Unatoč velikim potencijalima, proizvodnja jakih alkoholnih pića u Hrvatskoj nikako da se riješi dječjih bolesti
Proizvodnja jakih alkoholnih pića duboko je ukorijenjena u hrvatsku tradiciju. Od samih početaka industrijske proizvodnje pa do danas riječ je o proizvodnji iznimno kvalitetnih proizvoda koji su postali benchmark za cijelu kategoriju.
O tome dovoljno govori podatak da i u uvjetima otvorenog tržišta, kakvi su danas na snazi, domaći proizvođači drže gotovo tri četvrtine plasmana jakih alkoholnih pića na hrvatskom tržištu. Uz uspjeh na domaćem, postoje i velike prilike za iskorak na međunarodna tržišta.
Kako onda da ova grana proizvodnje grca u problemima? To je teško pitanje. Donekle i retoričko. U zemlji Hrvatskoj našli smo načina za pokvariti i ono što se pokvariti ne može. Kao i u mnogim drugim sektorima proizvodnog gospodarstva, za državne institucije se nikako ne bi moglo kazati da postupaju trezveno. Pa ma koliko ironično to zvučalo.
JAP U BROJKAMA
Prema Pravilniku o jakim alkoholnim pićima, koji je usklađen s europskom legislativom, jaka alkoholna pića se dijele na 46 kategorija. Sam naziv “jaka alkoholna pića” koristi se od 2004. godine i potječe iz Pravilnika o jakim alkoholnim i alkoholnim pićima koje je donijelo Ministarstvo poljoprivrede uz pozitivno mišljenje Ministarstva zdravstva.
Godišnja proizvodnja jakih alkoholnih pića u Republici Hrvatskoj, prema podacima Gospodarsko interesnog udruženja proizvođača pića (GIUPP), u 2011. je godini iznosila 10 milijuna i 374 tisuće litara, što je nešto manje od proizvodnje u 2010. godini od 10 milijuna i 837 tisuća litara.
Najveći udio u proizvodnji imaju gorki likeri (29%), domaći brandy (25%), vodka (12%), slatki likeri (10%), šljivovica (6%) i travarica (4,7%).
Izvoz jakih alkoholnih pića konstantno pada od 2008. godine pa je tako lani na strana tržišta plasirano 3791 tona jakih alkoholnih pića ukupne vrijednosti 12,3 milijuna američkih dolara.
Najvažnije izvozne destinacije za plasman ove kategorije proizvoda su Bosna i Hercegovina (38%), Njemačka i Makedonija (po 15%) i Slovačka (10%). No, važno je naglasiti kako je vanjskotrgovinska bilanca Hrvatske kod jakih alkoholnih pića negativna od 2002. godine.
TROŠARINE I SIVO TRŽIŠTE
Teško da će ulazak Hrvatske u Europsku uniju obradovati domaće proizvođače jakih alkoholnih pića, komentira dr.sc. Jasna Čačić, direktorica GIUPP-a. Ulazak u EU, kaže, zasigurno nam donosi veću konkurenciju pri čemu je nezahvalno u ovom trenutku govoriti o izvoznim mogućnostima industrije jakih alkoholnih pića Hrvatske kad je spomenuta industrija dovedena do ruba egzistencije.
“Iz dana u dan svjedoci smo sve težeg položaja sektora, a razlog tome ne leži u EU i njenom zakonodavstvu, nego u nerazumijevanju države za probleme ovog sektora. Najveći problem leži u trošarini i njenom načinu obračuna (obračunava se na fakturiranu, a ne na naplaćenu vrijednost proizvoda), pri čemu su proizvođači dužni u roku od 30 dana podmiriti trošarine državi bez obzira na to kada će oni naplatiti svoj proizvod. Na taj način sektor, koji se bori za opstanak, beskamatno financira državu!”, upozorava Čačić dodajući kako su trošarinska skladišta predstavljala svojevrsno olakšanje, ali nisu ni izbliza riješila spomenuti problem.
Ona smatra kako je rješenje za ovu situaciju iznimno jednostavan i može se postići izmjenama Zakona o trošarinama za što, pak, niti jedna dosadašnja vlast nije imala dovoljno sluha.
Direktorica GIUPP-a naglašava kako se obračunavanjem trošarine na naplaćenu vrijednost ni u jednom trenutku ne bi smanjio prihod proračuna, a mjera bi omogućila opstanak sektora i samim tim očuvanje radnih mjesta.
Isto tako, predloženi način obračuna trošarine omogućio bi povećanje prihoda državnog proračuna jer bi na taj način i mali proizvođači, koji nisu u mogućnosti unaprijed podmirivati obveze prema državi te se nalaze velikim dijelom u zoni sive ekonomije, mogli legalno proizvoditi jaka alkoholna pića.
To bi, sasvim sigurno, potaknulo otvaranje novih radnih mjesta i osiguralo dohodak za male proizvođače koji su morali odustati od proizvodnje.
Dodatni problem sektora je i sivo tržište. Točnih podataka o veličini tog tržišta u području jakih alkoholnih pića nema, ali prema istraživanjima udruženja proizvođača te mišljenju struke, sivo tržište u Hrvatskoj procjenjuje se na više od 40 posto godišnje proizvodnje jakih alkoholnih pića.
