Današnje zaposlene majke, ali i svi koji ne preskaču slatko, imaju privilegiju zato što kolače, pa i kruh, mogu spraviti i bez da kod susjeda moraju tražiti zadnji gram brašna ili šalicu šećera jer nam proizvođači nude pregršt gotovih mješavina u koje je dovoljno dodati samo poneko jaje.
Od davnih smo vremena navikli nakon ručka ili pak za popodnevnu užinu uzeti nešto slatko, utješno, što zasiti, ali i osigura potrebnu dozu energije koja nas “drži” do navečer. Te su nam slatkiše i razne vrste dizanih ili klasičnih kolača pripremale generacije baka i prabaka koje su imale posve drugačiji životni stil. One su se uglavnom bavile kućanstvom i djecom “puno radno vrijeme” pa su tjesteninu, kruh i slastice pripremale od osnovnih sastojaka i potpuno samostalno, od početka. Današnje zaposlene majke, ali i svi koji ne preskaču slatko, imaju privilegiju zato što kolače, pa i kruh, mogu spraviti i bez da kod susjeda moraju tražiti zadnji gram brašna ili šalicu šećera jer nam proizvođači nude pregršt gotovih mješavina u koje je dovoljno dodati samo poneko jaje.
Povijest mješavina za kolače počinje negdje 1930-ih, a izum imamo zahvaliti tvrtki P. Duff and Sons iz američkog grada Pittsburgha. Ta je prva mješavina sadržavala sve sastojke potrebne za izradu medenjaka što je uključivalo prah od pšeničnog brašna, melasu, šećeru, mast, sol, sodu bikarbonu, cijelo jaje u prahu, đumbir i cimet, a domaćice su je trebale samo rehidrirati vodom i potom ispeći. Kako konvencionalna metoda pečenja kolača podrazumijeva da kod kuće imamo veliku zalihu sastojaka ili pak na vrijeme sve nabavimo u trgovini te naposljetku pažljivo izvažemo i zamiješamo, mnogi su, ponajprije građani SAD-a, i prije gotovo stotinu godina jedva dočekali ove mješavine i s radošću ih uvrstili u svoj slastičarski repertoar.
Rastu tržišta pridonosi i promjena životnog stila potrošača koji sve više prihvaćaju gotove mješavine
Te su prve mješavine nastale u Sjedinjenim Državama dolazile u nekoliko varijanti, a od njih su se, među inima, mogli napraviti kruh s orašastim plodovima, muffini s mekinjama ili voćni kolač. Nije prošlo dugo dok je ova tvrtka kao predvodnik trendova osmislila i prvu sljedeću revolucionarnu metodu pripreme kolača uz pomoć mješavine. Naime, u noviju varijantu bilo je potrebno dodati i jaja što je, procijenili su tada proizvođači, svima koji su ih koristili davalo osjećaj da su više uključeni u cjelokupni proces.
KREATIVNI PROCES
Urbana legenda ima pravo kad tvrdi da mješavine za kolače zvjezdani status poprimaju tek nakon Drugog svjetskog rata kada su se u proizvodnju tih praktičnih paketića uključili i proizvođači brašna pa ih je do kraja 1940-ih proizvodilo njih više od 200 pri čemu je lavovski dio pripao tvrtki Pillsbury. Zanimljivo je da su se General Mills i Duncan Hines priklonili pravilu o dodavanju jaja, dok se Pillsbury tvrdoglavo držao maksime “samo dodajte vodu”.
Tadašnja je anketa, naime, pokazala vrlo znakovit stav ljudi koji su izjavili da bi radije kupili mješavine koje podrazumijevaju dodavanje jaja, dok su praktično ipak radije kupovali one kojima ih nije trebalo dodati. Bilo da su zahtijevale jaja ili ne, budućnost mješavina bila je svijetla, a one su jurile prema otvorenom tržištu postratnog prosperiteta. A onda se dogodio zastoj.
Potrošači ostaju vjerni klasičnim proizvodima, ali sve više traže proizvode koji prate najnovije trendove
Tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća prodaja mješavina za kolače je pala, kompanije su pozatvarale poslovnice, a direktori onih koji su preživjele razbijali su glavu kako bi shvatili gdje griješe. Razmišljanje je dovelo do otkrića kako se domaćice žele osjećati još više uključenima u kreativni proces izrade kolača pa je inovacija koja je ovoga puta spasila industriju bio – šlag na torti odnosno razne glazure.
Pakiranja mješavina prikazivala su tada složene konstrukcije koje su izgledale kao minijaturna nogometna igrališta, europski dvorci ili velike cirkuske arene, a žene se nadvile nad upute kako bi same ispekle svoje vjenčane torte koristeći gotove mješavine i pripadajuću glazuru. S vremenom je moda pretjeranog ukrašavanja splasnula, ali popularnost mješavina za kolače nije izblijedjela. Štoviše, kutije tog proizvoda zauzele su gotovo svaku prosječnu američku kuhinju i od tada njome vladaju. Ne začuđuje previše niti podatak da su se žene u nekim istraživanjima čak izjašnjavale kako svoje kolače peku posve “od početka”, a zapravo su koristile gotove mješavine. Upravo to saznanje najviše govori o tome koliko su mješavine za kolače redefinirale pojam pečenja kolača. Zahvaljujući porastu raspoloživog dohotka popularnost mješavina za kolače i dalje bilježi znatan rast, a dodatni poticaj jest i potražnja za sve različitijim i egzotičnijim okusima. Tržište mješavina za kolače, prema podacima kojima raspolaže analitička kuća Market research future, u prošloj je godini doseglo vrijednost od 1,2 milijarde dolara, a ove će godine dodatno narasti na 1,24 milijardu dolara. Rastu tržišta pridonosi i promjena životnog stila potrošača jer potrošači imaju sve manje vremena smišljati i spravljati razna jela i deserte, a dobro su im poznate pouzdane karakteristike gotovih mješavina.
DOMAĆE UZDANICE
Na pouzdane dodatke kolačima domaće, ali i inozemne potrošače navikla je koprivnička Podravka koja je 1998. godine započela proizvodnju i prodaju slastica pod vlastitim brendom Dolcela s ciljem da se potrošačima ponude nove ideje za pripremu modernih slastica, a sa svojom je širokom paletom proizvoda prisutna je u svim segmentima kategorije praškastih slastica.
“Upravo zato Dolcela je već 25 godina simbol za jednostavne i praktične proizvode koji garantiraju uspješnu i brzu pripremu slastica. To potvrđuju i rezultati Nielsen istraživanja (NIQ panel trgovine u Hrvatskoj, lipanj 2023. i NIQ, panel trgovine u BIH, svibanj 2023.), prema kojima je Dolcela vodeća robna marka u kategoriji instant praškastih slastica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u 2023. godini”, navode iz Podravke dodajući kako se u njihovoj širokoj paleti proizvoda nalaze pripomoći za pečenje kao što su vanilin šećer i prašak za pecivo, zatim deserti kao što su pudinzi, šlag pjene i kreme, a jednako tako i mješavine za kolače. Najpopularnije mješavine za kolače su mješavine Dolcela muffins, Dolcela čokoladni muffins, Dolcela princes uštipci te Dolcela krema za kremšnite.
Prašak za pecivo kakvog poznajemo danas razvijen je sredinom 19. stoljeća
Prema njihovom iskustvu, potrošači ostaju vjerni klasičnim proizvodima kao što su pripomoći za pečenje i pudinzi, ali sve više traže proizvode koji prate najnovije trendove. U toj se kategoriji Dolcela približila mlađim potrošačima nudeći im brza i praktična rješenja za poznate slastice, a dodatno se u skladu s novom nutritivnom strategijom Podravka s Dolcelom potrudila u svojim proizvodima smanjiti udio šećera te ugraditi i neke druge nutritivno bogate sastojke.
“Na zahtjev potrošača prošle smo godine lansirali i slane mješavine koje su izvrsna nadogradnja slasticama te praktično rješenje za razne prilike. Na primjer, Dolcela kiflice idealan su proizvod za potrošače koji nemaju iskustva u pripremi dizanih tijesta, a žele uživati u ukusnim i brzim kiflicama. Dodatno, nedavno je lansirana i linija Dolcela HI protein shakeova, pudinga i mješavina koja omogućava hranjiv, ukusan i brz međuobrok bogat proteinima”, navode također iz koprivničke kompanije te pritom poručuju da nastavljaju pratiti “svjetske trendove u pripremi slastica, osluškivati potrebe potrošača i unapređivati tradicionalne proizvode, a istovremeno kontinuirano raditi na inovacijama koje će potrošačima dodatno olakšati pripremu slastica pri čemu im u razvoju novih proizvoda nit vodilja ostaje odličan okus”.
JEDNOSTAVNO RJEŠENJE
Okusom, ali prije svega mišlju o jednostavnosti pripreme vodili su se i tvorci di-go kvasca koji je kod nas već desetljećima sinonim za slatka dizana tijesta, razne makovnjače, orahnjače ili buhtle, a bez kojih su pak nezamislivi blagdani, proslave i ili popodnevna kava. Od nedavno su u asortimanu brenda di-go i gotove Mješavine za kruh nastale kao jednostavno rješenje za svakodnevni užurbani životni stil. Tvorci di-go mješavina poručuju kako uz njih možemo zaboraviti na nered u kuhinji jer pružaju praktičnost, brzinu i jednostavnost pripreme kruha kod kuće.
“U di-go segmentu dobro je poznata di-go kockica odnosno di-go svježi kvasac koji je godinama prisutan u svakoj kuhinji. Osim svježeg, na policama se može pronaći i suhi kvasac u pakiranjima od 5×7 g, 125 g i 500 g, a sada su nam u fokusu gotove Mješavine za kruh, inovacija koja je najbrži put do svježe pekarske čarolije kod kuće”, poručuju iz tvrtke Lesafre Adriatic u čijem je portfelju ovaj popularni brend. Pritom pojašnjavaju kako je receptura i više nego jednostavna – u posudu je dovoljno istresti mješavinu i suhi kvasac koji dolazi u paketu, dodati vodu, pustiti da se diže i naposljetku staviti sve u pećnicu. “Lansirane su tri inačice za hrvatsko te BiH tržište, a to su mješavina za Fini domaći kruh, za Mediteranski kruh te za Multigrain kruh. Razvijene su u suradnji s nutricionistima, 100 posto su veganski proizvod bogat mineralima, a ujedno su i izvor proteina te ne sadrže aditive. Zahvaljujući kiselom tijestu, i kod nas sve poznatijem pod imenom sourdough, daju mješavinu koja drži svježinu do čak pet dana”, obećavaju iz tvrtke Lesafre Adriatic.
NEZAOBILAZAN SASTOJAK
Već navedeni artikli zasigurno su kroz nedavnu prošlost i kod domaćica na ovim prostorima unijeli pravu revoluciju u svakodnevni život i olakšali im posao pripreme slastica i kruha. Valja stoga reći koju i o dodatku za kolače kao što je prašak za pecivo jer je on gotovo nezaobilazan sastojak mnogih kolača i torti, ali i palačinki te keksa. U osnovi, kod ovog se proizvoda radi o kombinaciji sode bikarbone, kukuruznog škroba i blage kiseline. Prije nego je izumljen, žene su se dovijale raznim metodama kako bi njihov kruh i kolači uspjeli odnosno bili rahli i puni tako željenih mjehurića zraka.
Povjesničarka prehrane Linda Civitello u svojoj je knjizi zabilježila kako su američke žene pod svakodnevnim pritiskom da obitelji osiguraju kvalitetan kruh koji se neće brzo kvariti, a kako bi izbjegle ponekad ćudljivi kvasac, posezale i u ormariće s lijekovima te kruhu dodavale i mirisne soli, amonijak ili pak “biserni pepeo”, nusprodukt gorenja biljne mase. Za pretpostaviti je da ukućani nisu bili pretjerano oduševljeni hranom u koju su domaćice dodavale sastojak koji im je, osim za pečenje, služio i za ribanje podova. Kakav god da je bio ipak je značio prekretnicu jer su se tadašnje prehrambene kompanije potrudile napraviti sličan proizvod koji bi olakšao pripremu tada sve popularnijih delicija kao što su razni muffini i keksi.
Proizvođači kontinuirano rade na inovacijama koje će potrošačima dodatno olakšati pripremu slastica
Prašak za pecivo kakvog poznajemo danas razvijen je sredinom 19. stoljeća. U Europi su revoluciju u pečenje donijeli Alfred Bird i dr. August Oetker, a za američki je patent zaslužan harvardski profesor Eben Horsford. Koliko je izum bio značajan i tržišno potentan pokazuje i podatak kako se u SAD-u među proizvođačima kao što su Rumford Baking Powder i Royal Baking Powder u prvim godinama nakon stavljanja praška za pecivo u prodaju razvio pravi mali rat o sigurnosti i sastavu pojedinih brendova. Do 1896. Amerikanci su konzumirali gotovo 55.000 tona praška za pecivo godišnje, a bitke za prašak za pecivo završene su 1920-ih kada su se kompanije spojile u veće konglomerate.
TRADICIJA PROIZVODNJE
Tradiciju proizvodnje već 130 godina čuvaju u tvrtki Dr. Oetker iz koje podsjećaju kako je njihova priča pokrenuta još 1893. kad je farmaceut dr. August Oetker nakon niza pokušaja uspio stvoriti recept za prašak za pecivo – Dr. Oetker Backin koji je promijenio način pripreme dizanih tijesta. “Inovativnost kompanije ogleda se u tome što se Dr. Oetker neprestano prilagođavao tržištu te je kroz desetljeća rada uvodio proizvode koji su mijenjali način pripreme i konzumiranja hrane. Tako je 1970. na njemačkom tržištu predstavljena prva smrznuta pizza – ‘Pizza alla Romana’, a od 80-ih godina prošlog stoljeća takav je smrznuti proizvod postao dijelom ponude trgovina širom Europe”, navode iz tvrtke podsjećajući kako su u njihovom asortimanu i Dr. Oetker Original pudinzi, vanilin šećer, muesli i brojni drugi proizvodi koji se mogu pronaći na policama mnogih kuhinja, sve zajedno više od 200 artikala.
Povijest mješavina za kolače počinje negdje 1930-ih, a izum imamo zahvaliti tvrtki P. Duff and Sons
Uz to, mnogi proizvodi dolaze u različitim varijantama, ne samo po pitanju okusa, nego i u pogledu nutritivnih karakteristika pa tako uključuju proizvode koji su Gluten free kao i High protein ili pak Sweet zero liniju na bazi eritritola, sladila iz prirodnog izvora. “Dr. Oetker se nastoji prilagoditi različitostima svojih kupaca, pa tako baš u kategoriji mješavina i dodataka za kolače nudimo i proizvode za pripremu muffina i browniesa koji su omiljeni zalogaji na internacionalnoj razini, a osim toga tu su i mješavine za razne lokalno popularne deserte poput vanilin kiflica, kremšnita ili princes krafni. Nadalje, backin, vanilin šećer, gustin ili želatina proizvodi su koje će gotovo svaki pojedinac prilikom nabavke namirnica kupiti jer bez njih nema pripreme slastica, neovisno o tome radite li neke jednostavne ili nešto složenije recepte”, poručuju također iz tvrtke navodeći kako su među njihovim najpopularnijim proizvodima baš mješavine za kolače koje nude jednostavnost pripreme, ali ne zaostaju ni preljevi za kolače, šlag, kakao, vanilija štapić i pasta, soda bikarbona, tekuće arome te aroma šećeri.
Pokazalo se kako potrošači odlično reagiraju i na novosti kao što su Creative pudding koji dolazi u šest varijanti, a objeručke su prihvaćene i linije High protein i Sweet Zero te sezonski proizvodi kao što su kućica za medenjake, modlica za blagdanske kolače, uskrsne dekoracije i drugi prigodni artikli.
Navodeći sve ove delicije i slastice malo tko bi mogao ostati ravnodušan. Srećom i po one s najmanje raspoloživog vremena, suvremeni životni stil uz mnoge blagodati tehnologije donosi nam i jednostavan užitak u spravljanju najslađih zalogaja i domaćeg kruha. Pa zašto ne pokušati?
