Najžalosnije je što uvozimo osnovne namirnice – meso, kruh i mlijeko.
Druga je godina od ulaska Hrvatske u EU, od čega je domaća poljoprivreda puno očekivala, računajući da ulazimo na veliko tržište od 500 milijuna potrošača, na programe i sredstva, fondove Unije.
U tijeku je već treća žetva otkako smo u toj obitelji, pomaka ima, odobren je Program ruralnog razvoja (PRR), pred domaćeg proizvođača stavljene su EU odredbe i norme, ali i novac, no na prave, opipljive efekte ulaska naš poljoprivrednik još čeka.
Od poljoprivrednika se očekuje da napusti dosadašnje razmišljanje o interveniranju države te shvati da je na golemom tržištu, a za što su mnogi još uvijek nespremni.
“Možda smo od EU-a previše očekivali”, kaže predsjednik HPK-a Matija Brlošić te dodaje kako prosječnom OPG-u ulazak u EU dosad nije ništa značajnije donio, osim povećanih iznosa potpora. Ističe kako su s druge strane za Uniju itekako spremni veliki sustavi te postoji bojazan da će oni povući većinu sredstava koje fondovi EU-a nude.
“To znači da kao država u poljoprivrednoj politici nismo dali stvarnu nego samo deklarativnu prednost OPG-ovima, u zakonima je nema. Ipak, kada je riječ o potporama, one su zahvaljujući EU-u dosegnule gotovo maksimalni iznos”, kaže Brlošić.
Upozorava na neobrađenost poljoprivrednog zemljišta koje je, primjerice, u Sloveniji i Mađarskoj gotovo 100 % obrađeno. “Ne možemo još uvijek reći da je Hrvatska poljoprivreda osjetila neki boljitak od ulaska u EU; mi tek hvatamo korak s njom”, rezimira čelnik HPK-a. U Ministarstvu poljoprivrede, pak, kažu kako je ulazak donio dosta novina, neke negativne trendove, ali više pozitivnih pomaka koji još uvijek nisu možda jasnije vidljiviji, ali, poručuje Jakovinin tim, procesi pokazuju da pomaka nabolje ima.
“Prije svega, poljoprivredni proizvođači dobili su red i disciplinu kada je riječ o isplati poticaja – točno se zna model i koliko tko prema tom modelu dobiva novca. Isto tako, isplate idu na vrijeme i svi znaju za što su dobili novac. Toga prijašnjih godina nije bilo, a sad smo postali dio jednog uređenog sustava. Otvorene su brojne mogućnosti za financiranje projekata poljoprivrednih proizvođača kroz 16 mjera PRR-a. A da je interes velik za nove investicije pokazuju rezultati zatvorenih natječaja za Mjeru 4 iz PRR-a. Imali smo na raspolaganju 640 milijuna kuna, a pristiglo je 1280 prijava za projekte od oko 4 milijarde kuna. To samo govori da smo u ove dvije godine uspjeli nametnuti temu izrade projekata i kroz velik broj predavanja, radionica i konferencija nametnuli ljudima temu kako je vrijeme da o poljoprivredi razmišljaju na drugačiji način, tj. da je prošlo vrijeme čekanja da država intervenira i daje dodatna sredstva za sve manju proizvodnju i visoke cijene. Mislimo da će se i kroz druge natječaje iz ruralnog razvoja javljati sve veći broj poljoprivrednih proizvođača i da ćemo kroz iduće programsko razdoblje koje je započelo pokazati da smo sposobni povući novac koji nam se nudi. Prvi je natječaj pokazao da smo na njemu bolji nego ukupan IPARD koji smo imali na raspolaganju – kažu u ministarstvu te poručuju kako su nabrojenim pomaknuti smjerovi u poljoprivredi od kuknjave i optuživanja države na projekte i gledanje u što ulagati i kako bolje i više proizvoditi”, kažu u Ministarstvu.
Postojeći problemi su se produbili
U Udruzi OPG-ova Hrvatske Život drže da smo u EU ušli politički spremni, no načetog gospodarstva, osobito poljoprivrede kojom je, ističe stručni tajnik Miroslav Kovač, “vladala i još uvijek vlada uvozno-potrošačka, a ne domaća uzgojno-reproduktivno-proizvodna logika, karakteristična za snažna gospodarstva unutar Unije.”
“Problemi koji prate hrvatsku poljoprivredu duži niz godina ulaskom u EU produbili su se i postaju sve veći teret. To su organizacijska slabost i strateška obezglavljenost državne uprave, tržišna nestabilnost, visoka nelikvidnost, tehnološka zaostalost, obrazovna neusklađenost s potrebama poljoprivrede, visoka zaduženost, neadekvatna porezna i fiskalna politika, nedostatak specijaliziranih financijskih institucija i zastrašujuće loša zemljišna politika”, ističe Kovač.
Ova udruga smatra da se opasnost, koja proizlazi iz nabrojenih problema, očituje u hrvatskoj prehrambenoj ovisnosti. “Tako nam se negativna bilanca hrane – više uvozimo nego izvozimo, u ove dvije godine povećala za gotovo 40 %. Ili, prema nekim podatcima, trošimo 58 % više nego što proizvedemo u RH. Opisana problematika poljoprivrede u nas, dodatno produbljena ulaskom u EU, domaće gospodarstvo ostavlja bez 3 % mogućeg rasta BDP-a. “Žalosnije od svega je što uvozimo osnovne životne namirnice – prva mjesta zauzimaju meso, kruh i mlijeko”, kaže Kovač.
Nastavlja kako ulaskom u EU nije zaustavljen pad broja OPG-ova, da je smanjena zasijanost površina žitaricama, proizvodnja mlijeka, mesa, voća, povrća i općenito hrane. Smanjena je, dodaje, zaposlenost u poljoprivredi. Uništavanjem domaće proizvodnje prerađivačka industrija ostaje bez izvora sirovina. Rezimira, sve je to pogodovalo ratu cijenama u trgovačkim lancima, a to se odražava i u pritisku na proizvođačke cijene. (glas-slavonije.hr)