Više od polovine domaće proizvodnje ostvare mali vinari, koji su primjerice 2008. po količinama nadmašili industrijske proizvođače. Međutim, njihova se vina često potroše i prije no što dospiju do tržišta
Nije tajna da Hrvatska ima velike potencijale za razvoj vinarstva – žitelji ovih prostora znaju to od pamtivijeka. No ti preduvjeti nisu još osigurali značajnije mjesto Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Iako su mnoga ovdašnja vina hit među vinskim znalcima, hrvatski vinari kažu kako su potencijali smanjeni godinama lošeg gospodarenja, pri čemu se ponajprije misli na nesređene zemljišne knjige, nedovoljnu rasadničku djelatnost u ponudi kvalitetnih i autohtonih sorti, visoku starost nasada vinove loze i nepostojanje hrvatske strategije razvoja vinogradarstva, pokazuje Hendalovo istraživanje Dinamika industrije vina 2009.
U odnosu na 2007. potrošnja vina u 2008. godini smanjila se u svijetu za oko dva milijuna hektolitara. To se obrazlaže utjecajem svjetske ekonomske krize, ali i nastavkom već prije započetog trenda pada konzumacije vina u najvećim proizvođačkim i potrošačkim zemljama – Francuskoj, Italiji, Španjolskoj. Procjena svjetske potrošnje vina u 2008. kretala se između 240 i 260 milijuna hektolitara.
Male površine i mala proizvodnja
Prema podacima Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, sredinom 2008. godine u Hrvatskoj su bila registrirana 762 proizvođača koji proizvode 2379 zaštićenih vrsta vina, što je znatno povećanje u odnosu na 2004. godinu kada je bilo 445 proizvođača s ukupno 1192 zaštićena vina. Struktura proizvođača prema veličini površine vinograda pokazuje izrazito usitnjene posjede, većinom ispod jednog hektara. Na taj način je i proizvodnja, kao glavni izvor formiranja ponude vina u Hrvatskoj, usitnjena i fragmentirana.Ukupna industrijska proizvodnja vina u razdoblju od 2005. do 2008. godine bilježi prosječni godišnji porast od 6,2 posto. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2008. godini industrijska proizvodnja je iznosila 513.588 hektolitara. Naturalna proizvodnja vina podrazumijeva proizvodnju na obiteljskim gospodarstvima te kod poslovnih subjekata koji nemaju vinarije industrijskog karaktera. Naturalna proizvodnja vina u Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2008. bilježi pad, no u 2008. godini proizvodnja u poljoprivrednim gospodarstvima iznosila je 653.722 hektolitra – više nego što je proizvedeno u industrijskoj proizvodnji. No, mali proizvođači ne plasiraju sve svoje količine na tržište – vino se u Hrvata, kao što je poznato, često proizvodi uglavnom za osobne potrebe.
Vodeći proizvođači industrijskih vina u Hrvatskoj su Istravino eksport, Badel 1862, Agrolaguna, Vinoplod vinarija, Kutjevački podrumi, Iločki podrumi, Dalmacijavino, Erdutski vinogradi, Mladina, Đakovačka vina i Belje. Oni su 2004. godine imali 53,2 posto tržišnog udjela. U 2008. godini udjel im je porastao na 58,3 posto ukupne industrijske proizvodnje vina.
Pojedinačno najveći porast tržišnog udjela u razdoblju od 2004. do 2008. bilježe Istravinoexport, Agrolaguna, Kutjevački podrumi i Badel.
Koncern Agrokor okrupnjavanjem svoje proizvodnje akvizicijom novih vinarija u 2008. godini ima nešto više od četvrtine tržišnog udjela industrijske proizvodnje vina.
Izvoz: manje ali skuplje
Uvezene količine vina u 2008. godini iznosile su 143.680 hektolitara. U istoj godini porastao je uvoz stolnog vina, dakle niže cjenovne klase, ali i specijalnih vina koja sada čine sve značajniju količinu u ukupnom uvozu.
Treba uzeti u obzir implikacije Sporazuma između Republike Hrvatske i Svjetske trgovinske organizacije, te Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom budući da je njihov rezultat smanjivanje uvoznih carina, odnosno preduvjeti za povećanje uvoza i konkurencije na tržištu vina u Hrvatskoj.
Glavnina uvezenog vina došla je iz Hrvatskoj susjednih zemalja. Na prvom mjestu je Makedonija, na drugom Bosna i Hercegovina, a na trećem Slovenija. Ako su se očekivanja, temeljena na ranijim trendovima, obistinila, već ove godine je trećina vina na tržištu iz uvoza. U razdoblju od 2005. do 2008. hrvatski izvoz količinski bilježi lagani pad. Hrvatski izvoznici vina u 2008. godini izvezli su 28.564 hektolitra vina što je lagano smanjenje u odnosu na prethodne godine. No ako iste podatke promatramo u vrijednosnim iznosima, vidimo da se vrijednost izvoza u američkim dolarima povećala tijekom tog razdoblja za čak 23 posto. Ti podaci ukazuju na bolju promociju hrvatskih kvalitetnih i vrhunskih vina koja su uspjela pronaći svoje mjesto na ino tržištu, ali i na pad prodaje manje kvalitetnog vina.Od izvoznih tržišta najperspektivnija su tržište Europske unije, regionalno tržište i tržišta s ograničenom vlastitom proizvodnjom. Bosna i Hercegovina i Njemačka su dva glavna izvozna tržišta za hrvatsko vino. Doda li se količini evidentirane prodaje vina na hrvatskom tržištu (628.564 hektolitra) dio koji na tržište plasiraju naturalni proizvođači, u 2008. godini ukupan promet vina iznosio je 904.408 hektolitara.
Ključni čimbenici uspjeha
Osiguravanje prepoznatljive kvalitete hrvatskog vina jedan je od ključnih čimbenika uspjeha u ovoj industriji, slažu se vinari. To podrazumijeva definiranje viših standarda kvalitete, odnosno podizanje kvalitete u svim fazama procesa. Važna je i cjenovna konkurentnost, posebice u segmentu stolnih vina.
U tom segmentu na hrvatskom tržištu sve veća prijetnja postaju jeftinija uvozna vina. Hrvatskim vinarima treba pomoći i brendiranje Hrvatske kao zemlje očuvane prirode i bogate tradicije u proizvodnji vina te brendiranje pojedinih autohtonih sorti vina. Prema Hendalovom istraživanju, više od polovine konzumenata vina u 2008. godini nije se moglo sjetiti koji im je najbolji proizvođač vina, što ukazuje na nisku lojalnost određenom proizvođaču i brendu vina kod šire populacije te na lagani prodor inozemne ponude. Podaci vezani uz konzumaciju vina prema podrijetlu ukazuju na lojalnost hrvatskim vinima, kao i na lojalnost regiji iz koje je poteklo vino, i to kod stanovnika sjeverne Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Stanovnici Hrvatske vino najčešće kupuju u trgovačkim lancima, ali ne pronalazimo niti jednog proizvođača koji bi se u percepciji hrvatskog konzumenta značajnije izdvajao kao najbolji ili onaj čija vina najčešće kupuju. Pri tome na odabir vina za konzumaciju najviše utječu organoleptičke karakteristike proizvoda i prethodno osobno iskustvo s proizvodom, dok na odabir proizvođača najveći utjecaj imaju cijena i dostupnost proizvoda. Regionalne razlike u konzumaciji vina ukazuju na ispodprosječnu konzumaciju vina u Slavoniji te iznadprosječnu u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru. (Privredni.hr)
