Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio je 31. kolovoza Prvu procjenu važnijih ranih usjeva u 2021. godini, koja je obuhvatila izvješće o očekivanoj proizvodnji ranih poljoprivrednih kultura, odnosno pšenice, ječma, zobi i uljane repice.

“Objavljeni podaci upućuju na smanjenje proizvodnje pojedinih kultura u odnosu na 2020. godinu, najavljene procjene su također bile znatno veći urod ranih kultura od onih objavljenih. Uzimajući u obzir navedeno, kao stručnjaci željeli smo, kroz direktnu anketu kompanija koje su dnevno na tržištu žitarica i uljarica Republike Hrvatske, analizirati proizvodnju i tržište domaćih ranih usjeva”, kažu analitičari Smartera.

Navode dalje kako i je u svim razgovorima koji su obavljeni, kako s udruženjem proizvođača žitarica, tako i s velikim otkupljivačima i traderima žitaricama i uljaricama, potvrđeno da je ove godine sigurno požnjeveno između 1.050.000 i 1.100.000 tona pšenice, te kako je samim tim prosječni ostvareni prinos bio između 7 i 8 tona po hektaru zasijane pšenice, što je povećanje u odnosu na ostvarenje u 2020. godini, odnosno povećanje od 24,4% u odnosu na objavljenu procjenu.

Ovo je već druga godina kako je objavljen izrazito nizak prirod po hektaru pšenice (5,9 t/ha), a nama se čini da ovako objavljeni podaci mogu, u situaciji velike volatilnosti tržišta, kakva je sada, izazvati značajne pomutnje i potencijalno donošenje krivih odluka kod određenih poslovnih subjekata. Naime, u trenutku kad globalno i dalje raste cijena pšenice, te kad postoji stvarna neravnoteža između ponude i potražnje ove žitarice, i to kako zbog smanjene proizvodnje u Kanadi, Rusiji i zapadnoj Europi, izazvane ekstremnim vremenskim neprilikama, tako i zbog špekulativnih zatvaranja pojedinih tržišta i čekanja daljnjeg rasta cijena (Mađarska,…), mislimo da je važno koristiti podatke koji su bliži stvarnoj situaciji na tržištu.

Proizvođači pšenice su 2021. godine za kilogram svog proizvoda dobili cijenu koja već dugo nije viđena, od čak 1,60 kn/kg, prosječno, gdje se cijena kretala u Republici Hrvatskoj od 1,15 kn/kg za stočnu pšenicu, pa do čak 2,0 kn/kg za neke manje, pojedinačne kupnje pšenice, premium kvalitete. Ovdje treba reći da je u Republici Hrvatskoj od oko 1.000.000 do 1.100.000 tona pšenice, svega 3% pšenice bilo premium kvalitete, 14% je proizvedeno prve klase pšenice, 25% druge klase, 30% treće, a samo 16% četvrte klase pšenice, što je izuzetno dobar rezultat. Naglašavamo samo 16% četvrte klase, jer je ovakva kvalitativna struktura proizvedene pšenice izuzetno dobra. Pšenica 2021. godine je izrazito visoke kvalitete, nema bolesti, a razlozi za to prvenstveno leže u sortimentu koji je sijan, ali i u vremenski jako povoljnoj godini za pšenicu. Ova žitarica je imala dovoljno vlage u periodima rasta i nalijevanja zrna, a istovremeno je u periodu zriobe imala dovoljno sunca, toplog vremena, dok period žetve nije bio ometan vlagom, odnosno kišom. Svi navedeni uvjeti dali su pšenicu jako dobre kvalitete i omogućili rast prinosa u odnosu na prošlu godinu, a onda i rast ukupnih količina.

Rast globalnih cijena pšenice stvorio je, pak, tržišno okruženje koje će ove godine omogućiti ratarima relativno visoke zarade na ovoj ratarskoj kulturi, unatoč tome što su rasli i troškovi proizvodnje.

Svake godine Republika Hrvatska je uobičajeno, još u periodu žetve, kretala s velikim izvozom pšenice, jer od oko 1.100.000 tona, za naše potrebe koristimo svega oko 400.000 do 450.000 tona, tako da se ostatak pšenice izvozio prvenstveno u susjednu Italiju, odnosno Austriju te Bosnu i Hercegovinu. Interesantno je da je ove godine taj veliki izvoz izostao jer su kupci očekivali da će se cijene na globalnim burzama smanjiti, te da će potencijalni kupci u jesen platiti manju cijenu u odnosu na one cijene koje su postizane u žetvi pšenice. No, na sreću onih koji čuvaju pšenicu na zalihama, cijena pšenice na burzama i dalje raste, te je na burzi u Budimpešti prešla 230 EUR/toni i time dovela potencijalne kupce u još nepovoljniju situaciju.

Ovo znači da bi hrvatski proizvođači, odnosno otkupljivači, koji imaju pšenicu na zalihi, mogli dodatno zaraditi te bi se proizvodnja pšenice ove godine mogla pokazati kao izrazito profitabilna poljoprivredna djelatnost.

Činjenica je da će ovakva kretanja cijena u posljednje dvije godine sigurno stimulirati hrvatske ratare na ponovnu sjetvu pšenice u jesen ove godine, te da, bez obzira na to, što Republici Hrvatskoj nedostaju prerađivački kapaciteti za pšenicu, odnosno za visokokvalitetne pekarske proizvode, visoka cijena će ponovno potaknuti ratare na značajnu proizvodnju pšenice.

Iako smo često kritički promišljali o ovakvoj strategiji sjetve, i često pozivali na potrebu strukturnih promjena u proizvodnji, zbog potrebe za proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda veće dodane vrijednosti, čiji je Republika Hrvatska veliki uvoznik (voće, povrće), posljednje dvije godine pokazuju da su ratarske kulture, kao hrvatski izvozni poljoprivredni proizvod, izuzetno konkurentne i profitabilne. Također, kad se posebno radi o pšenici, treba naglasiti da promatrajući kroz duži period, možemo reći da su sve ozime kulture, uslijed značajnih klimatskih promjena i ekstrema, manje rizične i osjetljive u proizvodnji, posebno kad se radi o ekstremnoj suši. U zimskom periodu manji su rizici od ovih ekstremnih pojava, u odnosu na kulture koje se siju u proljetnim rokovima i koje u periodu vegetacije moraju “preživjeti” najtoplije i često ekstremno suhe periode.

Stoga i ove godine možemo očekivati bitno smanjene prinose kod kukuruza, odnosno soje, a jedina kultura kojoj izuzetno vrući srpanj, i prvi dio kolovoza, nisu štetile bit će suncokret.

Očekivana smanjena proizvodnja kukuruza, u dodatnoj će mjeri utjecati na potražnju za pšenicom, odnosno može utjecati na ukupni rast cijena.

Zbog svega navedenog, čini nam se da ove godine možemo pohvaliti odluku hrvatskih ratara da i dalje siju značajne hektare pod pšenicom, odnosno nerealno bi bilo očekivati da se, nakon niza godina i loših iskustava, oni ne ponašaju isključivo tržišno. U tim okolnostima pitanje je bi li u sljedećem razdoblju trebali i mogli razmišljati o jačim investicijama u preradbene kapacitete za žitarice, pa da smo barem izvoznici brašna, a ne pšenice.