Namirnice i jela kao što su kimchi, mochi, gochujang umak ili korejska rakija sve su popularnije među domaćim potrošačima pa vlasnik Korean marta planira dodatno proširenje svog asortimana.
Od Seula do Zagreba više je od 8.000 kilometara, ali od same geografske razdaljine Hrvatska i ta azijska zemlja još su i više udaljene po kulturi življenja i običajima. Koreanci djecu od malih nogu uče koliko je važno biti konkurentan i brži od neposrednih takmaca, ne gubiti vrijeme, kavu ispijati na brzinu, naučiti što više, što bolje i što ranije. Hrvatski mališani, s druge strane, na primjeru roditelja najčešće nauče kako je u životu možda najvažnije održavati bliske osobne veze i ponajprije uživati u svim njegovim blagodatima u svakoj prilici koja se pruži. Karijera i posao nisu stoga u drugom planu, ali ujedno, generalno gledajući, nisu niti glavna životna preokupacija kojoj se sve podređuje. Upravo je ta osobina hrvatskog podneblja i mentaliteta bila ključni jezičac na vagi koji je presudio da se mladi poduzetnik Lee Chanwook iz zaista daleke Koreje odluči preseliti baš u Zagreb i da upravo tu, kod nas, preuzme poslovanje dva dućana najpopularnijih korejskih proizvoda.
Vlasnik Lee Chanwook prije dolaska u Hrvatsku poslovnu je sreću okušao u Peruu, a u Koreji je bio profesionalni vojnik
“Ponekad se ne mogu oteti dojmu da su moji sunarodnjaci sretni samo na Instagramu jer se podrazumijeva da na društvenim mrežama pokažemo samo najbolje od sebe i svojih života”, uvjeren je Lee pojašnjavajući kako u Koreji gotovo da nije moguće vidjeti dvije osobe u kafiću ili nekom drugom javnom mjestu u međusobnom razgovoru. Umjesto toga, svatko je zaokupljen svojim mobitelom i komunikacija se odvija gotovo isključivo putem nekih od uređaja.
Njegov je put time neobičniji jer ga je potraga za zadovoljstvom u poslu s pozicije profesionalnog vojnika, na kojoj je u Južnoj Koreji proveo četiri i pol godine, odvela najprije u Peru. Kako su besprijekorno uređena Koreja i ova južnoamerička zemlja po svim parametrima još udaljenije nego Koreja i Hrvatska, Lee je sreću ipak odlučio potražiti u Europi, a nakon posjeta nekim dalmatinskim gradovima i Zagrebu, našao ju je baš u našem glavnom gradu. Zgodno se poklopilo da se bivši vlasnik i osnivač trgovine korejskim proizvodima zbog posla odlučio vratiti u Koreju pa Lee nije morao počinjati sasvim od početka.
KOMPLICIRANE PROCEDURE
Mladi korejski poduzetnik je, odlučivši se na kraju za Hrvatsku umjesto za Peru, naišao i ovdje na poneku teškoću i prepreku u administrativnim pitanjima na koje se danas osmjehuje, ali koje mu tada sigurno nisu bile pretjerano zabavne. “Hrvatska i korejska birokracija ne mogu biti različitije. Kod nas u Koreji sve je brzo i efikasno, dok u Hrvatskoj to baš i nije tako. Službenici mi nerado telefonom daju informacije, a dugo čekanje podrazumijeva se i kad osobno dođem u neki ured”, prisjeća se Lee naglašavajući kako je njemu glavni cilj poslovati po propisima, ali kako je do decidiranog odgovora o svim pravilima dosta izazovno doći.
U poslu mu stoga umnogome pomažu zaposlenice Karla i Franka, već navikle na sve meandre hrvatske administracije. Karla svjedoči također kako se Lee još uvijek navikava, a i dalje ga naročito čudi što, osim državnih službi, u odgovoru i postupcima odugovlače i kasne čak i neke privatne kompanije kojima bi trebalo biti u interesu da pridobiju novog klijenta. Ona je u počecima poslovanja Korean marta bila stalni kupac pa i sama iz prve ruke može posvjedočiti o rastu zanimanja za namirnice i jela koja nam dolaze iz te daleke zemlje. “Kad sam tek otvorio dućane Hrvati još nisu toliko poznavali korejsku hranu, ali do danas se situacija znatno promijenila. Dolaze nam iskusni kupci koji točno znaju što žele, ali jednako i neki novi štovatelji egzotičnih okusa pa i mlade obitelji s malom djecom koja se također sve više navikavaju na naše okuse”, priča Lee dodatno naglašavajući kako je jako zadovoljan i sretan životom u Zagrebu u kojem je spoznao koliko je ipak važno na miru popiti kavu i pročitati knjigu na miru.
Glavni dobavljači Korean marta su austrijske i nizozemske tvrtke, ali vlasnik planira u skoroj budućnosti organizirati i vlastiti lanac opskrbe
Kako je Karla već iskusni poznavatelj, a i vrijedni član tima ovog korejskog dućana, vlasnik Lee njoj je prepustio da otkrije što sve skrivaju njegove police. “Među najpopularnijim su nam artiklima razni instant rameni i to vjerojatno zahvaljujući trendovima koji se pojavljuju na Tik toku i Instagramu. Riječ je o relativno ljutim jelima koja dolaze u jako simpatičnim pakiranjima pa su time i zanimljivija kupcima. Od slatkiša jako su popularni štapići preliveni čokoladom ili pak grickalice kao što je čips okusa morskih plodova. Naravno, neizostavno se u košaricama sladokusaca nađe i mochi koji je tradicionalno japanski slatkiš, ali je jako popularan i u Koreji kao i kod nas”, navodi Karla dodajući kako kupci jako vole i sladoled od dinje.
TARTUFI ZA TURISTE
Kao jedno od najtipičnijih korejskih jela Karla izdvaja kimchi, a oni u dućanu nude nekoliko njegovih inačica. Neki su s kineskim kupusom, drugi s lišćem mlade rotkvice, dok je njegova bijela varijanta najsličnija našem kiselom kupusu. Ključan sastojak kimchija je inače krupnije mljevena čili papričica, a jelo dosiže svoj puni nutritivni potencijal nakon višemjesečne fermentacije. Tada je najzdraviji i najkorisniji za ljudsku probavu.
U Korean martu imaju i ledenicu za duboko zamrzavanje, a u njoj kupcima nude korejsku varijantu ribljih štapića koji se konzumiraju uz juhe ili pak jelo tokpokki u koje idu rižini njoki, spomenuti fish cake i gochujang umak odnosno pasta od čili papričica koju u dalekoistočnoj kuhinji kao dodatak koriste u brojnim jelima. Među pićima Karla izdvaja korejsku rakiju koja je zapravo sličnija našem vinu jer ima otprilike 13 posto alkohola te gazirani sok s okusom mlijeka.
Važan dio dućana čine police s brojnim začinima, pastama, soja sosom te umacima od inćuna i kamenica kao neizostavni i tipični azijski dodaci za kuhanje. Tu su i alge za sushi, ali i one koje se jedu kao grickalice uz pivo ili s rižom kao i s instant rezancima. U donjem dijelu smjestili su se rižini, ali i pšenični rezanci, a dio dućana zauzima i polica s tartufima jer korejski turisti koji posjete Zagreb i Hrvatsku vole kući ponijeti neki od tih proizvoda kao tipični suvenir.
Vlasnik Korean marta uz postojeća dva dućana u glavnom gradu ne namjerava širiti poslovanje, ali svakako želi u njima i nadalje širiti asortiman koji nudi, a koji u Zagreb dolazi preko nizozemskih ili austrijskih distributera. Za sada zapošljava pet djelatnika, tri ih je u Tkalčićevoj, a dvije djelatnice u Širolinoj ulici gdje su kupci uglavnom domaći ljudi. Ne želeći slijediti korejske običaje koji nalažu da trgovine rade po cijeli dan i to svaki dan u tjednu, Lee je odlučio nedjelju ostaviti neradnom. Ali i unatoč ponekad jako sporoj i kompliciranoj administraciji u bliskoj budućnosti ipak mu je namjera samostalno dopremiti neke od korejskih proizvoda izravno iz svoje domovine. Pa neka mu je sa srećom!
