Umjesto forsiranja procjene troška (pre)uređenja trgovine konstruktivnije je već na samim počecima rada na projektu definirati adekvatan omjer ulaganja u dizajn interijera i same proizvode. Možda ne zvuči pretjerano logično na prvu, ali formula je ovdje puno jednostavnija i kroz nekoliko koraka možemo postaviti očekivani omjer, utemeljen na istraživanjima tržišta, brenda i kupaca.

Ako ste se ponadali da ćemo u ovoj kolumni definirati cijene za preuređenje dućana, na žalost već na početku slijedi razočaranje. Ne postoji formula za definiranje cijene investicije u prodajni prostor, nebitno koliko je tko već dućana otvorio, preuredio, redizajnirao ili “samo malo osvježio”. Osim što je nemoguće predvidjeti sve potrebne radove, količine i materijale prije izrade projekata s troškovnicima, trenutno se nalazimo u vjerojatno najizazovnijem periodu za projiciranje troškova buduće izgradnje. Osim svima očitih posljedica globalne pandemije po gospodarstvo, kroz zatvorene trgovine, nedostatak turista ili oprez kupaca pri interakciji s drugim ljudima, pandemija koronavirusa za sobom ostavlja i neke dosad slabije vidljive tragove.

Primjerice, cijene osnovnih materijala za građevinsko-obrtničku izvedbu nekontrolirano se mijenjaju, gotovo na dnevnoj bazi. Cijene čelika su utrostručene, drvo ili gips-kartonske ploče svakodnevno osciliraju, a sve ih je teže uopće nabaviti u potrebnim rokovima. Dobavljači tehničke opreme, plastike, LED rasvjete i sličnih kompleksnijih materijala vrlo teško mogu garantirati rokove isporuke, a još teže unaprijed kalkulirati cijene bilo kojeg oblika transporta.

DEFINIRAJMO OKVIRNE BUDŽETE
Naravno, svakom je investitoru bitno unaprijed planirati troškove poslovnog pothvata u koji ulazi i volio bi znati koliki ga troškovi očekuju u baš svakom segmentu (pre)uređenja trgovine. Iz našeg dugogodišnjeg iskustva rada na projektiranju i realizaciji prodajnih prostora možemo grubo procijeniti okvirni trošak ključnih faza cijelog procesa uspoređujući ga s nekim sličnim projektima. Takva je procjena u pravilu unutar prilično širokog raspona cijene po kvadratnom metru i trebala bi isključivo služiti kao načelni orijentir procesa koji nam predstoji. To je prvenstveno podloga za početak usklađivanja želja i mogućnosti investitora s projektnim zadatkom te usmjeravanje kreativnog procesa u pravom smjeru.

Svaki se prostor može dizajnirati s vrlo jeftinim ili neopisivo skupim materijalima ili namještajem, a oba smjera mogu savršeno odgovarati na projektni zadatak. Razlika je u tom da ako u startu nismo otvoreno definirali makar okvirne budžete, na prvoj prezentaciji prijedloga dizajna često dolazi do razlike u očekivanjima, bilo da se radi o preskupo dizajniranom interijeru ili nedovoljno luksuznim rješenjima.

Od samih početaka Brigade susretao sam se sa sličnim situacijama, s pitanjima koliko će nešto koštati prije nego li se nacrtala prva skica ili se uopće obišla lokacija za rekonstrukciju. Godinama sam pokušavao izračunati formulu za procjenu troška po svim mogućim parametrima: kvadratnom metru, nivou zatečenog stanja, postotku kvalitetnih postojećih instalacija ili jednostavno prema cijeni dotadašnjih preuređenja trgovina pomnoženoj s koeficijentom kompleksnosti kreativnog rješenja i podijeljenoj s kvadratnim metrima uz apsorpciju postotka oscilacije cijena sirovina na globalnom tržištu. Pokušaji objašnjavanja da bez troškovnika (koji dolazi NAKON odobrenja idejnog rješenja) nije moguće odrediti trošak preuređenja, redovito su propadali jer bez “neobvezujuće” procjene investitori uopće ne žele krenuti u projekt. Naravno, “neobvezujuća” procjena troška u pravilu s vremenom postaje prilično “obvezujuća” i teško se prisjetiti da smo prije samo par tjedana svi jasno dogovorili da procjena služi isključivo za orijentaciju.

INVESTICIJA U NOVU VRIJEDNOST
Kako se ne mogu pomiriti s neriješenim situacijama u svemu čime se bavim, tako sam i u ovom, iznimno bitnom, segmentu Brigadinog strateškog kreativnog procesa morao pronaći rješenje. Krenuo sam istom metodom kojom radimo sve analize te postavio prvo pitanje: Je li zaista presudno koliko točno košta (pre)uređenje trgovine? Postoji li možda neki dublji razlog zašto je nekad u redu platiti velike novce, a nekad je svaka lipa bitna, iako prosječan kupac u konačnici tu razliku niti ne primjećuje? Odgovor nije bilo lako pronaći, na kraju i ja sam ponekad investitor i nije mi svejedno koliko novaca ću potrošiti. Međutim, kao u gotovo svim situacijama u životu, cijena nije ključan faktor za donošenje odluke, već osjećaj koju vrijednost dobivamo za sredstva koja ćemo uložiti. Ovdje se ne radi o ograničenim sredstvima koja planiramo uložiti u projekt, jer gotovo nikad takav plan nije uklesan u kamen.

Jedan od čestih primjera iz prakse se dešava kad već krenu radovi i moramo birati između ponuđene keramike ili stolica, a model koji nam izlazi iz budžeta jednostavno je toliko bolji da ćemo ipak učiniti iznimku. I tako iznimka po iznimka, na kraju dođemo do prostora kakav zaista želimo, interijera u kojem se i mi i naši kupci osjećamo točno onako kako smo očekivali, a utrošena sredstva su točno takva kakva su morala biti, neovisno o tom premašuju li ili ne onaj inicijalno zamišljeni budžet s početka priče.

Umjesto forsiranja procjene troška (pre)uređenja trgovine konstruktivnije je već na samim počecima rada na projektu definirati adekvatan omjer ulaganja u dizajn interijera i same proizvode. Možda ne zvuči pretjerano logično na prvu, ali formula je ovdje puno jednostavnija i kroz nekoliko koraka možemo postaviti očekivani omjer, utemeljen na istraživanjima tržišta, brenda i kupaca. Kad kroz timski rad s klijentima definiramo kako točno pozicionirati novi koncept na kojem radimo, možemo odrediti koliko je dizajna zaista potrebno da se on realizira. Tad smo već puno bliže konkretnoj procjeni investicije, a već nam se svima iskristalizirala vizija kakvu trgovinu želimo i koliko je bitno da u nju investiramo adekvatna sredstva. Odjednom se projektni zahvat više ne gleda kao isključivo trošak teško zarađenog novca, već kao neophodna investicija u novu vrijednost koja će se uskoro vratiti.

UTJECAJ KONCEPTA TRGOVINE
Postoji vježba u Brigadi koju redovito radimo pri analizama tržišta ili takozvanim “retail tour” putovanjima. Unutar svake trgovine trebamo odrediti koji je omjer utjecaja koncepta trgovine naspram proizvoda intuitivno prepoznatljiv kupcima te je li taj omjer pravilno balansiran. Ova vježba nije pretjerano komplicirana, a s vremenom može postati i zabavna.

Bitno je kalibrirati grupne argumentirane parametre i vrlo brzo se dođe do ujednačene zajedničke procjene odnosa dizajna prostora i tretmana proizvoda. Primjerice, Apple svoje trgovine tretira kao jedan od najbitnijih proizvoda, a to se i vidi u odnosu ulaganja u njihov retail dizajn i same proizvode. U omjerima bi to bilo 90/10 na strani ulaganja u samu trgovinu koja mora doživljajem parirati prezentiranim proizvodima. S druge strane spektra su diskontne trgovine u kojima je bitnija količina izloženih proizvoda i njihova niska cijena te je omjer u pravilu 10/90. Ovdje ulaganje u dizajn trgovine treba biti minimalno potrebno kako se dizajn interijera ne bi nametao glavnom razlogu dolaska kupaca ili stvorio dojam “skupoće”.

U modnoj industriji možemo analizirati razliku između npr. tipične Zare (30/70) i Hermesa (70/30), u auto industriji između VW salona (20/80) i Tesle (80/20), u kozmetici između dm-a (30/70 iako se kreću lagano prema 40/60) i LUSH-a (70/30). Na našem tržištu možemo uočiti zanimljiv fenomen kod većine novih malih domaćih trgovina zdravom hranom s OPG-a koji ujednačeno i pametno balansiraju omjer 50/50 između atraktivnih interijera i samih proizvoda kojima pune trgovinu.