Intelektualno stvaralaštvo moguće je zaštititi odgovarajućim oblicima intelektualnog vlasništva čije vrste su patent, žig (zaštitni znak), zaštićeni industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti, zaštićena topografija poluvodičkih proizvoda, zaštićena biljna sorta, dok autorsko pravo predstavlja posebnu kategoriju intelektualnog vlasništva.

Industrijski dizajn jedna je od vrsta intelektualnog vlasništva te je njegova zaštita regulirana posebnim Zakonom o industrijskom dizajnu (NN 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11, 46/18). Dizajn podrazumijeva vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, osobito crta, kontura (obrisa), boja, oblika, teksture i/ili materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije.
Industrijskim dizajnom štiti se dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualan karakter.

Dizajn koji je primijenjen na proizvod ili sadržan u proizvodu koji čini sastavni dio složenog proizvoda smatra se novim i individualnog karaktera samo ako sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri normalnoj upotrebi toga proizvoda te u mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnoga dijela samostalno udovoljavaju uvjetima novosti i individualnosti karaktera.

Dakle, dva ključna elementa kod industrijskog dizajna koja se uzimaju u obzir prilikom zaštite industrijskog dizajna su novost i individualan karakter dizajna. Dizajn se smatra novim ako nijedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju konkretnog industrijskoga dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Dizajni se smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u nebitnim pojedinostima. Smatra se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

PRAVO NA ZAŠTITU INDUSTRIJSKOG DIZAJNA
Dizajner je fizička osoba koja je stvorila dizajn, dok se osoba koja je u stvaranju dizajna pružala samo tehničku pomoć ne smatra dizajnerom. Neovisno o tome je li podnositelj prijave ili nositelj prava, dizajner ima pravo biti naveden kao dizajner u svim dokumentima te prilikom javnih izlaganja njegova dizajna te je njegovo moralno pravo neprenosivo.

Tko je ovlašten pokrenuti postupak registracije industrijskog dizajna?
Dizajner ili njegov pravni sljednik ovlašteni su za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna sukladno Zakonu o industrijskom dizajnu. Ako je dizajn stvoren na temelju ugovora o narudžbi, naručitelj toga dizajna ovlašten je za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna, ako ugovorom nije drukčije određeno. Također, ako je dizajn stvorio dizajner zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili slijedeći upute poslodavca, poslodavac je ovlašten za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna, ako ugovorom nije drukčije određeno.

U slučaju da je dizajn stvoren zajedničkim radom više dizajnera, svim dizajnerima, odnosno njihovim pravnim sljednicima pripada zajedničko pravo na tom dizajnu te se svi smatraju ovlaštenicima za pokretanje postupka registracije industrijskog dizajna. Udio dizajnera u zajednički stvorenom dizajnu određuje se razmjerno stvarnom doprinosu koji je svaki od njih dao u stvaranju dizajna, ako ugovorom nije drukčije određeno, a ako ti udjeli ne bi bili odredivi smatrat će se da su jednaki. Industrijski dizajn stječe se donošenjem rješenja o registraciji industrijskoga dizajna i upisom u registar.

OPSEG I TRAJANJE ZAŠTITE
Zaštita koja proizlazi iz industrijskoga dizajna uključuje svaki dizajn koji na upućenog korisnika ne ostavlja drugačiji ukupni dojam. Nositelj industrijskoga dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranoga dizajna i sprečavanja drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja. Korištenje obuhvaća, posebice, izradu, ponudu, stavljanje u promet, uvoz, izvoz ili korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je dizajn primijenjen ili skladištenje takva proizvoda u navedene svrhe.

Zaštita industrijskoga dizajna traje pet godina računajući od datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna te se može produžavati za razdoblja od po pet godina, do najduže 25 godina računajući od datuma podnošenja prijave. Nositelj industrijskoga dizajna koji traži produženje zaštite dužan je tijekom posljednje godine trajanja razdoblja zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka toga razdoblja podnijeti Zavodu zahtjev za produženje zaštite industrijskoga dizajna i uplatiti odgovarajuću pristojbu i naknadu troškova postupka održavanja.

POSTUPAK REGISTRACIJE
Postupak za registraciju industrijskoga dizajna pokreće se podnošenjem prijave industrijskoga dizajna Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Podnositelj prijave industrijskoga dizajna s ranijim datumom podnošenja ima prvenstvo u odnosu na svakoga drugog podnositelja koji kasnije podnese prijavu industrijskoga dizajna za istovjetni dizajn.

Prijava industrijskoga dizajna treba sadržavati zahtjev za registraciju industrijskoga dizajna, podatke o podnositelju prijave, prikaz dizajna koji treba biti prikladan za reproduciranje. Ako je predmet prijave dvodimenzionalni dizajn, a prijava sadržava zahtjev za odgodu objave, prikaz dizajna može biti nadomješten uzorkom.

U prijavi industrijskog dizajna također treba biti sadržana naznaka proizvoda u kojem bi dizajn trebao biti sadržan ili na koji bi dizajn trebao biti primijenjen, podaci o ovlaštenom zastupniku s urednom punomoći, ako ga podnositelj prijave ima, podaci o zajedničkom predstavniku, ako je podnesena zajednička prijava. Pored navedenog, prijava može sadržavati i neke dodatne stavke kao što su opis kojim se pobliže objašnjava prikaz ili uzorak, zahtjev za odgodu objave registriranoga industrijskoga dizajna, klasifikaciju proizvoda (naznaka razreda) u kojem bi dizajn trebao biti sadržan ili na koji bi dizajn trebao biti primijenjen, u skladu s Lokarnskim sporazumom o ustanovljenju međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, podatke o dizajneru ili dizajnerima ili navod da dizajner, odnosno dizajneri ne žele biti navedeni te podatke i dokaze o prvenstvu.

Moguće je podnijeti i višestruku prijavu industrijskog dizajna te se u tom slučaju svi proizvodi u kojima bi dizajn trebao biti sadržan ili na koje bi dizajn trebao biti primijenjen moraju odnositi na proizvode svrstane u jedan razred po Međunarodnoj klasifikaciji te u takvoj višestrukoj prijavi treba biti naznačen ukupan broj dizajna za koje se zahtijeva zaštita.

Sa svakim dizajnom sadržanim u višestrukoj prijavi, kao i nakon njegove registracije, može se postupati samostalno, odnosno isti može samostalno biti predmet ostvarivanja prava, ugovora o licenciji, zaloga i ovrhe, stečaja, odreknuća, produženja zaštite, prijenosa prava, odgode objave ili proglašavanja ništavim.

Formalnim ispitivanjem prijave industrijskoga dizajna Državni zavod za intelektualno vlasništvo utvrđuje udovoljava li prijava uvjetima iz Zakona o industrijskom dizajnu te u slučaju da ista ne ispunjava sve propisane uvjete zaključkom nalaže podnositelju prijave da u roku od 60 dana uredi prijavu.

Ako je prijava uredna te su ispunjeni svi uvjeti za registraciju industrijskog dizajna i plaćena je naknada troškova postupka održavanja za prvo petogodišnje razdoblje zaštite industrijskoga dizajna, Zavod će donijeti rješenje o registraciji industrijskoga dizajna i upisati industrijski dizajn u registar. Podaci o industrijskom dizajnu objavljuju se u službenom glasilu Zavoda najkasnije tri mjeseca od datuma upisa industrijskoga dizajna u registar.

Zaštita industrijskog dizajna moguća je i na području EU-a te će u tom slučaju biti nadležan Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (European Union Intellectual Property Office), a u slučaju zaštite na međunarodnoj razini prijava se može podnijeti nadležnom uredu svake zemlje na čijem teritoriju se traži zaštita ili putem Haškog sustava za međunarodnu registraciju industrijskog dizajna izravno Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO).

Zaključno, potrebno je naglasiti kako je postupak registracije industrijskog dizajna složen postupak koji zahtijeva adekvatnu pripremu i podršku za to specijaliziranih stručnjaka.