Hrvatska bi nakon ulaska u EU mogla plaćati penale ako ne poveća prikupljanje i preradu ambalažnog otpada. Europske direktive nalažu da se što je moguće više smanji nastajanje otpada i poveća njegovo korištenje kao sirovine ili energenta kako bi ga što manje završavalo na odlagalištima
Ako znatno ne poveća prikupljanje i preradu ambalažnog otpada, za što je nužna temeljita reorganizacija postojećeg sustava, Hrvatska bi nakon ulaska u Europsku uniju mogla plaćati penale, a uz to velike količine korisnih sirovina i energenata bacati na odlagališta, upozoravaju stručnjaci.
Prema riječima Dragice Bagarić, direktorice tvrtke Eko-Ozra, koju je osnovalo 26 tvrtki što na hrvatsko tržište plasiraju 70 posto ambalažnog otpada, Hrvatska prema okvirnim ciljevima do ulaska u EU mora oporabiti 60 posto mase ambalažnog otpada i reciklirati 55 do 80 posto mase skupljenog ambalažnog otpada.
Europske direktive nalažu da se što je moguće više smanji nastajanje otpada i poveća njegovo korištenje kao sirovine ili energenta kako bi ga što manje završavalo na odlagalištima. Odlaganje otpada je, kaže Gordana Pehnec Pavlović iz HGK, zapravo bacanje novca i energije te stvaranje nepotrebnih problema.
Pomoćnik ministrice zaštite okoliša i prirode prof. dr. Davor Škrlec ističe da se u Belgiji reciklira i oporabljuje čak više od 70 posto otpada, a samo jedan posto završi na odlagalištima, dok se prosječno u EU reciklira više od 40 posto. Zato će i Hrvatska uskoro dobiti novi zakon i sustav gospodarenja otpadom.
Osim nedovoljnih količina prikupljenog i iskorištenog otpada glavni razlog za to je, prema podacima iz Ministarstva, gubitak Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od čak 752 milijuna na ambalažnom otpadu.
Đulijano Grum, voditelj gospodarenja ambalažnim otpadom u Fondu, objašnjava da je od tog iznosa gubitak od 442 milijuna kuna nastao zbog raznih manjkavosti u sustavu, dok ostalo otpada na druge razloge kao što je problem naplate od trgovina.
Prema njegovim riječima, od 2004. do 2010. u Hrvatskoj je godišnje nastajalo 1,3 do 1,8 milijuna tona komunalnog otpada, od čega je prosječno godišnje izdvojeno samo dva posto (oko 35.000 tona) korisnog otpada.
Inače, od 2006. do kraja 2011. ukupno je skupljeno 1,25 milijuna tona ambalažnog otpada. Međutim, zbog slabe kontrole do 2011. su troškovi Fonda bili dosta veći od prihoda na tom otpadu, a tek su lani, zbog postrožene kontrole, prihodi prvi put bili veći od rashoda, a jedna tvrtka oporabitelj tog otpada je zatvorena, kaže Grum.
Kako bi se uklonili postojeći problemi predlaže da se, uz ostalo, uvede jedinstvena baza podataka o ambalažnom otpadu, inspekcijski nadzor obračunavanja i prijavljivanja količine ambalaže stavljene na tržište, ukinu naknade za oporabitelje papirnate i kartonske ambalaže te da se staklena ambalaža uvede u sustav višekratnog korištenja.
Bagarić kaže da su još od početka uvođenja sustava gospodarenja ambalažnim otpadom upozoravali na nelogičnosti i nepravilnosti, ali bez ikakvog učinka. Tako, na primjer, upozorava da Fond na svakoj boci mlijeka i mliječnih proizvoda gubi 17 lipa jer naknada koja se uplaćuje ne pokriva sve troškove.
Napominje i da su naknade za ambalažni otpad utvrđene birokratski, a ne tržišno, da je dualni sustav (jedan za ambalažu od pića, a drugi za ostalo) vrlo skup, da je devastiran sustav za skupljanje staklene i polimerne ambalaže, da se potiče siva ekonomija skupljanjem boca i papira iz kontejnera. Prema podacima Fonda, 2009. je čak skupljeno više ambalaže nego je plasirano na tržište, a papira i kartona čak tri puta više nego je prijavljeno.
Podaci o prikupljenim količinama ambalaže dovode u sumnju i pravo na subvenciju koju oporabitelji dobivaju od Fonda za pojedine vrste ambalaže, upozorava Bagarić.
Prema njezinim riječima, postojeći pravilnik o ambalažnom otpadu diskriminira proizvođače s obzirom na sadržaj unutar ambalaže te njenu vrstu i zapreminu. Osim toga, dodaje, PET boce čine samo 10 posto ukupne ambalaže. Kako su sve vrste jednako vrijedne, treba ih uključiti u sustav.
Neodrživost postojećeg sustava ilustrira i podatkom da su ista pića u jednom trgovačkom lancu u Hrvatskoj zbog većih naknada dosta skuplja nego u Sloveniji kao članici EU-a.
Osim toga, pomicanjem schengenskih granica postoji opasnost od ulaska u Hrvatsku velikih količina ambalaže s višejezičnim deklaracijama iz zemalja EU-a kako bi se kod nas ostvarila povratna naknada čime bi se stvorili i brojni dodatni troškovi za skupljanje, prijevoz, skladištenje itd.
I Zvjezdana Blažić, predsjednica Skupštine Eko-Ozre i ranija predsjednica Uprave Badela 1862, upozorava da je postojeći pravilnik o ambalažnom otpadu bio dodatno veliko opterećenje koje je potaknulo propast dijela hrvatske industrije pića. Zato ističe da rješenja moraju biti brza i u korist gospodarstva.
Eko-Ozra je predložila brojne promjene sustava gospodarenja ambalažnim otpadom od kojih se dio može provesti odmah, a ostale u sklopu najavljene izmjene zakona i podzakonskih propisa.
Na primjer, nužan je partnerski odnos ovlaštenih državnih tijela i gospodarstva, omogućiti gospodarstvu da preko recovery organizacija odlažu svoj otpad, ukinuti poticajnu naknadu što je uvjet za ravnopravnu konkurenciju tvrtki na tržištu i druge mjere, navodi Bagarić. (Vjesnik)
