Zastara predstavlja određenu sankciju nemarnom vjerovniku jer se nije poslužio pravnim sredstvom predviđenim pravom, a to je u pravilu tužba i prijedlog za ovrhu.
Opće je pravilo obveznog prava da se preuzete obveze moraju izvršiti, ali je zakonskim odredbama o zastari utvrđeno da zastarom prestaje vjerovnikovo pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Dužnik se na zastaru mora pozvati jer sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Dakle, obveza dužnika ne prestaje, ali prestaje mogućnost naplate tražbine prisilnim putem ako se dužnik pozove na zastaru.
Zakonskim odredbama o zastari utvrđeno je da zastarom prestaje vjerovnikovo pravo zahtijevati ispunjenje obaveze
Nastupanje zastare ne sprječava dužnika da dobrovoljno ispuni zastarjelu obvezu. U slučaju da dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela. Zastara predstavlja određenu sankciju nemarnom vjerovniku jer se nije poslužio pravnim sredstvom predviđenim pravom, a to je u pravilu tužba i prijedlog za ovrhu.
ZASTARA POTRAŽIVANJA
Međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, a zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.
Da bi došlo do primjene trogodišnjeg zastarnog roka u konkretnom slučaju se mora raditi o međusobnim tražbinama i to iz ugovora o prometu roba i usluga te tražbina naknada za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, a radi se o ugovorima koji imaju gospodarsko značenje te onima koji se odnose na pokretne stvari tj. na robu namijenjenu tržištu, neovisno o tome jesu li stranke trgovci pojedinci, trgovačka društva ili obrtnici, a bitno je da u tom svojstvu međusobno sudjeluju u prometu roba i usluga.
Pod ugovorom o prometu robe i usluga podrazumijevaju se u pravilu i trgovačke usluge koje prate robni promet npr., prijevoz, špedicija, komisiona trgovina, zastupanje i sl., te takve usluge koje se mogu u širem smislu izjednačiti s prodajom robe kao što su npr. ugovor o građenju, ugovor o djelu.
Sudska praksa izrijekom je potvrdila da u tom trogodišnjem roku zastarijevaju “tražbine iz ugovora o kreditu sklopljenog između pravnih osoba”, “tražbine obrtnika prema pravnoj osobi iz sklopljenog ugovora o obavljanju njihovih djelatnosti”, “međusobna potraživanja pravnih osoba iz ugovora o konsignacijskom skladištu”, tražbine iz ugovora o prijevozu sklopljenog između pravnih osoba, tražbine iz ugovora o kreditu društva s ograničenom odgovornošću i potraživanja “iz ugovora o prodaji električne energije namijenjene tržištu, a ugovor je sklopljen između trgovaca”. S druge strane, u roku tri godine ne bi zastarijevala tražbina između dvaju trgovačkih društava iz ugovora o asignaciji, jer “ugovor o asignaciji nije ugovor o prometu robe i usluga”.
OPĆI ZASTARNI ROK
Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tražbine (dugovi) zastarijevaju za pet godina (opći rok zastare) ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare (posebni rokovi zastare).
ZOO-om je propisan posebni rok zastare za povremene tražbine. Stoga tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima (bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, ili pak o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja), zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
Za tražbinu zajedničke pričuve primjenjuje se trogodišnji rok zastare propisan za zastaru povremenih tražbina, kao i za zakupnine i najamnine.
Kod naknade štete propisani su subjektivni i objektivni rok. Subjektivni iznosi tri godine otkako je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je to učinila, a pet godina otkako je šteta nastala.
JEDNOGODIŠNJI ROK ZASTARE
Za pojedine tražbine, koje su taksativno propisane ZOO-om, propisan je posebni jednogodišnji rok zastare.
Za jednu godinu zastarijevaju:
- Tražbina naknade za: isporučenu električnu energiju, isporučenu toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće – kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.
- Tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika.
- Tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.
- Tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.
POTRAŽIVANJA IZ RADNOG ODNOSA
Potraživanja iz radnog odnosa, prema čl. 139. Zakona o radu, zastarijevaju za pet godina od dana dospijeća, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Nakon utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, prema stavu sudske prakse, zastarni rok u odnosu na naknadu plaće za vrijeme prekida rada, kao posljedice nezakonitog otkaza, otkazni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno da je otkaz nedopušten.
Ovakav stav trebalo bi zauzeti i primjenjivati i na sve ostale vrste novčanih tražbina radnika prema poslodavcu s osnove nezakonitog otkaza ugovora o radu.
Dužnik se na zastaru mora pozvati jer sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti
Za rad radnik ima pravo na plaću, a pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga utvrđenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom. Naknada plaće isplaćuje se nakon sudskog utvrđivanja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i u drugi slučajevima kada radnik ne radi zbog opravdanih razloga.
Naknada plaće nakon utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu, ako ništa nije propisano ZR-om, drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuje se prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca koja ima isti rok dospijeća kao i plaća.
Kada je riječ o zastari tražbina iz odluka sudova, drugih tijela javne vlasti i sudskih nagodbi, tražbina zastarijeva nakon 10 godina nakon što je ona utvrđena:
- pravomoćnom sudskom odlukom ili
- odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili
- nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
KADA ZASTARA POČINJE TEĆI
Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno prvog dana od dospijeća tražbine. Na primjer, ako račun za isporučeni plin dospijeva na plaćanje 10. siječnja 2024., tada zastara počinje teći 11. siječnja 2024.
Zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno kada istekne posljednji dan tog razdoblja. Prethodno navedeno vrijeme u kojem vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze, predstavlja rok zastare.
Tako kod naknade štete, subjektivni rok počinje teći tri godine od trenutka kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila a objektivni rok od pet godina počinje teći od kada je šteta nastala.
Zastara se prekida podnošenjem tužbe, podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku te svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
Zastara se prekida i kada dužnik prizna dug, bilo izravnim priznanjem vjerovniku, bilo na posredan (konkludentan) način kao što je davanje otplate, plaćanje kamata ili davanje osiguranja.
PRIGOVOR ZASTARE
Tuženik, kao dužnik može jednostavno izjaviti pred sudom da podnosi prigovor zastare. Ovaj prigovor može biti i u pismenoj i u usmenoj formi.
Pri tome nije potrebno niti da tuženik izrijekom navodi kako se radi o radnji prigovora već je dovoljno navesti: “predlažem da se zahtjev odbije jer je nastupila zastara potraživanja”. Nakon prigovora zastare ako je prigovor osnovan, sud donosi presudu kojom odbija tužbeni zahtjev.
