Potrošači detaljno planiraju svoju kupovinu, odustaju od kućnih zaliha i kupuju samo neophodno
Maloprodaja u Republici Srbiji nalazi se pod snažnim utjecajem gospodarske krize koja se u najrealnijoj formi manifestira kroz negativne trendove u osobnoj potrošnji kućanstava.
Gubitak radnih mjesta i smanjenje primanja posljedično je uvjetovalo i drastičan pad životnog standarda građana, a sve to nalazi svoj pravi i istinski odraz u ogledalu prometa u trgovini na malo.
Brojke to možda i ponajbolje oslikavaju. Prema službenim podacima srbijanskog Zavoda za statistiku, promet robe u trgovini na malo u studenom 2011., u odnosu na isti mjesec godine ranije, manji je u tekućim cijenama za 9,1%, a u stalnim cijenama za čak 16,4%.
Promatrano za 11 mjeseci (siječanj-studeni), slika je gotovo jednako nevesela: promet robe u trgovini na malo manji je u tekućim cijenama za 7%, a u stalnim cijenama za 16,7% u odnosu na isti period 2010. godine.
PRILAGOĐAVANJE KRIZI
Suočen s financijskim poteškoćama srpski je kupac primoran prilagođavati se danoj situaciji i iznaći način kako se boriti protiv krize. A kako to drukčije činiti ako ne smanjenom osobnom potrošnjom?
U Srbiji se to u prvom redu odnosi na frekvenciju odlazaka u kupovinu. Praktično, u posljednjih nekoliko godina, koliko službeno traje gospodarska kriza, srpski se kupac odrekao svake pete kupovine. Usto, rjeđe odlazi i u veliku kupovinu, jer osim troška na sve skuplje gorivo, za to bi morao imati na raspolaganju i veći iznos novca.
Stoga kupci detaljno planiraju svoju kupovinu, odustaju od kućnih zaliha i kupuju samo neophodno. Širina asortimana više nije ključni razlog za odabir prodajnog objekta, već su to sve više cijena i blizina prodajnog objekta mjestu stanovanja.
Upravo ovaj potonji trend doveo je do svojevrsne renesanse malih tradicionalnih prodavaonica. Time je praktično razvoj sektora trgovine na malo zamrznut, jer struktura maloprodaje u Srbiji već nekoliko godina ne pokazuje promjene (osim blage preraspodjele unutar tradicionalnih kanala, između klasičnih prodavaonica i mini-marketa u korist ovih drugih). Pritom veliki kanali (hipermarketi), već godinama ne prelaze 5% udjela u prometu maloprodaje.
JAČANJE TRGOVAČKIH LANACA
U međuvremenu postojeći trgovački lanci provode ubrzanu konsolidaciju svog poslovanja u nastojanju da se pripreme za dolazak jakog konkurenta.
Osim organskog širenja vlastite maloprodajne mreže, na cijeni su i preuzimanja propalih trgovaca i preuređenje njihovih objekata. Na taj način vodeći lanci i dalje jačaju svoju poziciju i pregovaračku moć.
Ipak, vodećih deset trgovaca u Srbiji trenutno zauzimaju oko 41% tržišnog udjela, što jasno pokazuje kako veliki dio tržišta i dalje drže manji nezavisni trgovci.
Jačanje trgovačkih lanaca s jedne strane, te gospodarska kriza s druge, umnogome su potpomogli ubrzani razvoj trgovačkih marki u posljednjih nekoliko godina.
Međutim, opći je dojam kako će trebati još mnogo vremena prije nego udio trgovačkih marki, sa sadašnjih nešto manje od 4%, dostigne razinu razvijenijih tržišta središnje i zapadne Europe.
Osim što kupci sve češće biraju trgovačke marke, rado prihvaćaju i promocije koje su u Srbiji sve intenzivnije, iako uglavnom ograničene na vodeće lance i njihove velike objekte. Unatoč tome, lani je oko 9% maloprodajnog prometa ostvareno na nekom od vidova promocije.
Može se na kraju zaključiti kako su zadnje dvije godine na tržištu Srbije bile godine opstanka u kojima su se trgovci trudili pronaći način da zadovolje kupce i tako sačuvaju svoje poslovanje. Iako vrijeme koje dolazi ne budi neku posebnu nadu i ne nagovještava boljitak, to nipošto ne znači da mogućnosti za rast ne postoje. Samo ih je znatno teže pronaći.
GfK Beograd
