U opustošenom, nekada moćnom imotskom gospodarstvu, jedna od svjetlijih točaka u novije vrijeme svakako je Braniteljska poljoprivredna zadruga Imoćanka.
Osnovana je u proljeće 2007. godine, a osnovna djelatnost joj je otkup voća i povrća s područja Imotske krajine. Zadrugu je osnovalo 16 zadrugara, od kojih je devet branitelja. Danas ona, zahvaljujući dobroj organizaciji, spada u sam vrh braniteljskih zadruga u Hrvatskoj.
“Ključni trenutak u razvoju ove zadruge bio je potpisivanje ugovora za plasman proizvoda u trgovački lanac Konzum preko Agrofructusa. Prve godine otkupljeno je oko 100 tona voća i povrća, da bi 2011. bilo otkupljeno 1200 tona. U ovom trenutku imamo 25 zadrugara i oko 300 kooperanata”, ističe Teo Klapirić, upravitelj Braniteljske poljoprivredne zadruge Imoćanka.
Zaštita kooperanata
Klapirić, koji je inače diplomirani agronom, ističe da su lani otkupili najviše krumpira i to oko 350 tona, 300 tona lubenica, 100 tona paprike te rajčice, mahune, luka, patlidžana, krastavaca, dinje, šljiva, jabuka, višanja…
“U bliskoj budućnosti očekujemo dobre rezultate u otkupu luka, i to klasičnog crvenog i posebnog luka srebrenca. Svjesni smo da ne možemo konkurirati u otkupu lubenica proizvođačima iz doline Neretve, ali smo uvjereni kako u proizvodnji luka Imoćani mogu postati vodeći u Hrvatskoj. Naravno da će ključni subjekt u tom procesu biti naša zadruga”, otkriva Klapirić.
Klapirić ističe kako određene planove zadruga ima i u plasmanu bijelog luka jer su imotski poljoprivrednici zasadili određene količine. Problem bijelog luka su male količine jer je Agrofructus velika tvrtka koja traži kontinuirane dobavljače koji moraju osigurati dovoljne količine. Bez obzira što Agrofructus ima interesa za otkup domaćeg bijelog luka, u zadruzi su se prvenstveno orijentirali na otkup crvenog luka i smatraju da tu mogu postići određene rezultate.
“Svojim kooperantima osiguravamo zaštitu, mogu preko nas nabaviti umjetna gnojiva te im nudimo čak i mogućnost kreditiranja, a jamčimo i otkup njihovih proizvoda”, dodaje Klapirić.
Braniteljska poljoprivredna zadruga Imoćanka prošle godine je imala četiri milijuna kuna prometa, što je solidan rezultat, ali je ova zadruga još značajnija za revitalizaciju Imotskog polja – za povratak stanovnika proizvodnji voća i povrća i osiguranje bilo dodatnog prihoda bilo egzistencije.
Podizanje prinosa
Klapirić smatra da ključ uspjeha nije u prevelikoj masovnosti nego u tome da se ljudi započnu profesionalno baviti uzgojem voća i povrća, a prostora za napredak ima ponajprije u povećanju prinosa po jedinici površine.
Doduše, prema njegovim riječima, otegotna okolnost je i usitnjenost parcela što su neki vlasnici donekle riješili zamjenom s drugima, a rješenje je komasacija.
Ako povećaju prinos i ukoliko se profesionalizira proizvodnja, proizvođači mogu biti i cjenovno konkurentni, a samo tako mogu i zaraditi.
“Osim komasacije, država mora izraditi i projekt navodnjavanja i odvodnje u Imotskom polju. Osim toga, država bi se trebala uknjižiti na oko 100 hektara zemljišta koje je bilo u vlasništvu Imote. Mi obrađujemo oko 10 hektara tog zemljišta, a ostatak bi se morao obrađivati i privesti svrsi, odnosno dodijeliti koncesije na ovo zemljište. Imota je izgubila koncesije na njega tako da je ono neobrađeno, a riječ je o vrlo kvalitetnom poljoprivrednom zemljištu. Dio tog zemljišta potražuju bivši vlasnici kojima je bilo oduzeto, ali im još uvijek nije vraćeno”, kaže Klapirić.
Kao pozitivnu stvar Klapirić ističe činjenicu da se sve više stanovnika odlučuje na obradu zapuštenih parcela i da, za razliku od unazad pet-šest godina, vlada interes za poljoprivredno zemljište. (Privredni vjesnik)
