U legendarnoj zagrebačkoj Voćarni Ptiček mušterije mogu birati svaki komad željenog voća i povrća. Privilegija je to koju ne nude mnogi privatnici pa ni prodavači na tržnicama, a naš sugovornik si takav luksuz može priuštiti jer je, zahvaljujući višegodišnjem iskustvu, siguran u robu koju odabere.
Stari Zagrepčani, oni koji su stanovnicima glavnog grada postali zbog školovanja ili posla, namjernici koji Petrinjskom ulicom samo ponekad prolaze do Glavnog kolodvora ili ureda Policijske uprave, ili pak turisti i šetači, svi oni barem su jednom navratili u legendarnu Voćarnu Ptiček koja krasi ugao s Đorđićevom ulicom već više desetaka godina. Njen današnji vlasnik, Miro Ptiček, u voćarni je s majkom kupovao još kao dječak kada je dućan poslovao u sastavu lanca Slavija. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, Miro je u mladim danima odlučio postati trgovac i do danas nije požalio ni trenutka, bez obzira na gotovo rudarski tempo kojim živi više od dva desetljeća.
“Kako bih uvijek mogao imati pune police svježeg voća i povrća svakog dana ustajem u 3.20 i odlazim do Hladnjače gdje već godinama nabavljam svu robu”, kazuje Miro, objašnjavajući da kao vjerni kupac ima dogovore s tamošnjih nekoliko tvrtki i četiri obiteljska poljoprivredna gospodarstva i da uvijek, ako je sezona, nastoji nabaviti domaće poljoprivredne proizvode.
Dućan je preuzeo od majke Slavice, iskusne trgovkinje koja je u poslu provela 52 godine, uglavnom u dućanima u centru i tako upoznala mnoge njegove stanovnike u dušu, ispratila njihovu djecu u škole i na fakultete te se saživjela s brojnim njihovim navikama toliko da je gotovo svakog dana znala što se nalazi na jelovniku nekih obitelji. Majka je zaslužna što je Voćarna danas u vlasništvu obitelji Ptiček jer je krajem 90-ih, kad je Diona, kao nasljednica Slavije, odlučila dućane dati u franšizu tu ponudu prihvatila. Najprije je Voćarna poslovala u sklopu velikog trgovačkog lanca, ali su se Ptičeki ubrzo, kako bi im nabava i cijeli proces poslovanja bili jednostavniji, odlučili osamostaliti. “Još su neki dotadašnji poslovođe preuzeli dućane, čak i nekoliko njih, ali im je to očito bio preveliki zalogaj pa su odustali”, navodi Miro objašnjavajući kako u njegovom slučaju nema zapravo puno tajni. Njemu za posao koji voli ništa nije teško i u tome je sva mudrost.
Također, nakupilo mu se s godinama bogato iskustvo u odabiru voća i povrća za police u Voćarni što znači da mušterije kod njega mogu birati sve do zadnjeg komada šljive koju žele kupiti. Privilegija je to koju ne nude mnogi privatnici pa ni prodavači na tržnicama, a naš sugovornik si takav luksuz može priuštiti jer je siguran u robu koju odabere i nikada ne izlaže na police i u kašete imalo sumnjive plodove.
POUZDANA KVALITETA
“Kupci vole doći k meni jer znaju da ovdje uvijek mogu naći pouzdanu kvalitetu. U velikim trgovačkim lancima često se nađu povoljnije cijene, ali voće nije jednako sočno i primamljivo”, rekao je Miro. Dodaje kako je važan dio njegovog asortimana “avionsko voće”, prije svega mango, ananas, papaja, marakuja… Ono je posebno jer s mjesta na kojem se uzgaja dolazi u roku od pet dana od berbe što znači da ne dozrijeva na brodu ili u skladištima kao egzotično voće koje obično kupujemo na tržnicama i u maloprodajnim centrima. Od uobičajeno dostupnog voća razlikuje se, naravno, i po cijeni jer se kilogram avionskog ananasa penje i do 50 kuna, dok za obični treba izdvojiti 16 ili 18 kuna. “Imamo mušterije koje cijene upravo tu kvalitetu i nije im problem izdvojiti novac”, objašnjava Miro te dodaje kako u dućanu nudi i pitaju, zmajsko voće, liči, redom egzotične vrste.
Ali, nije kod njega sve egzotično jer u Voćarni se mogu kupiti i dobre jabuke i krumpir, kao i razna tjestenina, ponešto od alkoholnih pića, pekmez te osnovni sastojci za specijalitete kineske kuhinje. Nađe se u frižideru i mliječnih proizvoda i jaja, dok se kruh kod Mire ne može naći, ali zato su tu peciva – forneti koje peče više od 20 godina. “U početku sam imao dvije peći za njih, a sada mi je ostala još jedna jer je interes za tim proizvodom ponešto pao”, objašnjava vlasnik Miro. I na ovom primjeru, kao i na još nekima kojima je Voćarna Ptiček svjedočila tijekom godina, vidi se promjena dinamike centra grada. Ona je posebno očita nakon ožujka 2020. i mrskog nam zagrebačkog potresa nakon kojeg je središte grada ispražnjeno od nekih ureda, banaka, sudova, ministarstava… Upravo i susjedstvom Voćarne Ptiček dominira zgrada kojoj nedostaje dio bočnog zida, svojevrsni simbol tog nesretnog ožujskog dana, pa je zbog prijetnje od daljnjeg urušavanja i zatvoren dio Đorđićeve ulice.
Ali našeg sugovornika ni ovi događaji iz nedavne prošlosti grada nisu poljuljali u zaraznom optimizmu kojim zrači. “Najveća promjena koju smo primijetili za vrijeme korone jest znatan porast kartičnog plaćanja. Mušterije, čak i one starije, sve su manje sklone gotovini, a plaća se i beskontaktnim karticama, satovima, mobitelima”, navodi Miro uz osmijeh i konstataciju da nam je koronavirus, eto, donio i nešto dobro. Prisjeća se kako se upravo u vrijeme lockdowna i strožih pravila koja su vrijedila za ulazak u trgovinu red za njegov dućan znao protezati i 100-tinjak metara prema Palmotićevoj jer su svi željeli dobiti svoju porciju vitamina kao zaštitu od tada nepoznatog virusa.
KAO PO ŠPAGI
Starijim sugrađanima koji nemaju više tu sreću da se sami mogu prošetati do trgovine on, po tradiciji i potrebi, željenu robu nosi na kućni prag. Dio je to poslovne politike koju je utemeljio s majkom, pokretačicom obrta i ujedno njegovom sjajnom mentoricom koja ga je poučila mnogim tajnama trgovačkog zanata. Majka i dalje dolazi u prijepodnevnu smjenu pomoći s “papirologijom” te pomalo provjeriti kako sve funkcionira.
“I dalje joj se ne sviđa kad nabavim više neke robe, kad nagomilam, jer je ona drugačije naučila raditi”, uz smiješak će Miro priznajući ipak da je majka sigurno zadovoljna i mirna u svojim umirovljeničkim danima jer se može uvjeriti da u Voćarni sve ide kao po špagi. Osim nje, u mirovinu su iz Voćarne otišle još dvije dugogodišnje djelatnice, a sada je uz vlasnika zaposlena još Ivana koja radi s njim već tri godine.
Majka koja iz zaslužene mirovine prati zbivanja u dućanu može zaista biti mirna jer se Miro i dalje drži njenih glavnih savjeta te najprije podmiruje sve obaveze prema zaposlenicima i državi, a na kraju sebi raspoređuje što ostane. Također, uvijek nastoji poslovati s pouzdanim partnerima za koje može biti siguran da će mu isporučiti dogovorenu robu u željenim količinama. Iako je Voćarni baza asortimana voće i povrće, vlasnik se uvijek trudi kupcima ponuditi i nešto novo. Dobitna je to formula već više od dva desetljeća pa nemamo razloga sumnjati da tako neće biti i u budućnosti.
