Umjesto dosadašnje maksimalne otkupne cijene koja je po litri najkvalitetnijeg mlijeka iznosila blizu tri kune, nove otkupne cijene će od 1. veljače iznositi od najnižih 2,10 do najviših 2,45 kuna po litri mlijeka
Iako je sintagma “med i mlijeko” na mnogim paralelama sinonim za blagostanje i ugodno življenje, među hrvatskim (a i mnogim europskim) proizvođačima i prerađivačima mlijeka ona poprima drukčije značenje.
I jedni i drugi grcaju u problemima, optužujući istovremeno one prve za svoje financijske poteškoće. Pritom očekuju financijsku i logističku pomoć od financijski i organizacijski prilično malaksale države i slično problematične Europske unije.
Nakon preživljene, za mljekare do sada najteže 2009. godine i prihvaćanja tzv. tripartitne (proizvođači, prerađivači i država) Promemorije iz ožujka iste godine, kojom su utvrđena svojevrsna načela za izračun otkupne cijene mlijeka, proizvođači mlijeka su uz državne potpore kako-tako stali na noge.
Međutim, subvencije su sve manje, a vodeći prerađivači mlijeka u Hrvatskoj, pritisnuti sve slabašnijim izvozom, krajem prošle godine najavili su putem Gospodarsko interesne udruge Croatiastočar napuštanje kriterija Promemorije i tržišno formiranje otkupne cijene mlijeka.
“Tržišnim izračunom otkupnih cijena mlijeka zamjenjuje se dosadašnji, dogovorni model formiranja otkupnih cijena mlijeka… a temelji se na principima slobodnoga tržišta i predstavlja pravnu stečevinu EU-a koja mora biti implementirana u hrvatskom mljekarskom sektoru u 2012… Tržišni izračun otkupnih cijena mlijeka podrazumijeva poseban pristup odnosno individualne pregovore svake pojedine mljekare s vlastitim kooperantima, nevezano od izračuna otkupnih cijena mlijeka ostalih mljekara”, stoji, između ostalog, u priopćenju poslanom iz Croatiastočara.
Prva konkretizacija ovakvog modela stigla je iz najveće mljekare u Hrvatskoj, Dukata, odnosno francuskog Lactalisa.
Pojednostavljeno rečeno, umjesto dosadašnje maksimalne otkupne cijene koja je po litri najkvalitetnijeg mlijeka iznosila blizu tri kune, nove otkupne cijene će od 1. veljače iznositi od najnižih 2,10 do najviših 2,45 kuna po litri mlijeka.
Hrvatske mljekare, kao i druge mljekare koje djeluju u Hrvatskoj, za sada nisu u javnost iznijele svoje buduće tablice obračuna, navodeći poput Megglea da će konkretne cijene utvrditi neposredno sa svojim kooperantima, proizvođačima mlijeka.
Bit će i gore
Naravno, sve je to diglo na noge veće i manje hrvatske proizvođače mlijeka koji traže pomoć i reakciju ministarstava, ali i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Tako Luka Duvnjak iz Đakova, vlasnik farme muznih krava sa stotinjak grla, naglašava: “Ako ostane ovakvo stanje, do kraja godine Hrvatska će imati 30 posto manje mlijeka i manje proizvođača, a ako se ostvare najave mljekara o nižim otkupnim cijenama, jamčim da će za godinu dana biti 80 posto manje i proizvođača i mlijeka. Sve se okrenulo protiv nas koji se bavimo proizvodnjom mlijeka, a koji radimo 365 dana u godini na farmi i pri tome još i ratarimo kako bismo proizveli stočnu hranu. Međutim, uz ovako visoke ulazne troškove s jedne strane, a sve niže otkupne cijene i lošije uvjete otkupa mlijeka, uz probleme s državnim zemljištem, da i ne spominjem ogromni broj farmera u kreditima – postupno će u hrvatskim selima nestati proizvođača mlijeka. Uostalom, zašto da ja i moja obitelj radimo doslovno svaki dan u tjednu i godini da bismo dobili tek nešto više od dvije kune po litri mlijeka? Onda ću se radije baviti samo ratarstvom, raditi dvadesetak dana u godini i prodavati kukuruz po 1,50 kuna po kilogramu kolika mu je sadašnja cijena.”
Luka Duvnjak, kao predsjednik Udruge uzgajivača holstein goveda Osječko-baranjske županije koja okuplja oko 60 mljekara, navodi i da je samo prošle godine u ovoj županiji propalo desetak novih farmi sagrađenih sredstvima HBOR-a. “Uostalom, o tome u kakvom je stanju hrvatsko mljekarstvo, najbolje govore podaci da je Hrvatska 2004. imala 64.000 proizvođača mlijeka, u listopadu prošle godine bilo je 14.000, a u prosincu 12.000 proizvođača”, kaže Duvnjak.
Baranjski poučak
Bitno manju zabrinutost čuli smo u baranjskom OPG-u Stojković. Obitelj Miodraga i Rajke Stojković iz baranjskog mjesta Jagodnjak desetak se godina bavi uzgojem mliječnih krava i prodajom mlijeka. Riječ je o petnaestak grla simental i holstein pasmine.
Iako je njihova farma daleko od europskih tehničkih zahtjeva, način ukupne proizvodnje itekako je europski. Naime, uz farmu, Stojkovići samostalno obrađuju i 20 hektara zemlje zasijane djetelinsko-travnom smjesom, lucernom i kukuruzom. Time osiguravaju hranu potrebnu za krave.
“Da nije tako, mislim da ne bismo financijski izdržali jer su cijene kukuruza i stočne hrane otišle u nebo”, kaže Stojković dodajući kako su posljednje dvije godine ipak morali kupovati nešto hrane.
Najprije zbog poplava, a prošle godine zbog suše. Zajednički godišnji odmor im je nepoznanica, jer krave traže svakodnevnu brigu. Mljekarstvom se misle baviti još koju godinu.
Ili, kako kaže Rajka – dok mlađu kćer ne odškoluju, a onda planiraju u zasluženu mljekarsku mirovinu. Do tada, iako je bavljenje proizvodnjom mlijeka izuzetno zahtjevno, nemaju namjeru gasiti proizvodnju mlijeka koje prodaju Belju i s čijom su poslovnom suradnjom prilično zadovoljni.
O problemima koji ozbiljno opterećuju hrvatsko mljekarstvo svoje viđenje za Privredni vjesnik iznio je i Branko Bobetić, direktor Croatiastočara.
“Hrvatska nikada nije proizvodila količine mlijeka dostatne za svoje potrebe, tako da se sada iz uvoza nabavlja između 100 i 140 milijuna kilograma mlijeka sadržanih kroz sve oblike mliječnih proizvoda – konzumno mlijeko, vrhnje, jogurt, sve vrste sireva i mliječnih derivata poput maslaca”, objašnjava Bobetić.
Prema njegovu mišljenju, hrvatski problem je prvenstveno u nekonkurentnosti, kako primarne proizvodnje tako i prerade mlijeka.
“Kada je riječ o primarnoj proizvodnji, nužna je primjerena proizvodnost po kravi (visoka muznost), te primjereni ulazni troškovi u proizvodnom ciklusu. No, naši primarni proizvođači nemaju dovoljno zemljišta za proizvodnju hrane za stoku pa je moraju kupovati. Nadalje, naša proizvodnja je izrazito usitnjena. Od 14.000 hrvatskih isporučitelja mlijeka, samo njih oko 1000 su po proizvodnim performansama jednaki specijaliziranim farmerima u Europi”, kaže Bobetić.
Problemi proizvođača i prerađivača
U posljednjih šest godina broj isporučitelja mlijeka u Hrvatskoj godišnje se smanjuje za po 15 posto. Ne cvjetaju ruže ni europskim mljekarima, ali u EU15 godišnji pad broja isporučitelja mlijeka iznosi oko dva posto, a u EU10 oko osam posto godišnje.
Problem za Hrvatsku je tim veći što kod nas nije riječ samo o proizvodno-ekonomskoj kategoriji, nego je problem i sociološko-demografski. Država i struka upravo u tom dijelu moraju odigrati ključnu ulogu stvaranjem dugoročnog strateškog plana razvoja hrvatskog mljekarstva uz konkretan program mjera održivosti domaće proizvodnje mlijeka. Osobito kada se radi o selu i oko 13.000 malih, usitnjenih obiteljskih proizvođača mlijeka.
“Prije svega je nužno te male proizvođače okrupniti i iskoristiti ovih petnaestak mjeseci za mogućnost korištenja pretpristupnih i kasnije strukturnih fondova”, predlaže Bobetić.
Što se tiče prerađivača mlijeka, i tu su problemi značajni. Sve se više mlijeka i mliječnih proizvoda uvozi, dok izvoz pada. K tome, izvozi se u pravilu jedino u zemlje neposrednog okruženja, a i to će doći u pitanje ulaskom Hrvatske u EU jer tada više nećemo biti članovi Cefte.
Istovremeno, hrvatski prerađivači mlijeka nisu etablirani na europskom tržištu, između ostalog i zbog nekonkurentnosti cijena. Naime, kako kaže Bobetić, hrvatske mljekare plaćaju mlijeko tri do četiri posto skuplje od cijene na EU tržištu.
Pri tome, Hrvatska ne uvozi mlijeko i mliječne proizvode iz svih 27 zemalja EU-a nego najviše iz Njemačke i Slovenije, te iz Bosne, a to su zemlje gdje je otkupna cijena čak oko 15 posto manja nego u Hrvatskoj.
I to je razlog što je mliječna industrija objavila da ne može više pratiti formiranje osnovne cijene mlijeka prema kriteriju praćenja EU27, nego se mora ići na tržišni model otkupne cijene jer je poslovanje mliječne industrije ozbiljno ugroženo. (Privredni vjesnik)