Željko Tafra: Crna Gora je dobro tržište za hrvatska pića

U Crnoj Gori vlada mišljenje kako su hrvatski proizvodi kvalitetniji od drugih, slično kao i njemački na razini Europe. Osim toga, ovo je tržište, a posebice crnogorsko primorje, vrlo slično hrvatskom, tvrdi Željko Tafra, vlasnik i direktor Tažexa iz Zelenike, vodećeg uvoznika pića

Sa Željkom Tafrom, vlasnikom tvrtke Tažex iz Zelenike, vodećim crnogorskim uvoznikom pića u državama nastalim raspadom Jugoslavije, vlasnikom desetak supermarketa, organizatorom vinskog festivala u Igalu, razgovarali smo o planovima njegove tvrtke, o poziciji hrvatskih robnih marki koje zastupa te perspektivi naših proizvoda na tom tržištu. Tažex ima poslovno-tehničku suradnju s Biotehničkim institutom u Podgorici u čijoj se vinariji proizvodi čuveni crnogorski Vranac i rakija Loza. Tafra se osvrnuo i na poduzetničku klimu u Crnoj Gori te govorio o razvoju turizma. Tažex je tvrtka koja ima oko 12 milijuna eura godišnjeg prometa te više od 100 zaposlenika.

Zašto uvozite vina iz zemalja koje su bile u sastavu bivše države?
– Riječ je o robnim markama kojih se kupci sjećaju, pa ih ne treba posebno promovirati. Iako im je znatno poboljšana kvaliteta, kupcima su poznate. Na taj način nastojimo stvoriti kompletnu ponudu vina cijele ove regije. Mislim da smo na pravom putu i da smo po tome jedinstveni u ovoj regiji budući da nitko nema tako raznovrsnu ponudu. Možda griješim, ali mislim da kompletna prodaja, primjerice, srbijanskih i bosanskohercegovačkih vina u Sloveniji može stati u prtljažnik osobnog automobila. Kod nas se prodaju, s više ili manje uspjeha, vina proizvođača iz svih država. Uz to, zastupnici smo najpoznatijih svjetskih pjenušaca, nekoliko robnih marki čaša, ugostiteljskog pribora, opreme za ugostiteljstvo…

Osim vinara koga još zastupate iz Hrvatske?
– Najprije sam počeo zastupati Marasku iz Zadra, a zastupam i tvrtke Pivac i Jambo u segmentu smrznutih proizvoda, postirsku Sardinu, Trenton i Nirs Split. Poslujemo i s tvrtkama koje su u Agrokorovom vlasništvu.

Kako su prihvaćeni hrvatski proizvodi?

– Odlično, budući da se kod nas uvriježilo mišljenje kako su hrvatski proizvodi kvalitetniji od drugih, slično kao i njemački na razini Europe. Osim toga, ovo je tržište, a posebice crnogorsko primorje, vrlo slično hrvatskom. Na crnogorskom tržištu prisutni su mnogi hrvatski proizvodi, pogotovo dugogodišnje robne marke.

Kakva je sada gospodarska situacija u Crnoj Gori? Osjeti li se kriza?
– Mi prolazimo kroz svoju unutarnju krizu. Kod nas nema velikih sustava koji su isprepleteni i koji ovise o svjetskom gospodarstvu. Naš osnovni problem je nelikvidnost, odnosno neplaćanje robe dobavljačima. Smatram da je to moguće brzo riješiti, ako se želi.

Što je s privatizacijom?
– Privatizacija je pri samom kraju jer je privatizirano preko 80 posto tvrtki. Za privatizaciju ostaje još nekoliko značajnijih tvrtki kao što je Institut Simo Milošević iz Igala za koji je bio zainteresiran Zepter ali je odustao, zatim Plantaže 13. jul, najveće plantaže vinove loze na jednom mjestu u Europi, te Remontno brodogradilište Bijela, a u tijeku je natječaj za Luku Bar. Kako su za preuzimanje Plantaža 13. jul bile zainteresirane hrvatske tvrtke, možda vam je zanimljivo da je vlada Republike Crne Gore prošle godine zaustavila njihovu privatizaciju na godinu dana. Ta odluka istječe u prvoj polovini 2010. godine, pa ćemo vidjeti kakva će biti nova odluka.

Što se točno događa s crnogorskim turizmom? U kojoj je fazi obnova objekata? Gdje se ulagalo?
– Do sada se najviše uložilo na Budvanskoj rivijeri. Tamo je kvaliteta smještaja i usluge podignuta na visoku razinu, pa iz tog razloga dolaze i bogatiji gosti. Zato i moja tvrtka ulaže oko milijun eura u izgradnju trgovačkog centra u Budvi. U Boki Kotorskoj mnogo očekujemo od najvećeg nautičkog projekta Porto Montenegro u Tivtu. Moja tvrtka je također započela jedan nautički projekt u Zelenici. Riječ je o izgradnji marine sa 150 vezova uz poslovni i zabavni centar površine 1200 metara četvornih te apartmanski hotel za nautičare. Projekt je u fazi dobivanja dozvola, a vrijedan je šest miljuna eura. Realizacija projekta trebala bi označiti prekretnicu crnogorskog turizma, posebice onog u Boki Kotorskoj. Iako se dosta ulagalo, smatram kako crnogorski turizam još nije dostigao rezultate iz devedesetih godina. Razlog je manjak postelja jer su neki hoteli u vrlo lošem stanju. Posebice su u teškom stanju smještajni kapaciteti u naseljima oko Bokokotorskog zaljeva budući da se nije ulagalo u njihovo održavanje. (Jozo Vrdoljak, privredni.hr)

Prodamo na tisuće boca hrvatskih vina

Imate li podatke o tome koliko se hrvatskih vina proda na crnogorskom području?
– Sami ste svjedoci koliko je dobar odaziv hrvatskih vinara na Festivalu vina. Teško mi je reći koliko se hrvatskih vina proda u Crnoj Gori jer ima više distributera. Možda mogu nešto preciznije reći koliko hrvatskih vina proda Tažex. Primjerice, prodamo više od 20.000 boca Pošipa Čare, dok Matuška prodamo oko 8000. Dobro prodajemo i vina kuće Zdjelarević, Kozlović, Matošević, Degrassi, Polesina, Kabola, Arman, Tomić, Agrokorovih vina te niz peljeških i hvarskih vinara.

Prethodni članakPizza ketchup
Sljedeći članakZavršeno ispitno izvještajno ročište za Pevec