena puna carina je 5061kn/t.
U tom je razdoblju odobren uvoz 2700 tona preko kvota uz nižu carinu što je čokoladu pojeftinilo. U istom razdoblju hrvatski konditori u izvozu su za tonu čokolade dobili 30.600 kuna.
Pad proizvodnje
Kako izvozna cijena pokriva tek troškove proizvodnje, jeftina uvozna čokolada zbog niske carine i bescarinskih kvota izravan je udar domaćoj proizvodnji, upozorili su hrvatski konditori na godišnjem skupu na kojem su bili i predstavnici branše iz regije.
Konditorska industrija imala je instalirane kapacitete za 115.000 tona pa je 1989. proizvela 109.413, od kojih je u Hrvatskoj prodala 38.266 tona, u ostatku bivše Jugoslavije 68.100, a u trećim zemljama 6127 tona.
Konditori s prostora bivše Jugoslavije te su godine u Hrvatskoj prodali 11.714 tona, a uvoza nije bilo. U međuvremenu je proizvodnja prepolovljena, a potrošnja udvostručena.
Hrvatski konditori lani su proizveli 60.970 tona, na domaćem tržištu prodali su 31.284 tone, na tržištu bivše države 19.268 i na svjetskom 11.017 tona. Istodobno je na hrvatskom tržištu iz uvoza prodano 52.817 tona.
U razdoblju od 1989. do 2009. prodaja na hrvatskom tržištu rasla je sa 49.970 na 84.101 tonu, s tim da su 1989. domaći konditori pokrivali 76,5% domaćeg tržišta, a lani 37,2%.
“Ovakav odnos prodaje domaćih i uvoznih proizvoda nije rezultat nesposobnosti konditora, već institucionalnih mjera koje favoriziraju trgovinu, a destimuliraju proizvodnju”, ocjenjuje Stipan Bilić, direktor Kondina, strukovne udruge konditora, i podsjeća: “Konditorska industrija jedna je od malobrojnih koja ostvaruje suficit, godišnje u prosjeku izveze za 120, a uveze sirovina za 50 milijuna dolara.”
Hrvatski konditori vraćaju se na tržište bivše Jugoslavije u okviru realnih mogućnosti, izvoz u zemlje WTO-a dvostruko je veći nego prije 20 godina. To svjedoči, ističe Bilić, dobar položaj hrvatskih konditora na ostalim tržištima za razliku od matičnog gdje mu poziciju ugrožava izostanak institucionalnog uređenja.
Država kao maćeha
“Svaka suverena država ako institucionalno povećava troškove svojim proizvođačima carinama ih štiti od uvoza jeftinijih proizvoda iz zemalja koji nemaju te troškove.”
Materijalni troškovi konditora u 2009. iznosili su 754 milijuna kuna, na uvozne sirovine otpada 250 milijuna. Sve domaće sirovine skuplje su od cijena koje plaća svjetska konkurencija i zbog toga su tvorničke cijene hrvatskih konditora veće 12%.
| PROBLEM |
| Visoki rabati, predugi rokovi plaćanja Trgovina i njezini uvjeti, upozorava Bilić, poseban su problem. Visoki rabati, skonti, plaćanje polica i ostale ucjene trgovaca dižu prodajne cijene do 25%, rokovi plaćanja kraću se od 80 pa do 150 dana, a visoke kamate slatkiše poskupljuju za još 5%. “Spomenuti troškovi institucionalno su i utvrđeni i priznati, nametnuti prisilom ili monopolom i konditori na njih ne mogu utjecati”, iznosi Bilić. (pd) |
