Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača (HSEP) upozorava da se ekološka proizvodnja i broj proizvođača ne povećavaju, kako je bilo predviđeno u Nacionalnom akcijskom planu razvoja ekološke proizvodnje od 2023. do 2030., nego obje te brojke padaju, a negativan trend očekuje se i ubuduće.
Analizom stanja u ekološkoj proizvodnji na nedavno održanoj Skupštini HSEP utvrđeno je da Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke proizvodnje od 2023. do 2030. ne daje rezultate u smislu povećanja proizvodnje i broja ekoloških proizvođača. Dapače, primjećuje se pad broja ekoloških proizvođača kao i pad površina pod ekološkom proizvodnjom (944 hektara u 2025. godini manje nego u 2024.), kažu u udruženju.
“Prema informacijama s terena, očekuje se daljnji pad površina s ekološkom proizvodnjom, pa već sada možemo utvrditi da se plan povećanja ekološke proizvodnje na 14 posto do 2030. godine, neće ostvariti”, kaže se u priopćenju HSEP-a.
Time Hrvatska, kako se navodi, gubi priliku da se na međunarodnom tržištu pozicionira sa specifičnim proizvodima veće dodane vrijednosti gdje može biti konkurentna te da prehrambeni sustav učini zdravijim, smanji štetne rezidue pesticida u hrani i očuva okoliš i zdravlje poljoprivrednika i drugih građana.
HSEP napominje kako i nakon niza sastanaka ekoloških proizvođača s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, problemi nisu riješeni.
Neorganizirano tržište i neprimjereni poticaji
Iako bi neki proizvodi prema površinama u ekološkoj proizvodnji trebali biti primjetni ili dovoljni na tržištu ekoloških proizvoda, oni se na njemu ne pojavljuju. Takav je slučaj s ekološkim mesom, gdje zbog neorganizirane infrastrukture poput klaonica, proizvodi koji se uzgajaju ekološki bivaju prodani kao konvencionalni, na štetu proizvođača i kupaca ekoloških proizvoda, tvrdi HSEP.
Dodaje da je u proizvodnji ekološkog povrća sustav poticaja posve neprimjeren, pa proizvođači nisu stimulirani, a i sve druge grane ekološke proizvodnje imaju svoje probleme.
Od glavnih problema s kojima se susreću proizvođači, udruženje izdvaja sve veću birokratiziranosti koja traži sve više vremena i paradoksalno sankcionira raznolikost i poticanje bioraznolikosti na gospodarstvima. Administrativno zadovoljavanje propisanih uvjeta za ekološku proizvodnju, kako se navodi, moguće je i lakše za proizvodnju manjeg intenziteta, s ciljem realizacije potpore bez želje za stvaranjem konkretnih proizvoda.
Velikim problemom HSEP smatra i nedostatak radnika, manjak udruživanja i nedovoljna valorizaciju eko znaka na tržištu.
Iznosi slučaj opskrbe 31 škole ekološki proizvedenim poljoprivrednim proizvodima za 16.000 učenika u Zagrebu iz kojeg je vidljivo da nedostaje gotovo svih vrsta povrća, a od voća su dostupne samo jagode, jabuke i mandarine u dovoljnim količinama. Nedostatak jaja, mliječnih proizvoda i mesa takav je da nema smisla tražiti ove proizvode na tržištu, kaže HSEP.
Navedene probleme, kako poručuje, treba rješavati sustavno, uz ključnu potporu Ministarstva poljoprivrede.
Stoga smatra što prije treba revidirati sustav potpora u ekološkoj proizvodnji kako bi se prevrednovala i podržala proizvodnja najtraženijih i deficitarnih proizvoda na tržištu, revidirati administrativne obaveze kako bi se proizvođači rasteretili, provesti opsežnu kampanju promocije eko znaka, ekološkoj proizvodnji dati prioritet u smislu potpora te poticati udruživanja ekoloških proizvođača. (Hina)
Kliknite za najnovije vijesti, analize i istraživanja u vašem sandučiću!
