Biti održiv i držati se načela kružnog gospodarstva nije kratkoročni trend. To je, u uvjetima klimatskih promjena kojima smo izloženi, conditio sine qua non opstojnosti na tržištu. Cilj je postići ugljičnu neutralnost do 2050., a važan segment toga je i Akcijski plan za kružno gospodarstvo koji je donijela Europska komisija, a koji je jedna od glavnih sastavnica Europskog zelenog plana, navodi Zvonimir Majić, načelnik Sektora za posebne kategorije otpada u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Razgovarao: Goran Pavlović, goran@jatrgovac.hr
Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu prošao je nacionalno javno savjetovanje pa mu predstoji javno savjetovanje na razini Europske unije te bi, prema informacijama koje imam, trebao biti na jesen i objavljen, ističe Majić.
Recite nam uvodno nešto više o sebi i svojoj dosadašnjoj karijeri te koliko dugo radite u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost?
Već skoro 15 godina radim u Fondu, uglavnom na poslovima koji su vezani za organizaciju sustava posebnih kategorija otpada. To je izuzetno dinamično poslovno okruženje koje zahtijeva specifična znanja, ne samo ona teorijska, nego prvenstveno praktična. I zaista, kad sam se počeo baviti ovim poslom, osim postojećeg zakonskog okvira, znanje i iskustvo stjecao sam na terenu u komunikaciji sa svim relevantnim dionicima. Jer da bi mogli efikasno organizirati neki poslovni proces važno je detektirati sve izazove i rizike s kojima ćete se susresti. Naravno da je na početku uvođenja sustava gospodarenja posebnih kategorija otpada bilo “dječjih bolesti” i uhodavanja. Učimo i iz pogreška. Samo ih je potrebno na vrijeme uočiti i ispraviti.
“Visina povratne naknade sigurno će biti predmet rasprava kod donošenja nove uredbe koja će regulirati to pitanje”
Zato studentima kojima predajem u Koprivnici na Sveučilištu Sjever često kažem da svoje greške ne nose na leđima, nego da ih stave pod noge i upotrijebe kao stepenice. I upravo mi je rad sa studentima određena profesionalna nadogradnja koja mi daje mogućnost da podijelim s njima svoje znanje i pokušam njihov profesionalni razvoj usmjeriti u područja zelene tranzicije i kružne ekonomije.
Predstavite nam okvirno djelatnost Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost?
Fond je institucija koju je osnovala Vlada Republike Hrvatske. Djelujemo skoro 20 godina i kroz to vrijeme provodimo više od 50 tisuća različitih projekata.
Osnovni način financiranja je putem različitih naknada koje Fondu naplaćuje po principu “onečišćivač plaća”. Naš ovogodišnji proračun iznosi oko 400 milijuna eura i sva se sredstva, izuzev manjeg dijela koji se koristiti na potrebe administrativnih kapaciteta, ulažu u konkretne projekte. Spektar programa i djelokruga našeg rada je uistinu širok, od projekata gospodarenja komunalnim otpadom i posebnim kategorijama otpada do energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Svi ovi projekti, ali i mnogi drugi, imaju za cilj ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama kojima smo, na žalost, sve više izloženi.
Fond je i provedbeno tijelo za programe koji su se provodili iz prošlog operativnog razdoblja Konkurentnost i kohezija, a važnu ulogu imamo i u realizaciji projekata koji se sufinanciraju kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti te Fonda solidarnosti kao i nekih drugih EU programa, poput Modernizacijskog fonda.
“Naše tvrtke koje se bave reciklažom generatori su gospodarskog razvoja, ali i tržišni lideri u ovom dijelu Europe”
Uz sve ovo veliku važnost pridajemo informiranju javnosti kroz razne tematske edukativne radionice i promotivne kampanje. Svi ovi projekti koje sam naveo imaju svoje specifičnosti, no trudimo se da budemo što bolji “servis” korisnicima naših sredstava kako bi se oni što uspješnije proveli.
Hrvatska je jedna od prvih zemalja u Europskoj uniji koja je sustav povratne naknade organizirala preko zasebnog Fonda te smo u tom području ogledni primjer i za brojne druge zemlje članice. Kako vidite današnje funkcioniranje sustava povratne naknade te kako se to može unaprijediti?
Zaista možemo biti ogledni primjer dobro uspostavljenog depozitnog sustava, ali i organizacije sustava nekih drugih posebnih kategorija otpada. Istaknuo bih da odlične rezultate prikupljanja i daljnje oporabe postižemo i u gospodarenju otpadnim gumama, električnim i elektroničkim otpadom, otpadnim automobilima. Naše tvrtke koje se bave reciklažom generatori su gospodarskog razvoja u svojim sredinama, ali i tržišni lideri u ovom dijelu Europe. I Europska komisija je kroz svoje direktive prepoznala depozitni sustav kao najučinkovitiji u postizanju ciljeva kružne ekonomije, a mi taj sustav imamo još od 2005. godine. Naravno da svaki sustav, pa tako i sustav gospodarenja ambalažnim otpadom, treba kontinuirano nadograđivati i unapređivati. Tu prije svega mislim na automatizaciju i informatizaciju cjelokupnog sustava koji će omogućiti lakšu kontrolu i sljedivost ambalaže od njenog stavljanja na tržište do povrata u trgovinu i predaje sakupljačima i oporabiteljima. Uz to, trebalo bi proširiti depozitni sustav i na druge vrste ambalažne plastike i tetrapaka što bi omogućilo još veću učinkovitost sustava i veći doprinos ciljevima propisanim Direktivom o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. U suradnji s Finom uspostavit će se Registar obveznika, a poticat će se i sustav proširene odgovornosti proizvođača i eko dizajn ambalaže.
“U sustavu povratne naknade danas je aktivno oko 2.100 prodajnih mjesta i reciklažnih dvorišta”
Koliko prodajnih mjesta i reciklažnih dvorišta imamo danas u Sustavu povratne naknade u Hrvatskoj?
U sustavu je aktivno oko 2.100 prodajnih mjesta i reciklažnih dvorišta. U bilo kojoj od tih trgovina ili reciklažnih dvorišta građani mogu vratiti ambalažu od pića i napitaka i za istu dobiti povratnu naknadu. S obzirom na tako veliki broj trgovina jasno vam je koliki je to obim posla. Svakom poslovnom subjektu Fond kontrolira fakturu za nadoknadu isplaćene povratne naknade uvećanu za manipulativne troškove te im zatim isplaćuje sredstva. Kontrola se obavlja na nekoliko razina, međutim kako sam i prije spomenuo, potrebna je dodatna informatizacija da neke procese ubrzamo i rasteretimo suvišne papirologije.
Kolika je stopa prikupljanja te koliko je boca stavljeno na tržište a koliko je njih prikupljeno u apsolutnim brojkama?
Ako uzmemo prosjek unatrag tri godine na tržište se godišnje stavlja oko 825 milijuna komada PET, staklenih i Al/fe boca, kroz sustav povratne naknade je vraćeno njih 685 milijuna, dakle negdje oko 83%. Ono što smo uočili je blagi pad sakupljanja takve vrste ambalaže. Naime, sve veći broj jedinica lokalne samouprave građanima je osigurao infrastrukturu za odvojeno prikupljanje otpada pa se dio te ambalaže odlaže u spremnike ili žute vrećice, kako je to slučaj u Zagrebu. I naravno da građane treba poticati da u što većoj mjeri selektiraju otpad, no ambalaža za koju građani mogu dobiti povratnu naknadu primarno bi se trebala vraćati u trgovine. Radi se o kvalitetnoj sirovini za koju u Hrvatskoj postoje pogoni za oporabu te je tendencija da se što više takve ambalaže koristi za proizvodnju novih proizvoda. Od kada je uspostavljen sustav povratne naknade u Hrvatskoj je sakupljeno 11 milijardi različitih plastičnih i staklenih boca te limenki pića. Sva ta ambalaža isporučena je domaćim oporabiteljima na daljnju reciklažu.
Na nedavnom predavanju istaknuli ste kako gospodarenje otpadom nije motivirano samo zaštitom okoliša, nego nastojanjem da se osigura visoka razina kvalitetne sirovine za proizvodnju a samim time se štiti okoliš. Možete li to dodatno obrazložiti?
Biti održiv i držati se načela kružnog gospodarstva nije kratkoročni trend. To je, u uvjetima klimatskih promjena kojima smo izloženi, conditio sine qua non opstojnosti na tržištu. Cilj je postići ugljičnu neutralnost do 2050., a važan segment toga je i Akcijski plan za kružno gospodarstvo koji je donijela Europska komisija, a koji je jedna od glavnih sastavnica Europskog zelenog plana. Akcijski plan je usmjeren na dizajn i proizvodnju za kružno gospodarstvo kako bi se osiguralo da se upotrijebljeni resursi što duže zadrže u gospodarstvu, a građanima omoguće visokokvalitetni i cjenovno pristupačni proizvodi koji duže traju i mogu se ponovno upotrijebiti, popraviti i reciklirati. Stoga je korist od uspostave kružnog gospodarstva generalno dobra za okoliš, ali i za gospodarstvo koje ulaganjima u održiva rješenja direktno podiže vlastitu konkurentnost.
“Potrebno je unaprijediti automatizaciju i informatizaciju sustava povratne naknade kako bismo ostvarili lakšu kontrolu i sljedivost ambalaže”
Povratna ambalaža prikuplja se na dva načina – ručno i putem RVM uređaja. Vidljivo je da su trgovine i trgovački lanci u proteklim godinama prihvatile automatizaciju kao standard. Koliki je udio automatiziranog prihvata u Hrvatskoj trenutno te koji su ciljevi?
Sve se više trgovačkih lanaca, posebno u svojim velikim prodajnim mjestima, odlučuje za korištenje uređaja za prihvat ambalaže. U tom smjeru išla su i njihova ulaganja u automatizaciju, no korona je jedno vrijeme to malo usporila jer su okolnosti, razumljivo, zahtijevale određenu racionalizaciju ulaganja. Taj se oprez s ulaganjima osjetio i na početku energetske krize. No, kako je Vlada RH svojim mjerama uvelike pomogla gospodarstvu, tržište se stabiliziralo te su i trgovački lanci nastavili sa svojim investicijskim ciklusima pa i u smjeru koji se tiče prihvata ambalažnog otpada. U prošloj se godini negdje oko 45 posto PET i AL/Fe ambalaže skupljalo putem RVM uređaja. I sam Pravilnik o ambalaži radi distinkciju i potiče, odnosno više novčano valorizira prihvat putem uređaja pa se dugoročno trgovcima isplati ulagati u automatizaciju svojih prihvatnih mjesta.
Iz industrije najavljuju i na hrvatskom tržištu instalaciju “multifeed” strojeva koji omogućavaju prihvat velikog broja ambalažnih jedinica odjednom. Kako gledate na ove inovacije na tržištu te kako će se to odraziti na stopu prikupljanja?
Svakako podržavam inovativna rješenja koja će doprinijeti povećanju stope prikupljanja ambalažnog otpada. Sigurno je da ti uređaji pružaju potrošačima određenu komfornost kod povrata ambalaže jer je puno lakše vratiti odjednom veće količine nego ubacivati bocu po bocu. Naravno da ne možemo očekivati da sve trgovine, zbog veličine svog prostora, imaju strojeve, no tamo gdje je to moguće automatizacija je svakako dobro rješenje. No, treba razmišljati u pravcu linearnog povećanja manipulativne naknade i za ručni i za strojni prihvat. To će zadržati interes manjih trgovina da prihvaćaju ambalažu od građana, a stimulira velike da nastave s automatizacijom postupka. Cilj nam je da svaki posjednik u bilo kojem kraju Hrvatske ostvari pravo na povrat ambalaže uz naknadu.
U izradi je i novi Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu. Kada ga možemo očekivati te možete li reći koje će osnovne novine donijeti na tržištu?
Pravilnik je prošao nacionalno javno savjetovanje pa mu predstoji javno savjetovanje na razini Europske unije te bi, prema informacijama koje imam, trebao biti na jesen i objavljen.
Novim pravilnikom predviđeno je proširenje postojećeg sustava povratne naknade za pića s ambalažom volumena od 0 do 3 litre. Propisuje se i proširenje sustava na višeslojnu ambalažu s pretežno papir-kartonskom komponentom, kao što je primjerice tetrapak ambalaža te i na drugu plastičnu ambalažu koja nije od PET-a.
Novost je da će se sve vrlo lagane plastične vrećice za nošenje, tanje od 15 mikrona, koje su do sada bile besplatne i koristile se za voće, povrće i drugu rasutu hranu, ubuduće naplaćivati.
“U prošloj se godini negdje oko 45 posto PET i AL/Fe ambalaže skupljalo putem RVM uređaja”
Do sada je Fond plaćao gospodarenje otpadnom ambalažom sakupljenom u depozitnom sustavu kao i sakupljenom od registriranih osoba, a novim prijedlogom ćemo te troškove financirati i davatelju javne usluge za sakupljeni reciklabilni otpad od građana.
Generalno, sve novine koje donosi pravilnik predstavljaju još jedan korak prema većem stupnju odvojenog prikupljanja i iskorištavanja reciklabilnog otpada sa svrhom uspostave što učinkovitijeg kružnog gospodarstva i smanjenju njegovog odlaganja na odlagalištima, što je za okoliš najlošija varijanta postupanja s otpadom.
Iznos povratne naknade još uvijek je 50 lipa, iako se to trebalo prilagoditi uvođenju eura kao nove valute. Hoće li se povećavati iznos povratne naknade te kakva bi se oznaka mogla koristiti? Hoće li to biti QR kod ili neko slično rješenje?
U nacrtu novog pravilnika koji je prošao javno savjetovanje propisan je i novi izgled znaka povratne naknade. Prijedlog je da on u svom vizualnom izgledu ne sadrži novčanu vrijednost povratne naknade, kao što je to bio ranije slučaj s 0,50 kuna. To je napravljeno zato da se zakonodavcu omogući da može intervenirati u visinu iznosa povratne naknade, a da se pri tome nužno ne mora mijenjati oznaka. No, bez obzira na budući novi vizualni identitet, za svu ambalažu koja na sebi bude imala “staru oznaku” moći će se dobiti iznos povratne naknade koji bude određen propisima.
Što se tiče visine povratne naknade, građani trenutno za jedinicu vraćene ambalaže dobivaju 7 centi. To je najniža povratna naknada u EU-u jer se u ostalim zemljama članicama koje imaju razvijeni depozitni sustav ona kreće u rasponu 0,10 do 0,40 eura po jedinici vraćene ambalaže. Visina povratne naknade sigurno će biti predmet rasprava kod donošenja nove uredbe koja će regulirati to pitanje. Osobno se zalažem za povećanje povratne naknade, bar na 10 centi, jer će to dodatno stimulirati potrošače da vraćaju takvu ambalažu u trgovine ili reciklažna dvorišta. Još jednom bih naglasio da se radi o vrijednoj i iskoristivoj sirovini koja se predaje na reciklažu. Načela kružne ekonomije i proces u kojem uzimamo, ali i ponovno vraćamo, je model koji nema alternativu. On je ključan za održive i dublje promjene koje kao društvo, usudio bih se reći kao civilizacija, moramo ostvariti jer smo na žalost prirodne resurse predugo neodgovorno koristili.
