Splitski trgovački lanac Tommy, koncem prošle godine napravio je zaokret napuštanjem NTL grupe, a u ovu godinu kroz nekoliko akvizicija i novu fazu razvoja ulazi snažniji no ikad
Najveći trgovac na malo u Dalmaciji, splitski Tommy, zapošljava oko 2500 ljudi, a svoju vodeću poziciju planira zadržati i dodatno ojačati širenjem mreže trgovina i pružanjem što bolje i cjelovitije usluge svojim kupcima.
Iako se u javnosti dosta spekuliralo o raznim ponudama za kupnju Tommyja, njegov vlasnik Tomislav Mamić u nekoliko je navrata demantirao te informacije. O stanju na maloprodajnom tržištu, trendovima u dalmatinskoj regiji i umrežavanju trgovaca razgovarali smo s Dariom Mamićem, članom Uprave Tommyja.
Za početak, recite nam kako gledate na stanje i perspektivu maloprodajne scene u Hrvatskoj, posebice u Dalmaciji?
Maloprodaja je u krizi kao, uostalom, i cijelo hrvatsko gospodarstvo. Negativna gospodarska kretanja reflektiraju se na trgovini kroz manju potrošnju stanovništva, koja je prouzročena nezaposlenošću i stagnacijom plaća.
Značajnije perspektive za oporavak maloprodaje neće biti sve dok ne bude gospodarskog oporavka. Dalmacija je, nažalost, gospodarski inferiorno područje i jedini izlaz iz “sive zone” je turizam i turistička sezona koja može potaknuti potrošnju.
No, ta sezona kod nas traje relativno kratko, a rezultati turističkog sektora uvjetovani su nizom objektivnih i subjektivnih čimbenika. Ipak, od ovogodišnje sezone imamo velika očekivanja.
Kakvi su financijski pokazatelji za Tommy u prvoj polovici ove godine i možete li ih usporediti s prošlogodišnjim?
Tommy u 2012. godini ima rast prihoda zbog akvizicija realiziranih u ovoj godini. Također, realizirani su i neki projekti koji generiraju dodatni organski rast.
Uspoređujući rezultate poslovanja s prošlogodišnjim, bez novih prodajnih mjesta, Tommy ima pozitivan indeks prihoda, što smatramo dobrim rezultatom ako se uzme u obzir da je tržište u padu.
Tommy je početkom ove godine izašao iz NTL grupe. Koji su vaši razlozi za istupanje iz tog udruženja? Mislite li da takav način povezivanja nije od koristi za lokalne trgovce?
Tommy je bio jedan od temeljnih osnivača Narodnog trgovačkog lanca (NTL) i bili smo pojedinačno najveća članica. Naš je doprinos poslovanju, sukladno tome, također bio najveći, i u kvantitativnom i u kvalitativnom pogledu.
Nemogućnost dogovora oko daljnjeg zajedničkog razvoja, kao i upravljanja tvrtkom, te nametanje određenih rješenja s kojima nismo bili suglasni dovela je do odluke o istupanju iz NTL-a.
Povezivanje u tzv. “trgovačke grupacije”, a zapravo nabavne klastere, ima perspektivu jedino ako se članice budu ozbiljnije udruživale, do razine zajedničkih tvrtki koje će u cijelosti spojiti sve poslovne funkcije s jedinstvenim menadžmentom i na taj način eliminirati parcijalne interese i utjecaje.
Nedavno ste otvorili tri nove trgovine. Koliko ih sad broji vaš trgovački lanac i možete li nam reći kakav vam je daljnji plan širenja maloprodajne mreže?
Naša prodajna mreža trenutačno ima 129 prodajnih mjesta, razvrstanih u tri prodajna formata: hipermarkete, supermarkete i markete. Radimo i na novim projektima kako bi uveli određene inovacije u pogledu formata prodajnih mjesta.
Razvojni plan postoji, a pojedine ćemo projekte realizirati sukladno realnim mogućnostima uvijek vodeći računa da osiguramo stabilnost poslovanja.
Možemo li titulirati Tommy kao vodeći maloprodajni lanac Južne Hrvatske i po čemu je ova regija posebna?
To je neosporno. Tommy je tržišni lider na dalmatinskom području, ne samo po pokazateljima obujma poslovanja, već i po snazi brenda koji je prepoznatljiv i općeprihvaćen od potrošača. Ne smije se zanemariti ni činjenica da je Tommy danas jedna od najvećih kompanija u Dalmaciji te poslodavac s 2500 zaposlenih.
Dalmacija je regija vrlo specifična po mnogo čemu. Kada govorimo o maloprodaji na tržištu su prisutni svi nacionalni trgovci uz niz ozbiljnih lokalnih, konkurencija je snažna, a potrošači su izrazito senzibilizirani, kako na cijenu, tako i na širinu i dubinu asortimana, te dodatne usluge.
Smatram da je logistika u našoj regiji zahtjevnija nego u drugim regijama radi zemljopisnog položaja, razvijenosti infrastrukture i disperzije prodajne mreže.
Dosad ste ove godine preuzeli deset Kerumovih trgovina, a koncem prošle kupili ste NK Commerce. Planirate li i neke druge akvizicije?
Akvizicije su uvijek moguće i njih ne treba nikada isključiti, međutim u ovom trenutku to nije izgledno jer smatramo da trenutačno nema ozbiljnih potencijalnih meta za preuzimanje. Imamo još nekih nedovršenih projekata iz razvojnog plana pa ćemo se vjerojatno na njih fokusirati do kraja ove godine.
S obzirom na prisutne trendove u maloprodaji na koji se način Tommy prilagođava poslovnim okolnostima? Koje su strateške odrednice vašeg poslovanja i što vidite kao najveći izazov u maloprodajnom sektoru?
Pratimo kretanja na tržištu i kontinuirano se prilagođavamo okolnostima, kako u pogledu konkurentnosti cijena, tako i u segmentu asortimana, inovacija, tehnologije poslovanja, logistike, marketinga, troškova itd.
Okolnosti u gospodarskom okruženju vrlo su složene pa je i donošenje odluka u strateškom i operativnom smislu sve teže i sve rizičnije. Naš je cilj kontrolirani rast i razvoj poslovanja i širenje prodajne mreže, konsolidacija poslovanja te financijska stabilnost.
Maloprodaja je složena djelatnost. Naš se posao ne svodi samo na relaciju “jeftino kupi-skupo prodaj”, kako se to često pojednostavljeno prikazuje. Distributivna trgovina ima vrlo značajan udio u BDP-u i u ukupnom broju zaposlenih, ali mi se često čini kako se investicije i razvoj u ovoj djelatnosti podcjenjuju.
Kakvi su vaši rokovi plaćanja i odnosi s dobavljačima?
Tommy korektno izvršava sve svoje obaveze definirane ugovorima pa tako i u pogledu plaćanja. Odnosi s dobavljačima vrlo su dobri, s nekima od njih čak i dugoročno partnerski.
Unatoč često različitim poslovnim interesima između dobavljača i nas, što je i prirodno, uvijek respektiramo drugu stranu, ali istovremeno za sebe tražimo najbolje. Dobavljači trebaju biti realni i uvažiti objektivno stanje tržišta.
Honorirati treba ne samo volumen i količine, što je njima često najvažnije, nego i ukupnost poslovnih odnosa te posebno korektnost u izvršavanju dogovorenog između dobavljača i kupca.
