U fokusuKolumneKomunikacijski trendovi - Zelena komunikacija, zelena odgovornost

Komunikacijski trendovi – Zelena komunikacija, zelena odgovornost

Naša zajednička odgovornost je da kroz komunikacijske kanale nametnemo važnost zelene odgovornosti. Ne postoji jedinstvena formula za zelenu odgovornost, ona je “plod” naše kreativnosti i nema joj kraja.

Svjedoci smo globalnih trendova u kojima korporacije kao lideri, a nakon njih i svi ostali dionici poslovanja, zahvaljujući globalnim smjernicama i nacionalnim politikama u posljednjih desetak godina govore o planetarnim vremenskim promjenama koje imaju utjecaj i na održivi razvoj. Čovjekovo djelovanje utječe i na klimatske promjene koje predstavljaju jedan od rijetkih faktora suživota na koje čovjek i njegova tehnologija nemaju sveobuhvatni utjecaj. Samim time svjedoci smo novih trendova u prehrambenoj industriji a i šire koja se kroz promjenu svojih ambalaža izravno uključuje u očuvanje našeg planeta Zemlje. Korporacije zasad uglavnom komuniciraju dio svoje odgovornosti o očuvanju planeta kako bi potrošačima poslale poruku da dolazi novo vrijeme zajedničkog uključivanja. Međutim, pitanje je jesmo li zaista započeli osvještavanje svoje radne okoline počevši od svoje društvene zajednice u kojoj stvara vaša kompanija, ne samo od edukacije na tom nivou, nego i od edukacije na svim razinama.

Zelena odgovornost ima svoju cijenu, a mi se nalazimo tek na počecima nove ere zelene komunikacije

Razumijemo li zaista važnost suživota s planetom Zemljom ili su to samo marketinške poruke, pokazat će prije svega financijska izvješća kompanija. Biti odgovoran, komunicirati “zeleno” kreće od same uprave svake kompanije, svakog pojedinca, jer zelena odgovornost ima svoju cijenu u konačnici, a mi se nalazimo tek na počecima nove ere zelene komunikacije. Prisjetite se početaka kada su na tržište došli prvi mobiteli, kakva je bila njihova cijena a kakva je danas. Kakva je danas cijena proizvodnje ekološke ambalaže i svih ekoloških materijala? Zaključit ćemo previsoka i zato se postavlja pitanje je li politika zelene odgovornosti dovoljno politički i proračunski financirana kao što se pretjerano financira vojna industrija a premalo zdravstvo. To su sve pomalo vidljivi zaključci i zato se pitam jesu li ovo samo marketinški hirovi i hoće li doista svi imati mogućnost financijskog sudjelovanja.

OD GLAVE SVE KREĆE
Sve započinje s menadžerima, odnosno menadžmentom koji bi trebao donijeti stratešku odluku. Upravo on mora pokazati smjer korporativne kulture, ali i u praksi. Značilo bi to da ono malo papirnate konfekcije: kuverte, memorandumi, računi, pozivnice… trebalo biti na recikliranom papiru. Baš kao što bi hrvatska Vlada trebala donijeti uredbu da će biti prva na svijetu koja će svoju “papirnu konfekciju”, uključujući i sustav javnih tvrtki upotrebljavati u tom vidu komunikacije na recikliranom papiru. Slijedi dodatno osvještavanje kupaca, koje može započeti s idejom da će jedan ili više trgovačkih lanaca dati dodatne bonuse i marže onim tvrtkama koje na njihovim policama imaju ambalaže od recikliranog materijala i to posebno komunicirati. Može, primjerice, u svojim tjednim katalozima s kojima privlače kupce kao i svom oglašavanju digitalnih tjednih akcijskih proizvoda skrenuti pozornost na takvu vrstu ambalaže i kreirati cijelu jednu kampanju. Ova komunikacija zahtijeva i bolju vizualizaciju pa bi tako na ulazu u dućane mogli imati posebnu “zelenu priču” i “zeleno označavanje”.

Bez profita nema prosperiteta, nema razvoja, ali isto tako bez zelene odgovornosti ne možemo računati na prosperitet

Kao što sam već napomenuo, zelena kultura komuniciranja gradi se na više nivoa, ali možemo započeti iz “vlastitog dvorišta”. Potrebna je kontinuirana edukacija svakoga zaposlenika kako bi se on upoznao s dokumentom “zelena odgovornost”. Riječ je o smjernicama ponašanja na radnim mjestima koja podsjećaju na zelenu odgovornost u skladu s internim standardima prikupljanja otpada vidljivim označavanjem. Trgovačka zajednica treba među svojim strateškim ciljevima donijeti također “zelenu deklaraciju” koja će ih obvezati na zajedničko djelovanje s kojom bi trebali utjecati i na komunalna društva da se sprovede prava kontrola puta kojim se kreće otpad i kako se on zaista reciklira. Možemo govoriti o recikliranju samo ako proizvođači ambalaže i članovi trgovačke zajednice mogu garantirati da su učinili sve da se ambalaža koju oni sortiraju u dućanima i skladištima zaista reciklira od strane dionika kojima su povjerili prikupljanje otpada, onda je taj posao završen na transparentan način koji ima svoju sljedivost.

VAŽNOST SUŽIVOTA NA PLANETU
Zelena komunikacija ima svoju zelenu odgovornost i to je upravo ovaj smjer o kojem vam praktično pišem. Sprovoditi propise što svi čine da ne bi bili kažnjeni nije dovoljno. Kada zajednica određene industrije, bez obzira radi li se o mesnoj industriji, proizvođačima alkoholnih i bezalkoholnih pića, pekarskih proizvoda i drugih, bude kroz komunikaciju i zajedništvo svih proizvođača unutar tog sektora prema onima koji obavljaju prikupljanje otpada, bila sigurna da se ona reciklira na pravi način onda možemo govoriti o zelenoj odgovornosti. Kada bi napravili analitiku koliko zaista uprave na tjednoj razini izdvajaju financijska sredstva za interne i eksterne projekte, komunikacijske i kampanje oglašavanja o zelenoj odgovornosti svelo bi se to samo na određene tjedne u godini kada se govori o planetu Zemlji, očuvanju voda i sličnim danima. Možda će se to promijeniti budući da će se s 1. siječnjem 2024., osim financijskih izvještaja, prema naputcima Europske komisije morati priložiti i izvještaji o održivom razvoju s naglaskom na zelenu odgovornost. Možda će tada biti bolje shvaćena važnost suživota na planetu Zemlji.

FORMULA ZA ZELENU ODGOVORNOST
Prije nekoliko godina kroz različite bio ili eko certifikate započele su komunikacijske i marketinške kampanje, ali se postavlja pitanje ne oznaka nego prave sljedivosti i kontrole proizvođača tih oznaka odnosno imamo li zaista tu kontrolu povjerenja ili je to samo jedna marketinška naljepnica u nizu. Nove tehnologije stvaraju ne samo umjetne okuse, nego i surogate kao već dobro nam poznati slučaj proizvodnje hamburgera, ali ne samo onih veganskih, nego onih koji imaju okus mesa a ne sadrže meso. Potrošačke navike se mijenjaju. Prije korone pisao sam o novim smjernicama u kojima će se na policama trgovina sve više i više pojavljivati proizvodi s manje šećera. Upravo se to danas događa. Naša zajednička odgovornost je da kroz komunikacijske kanale nametnemo važnost zelene odgovornosti. Ne postoji jedinstvena formula za zelenu odgovornost, ona je “plod” naše kreativnosti i nema joj kraja. Na različite načine kroz različite projekte, modalitete, komunikacijske i marketinške kanale možemo učiniti sva naša radna mjesta zeleno prihvatljivim a naše kompanije zeleno odgovornim. To predstavlja proces, to zahtijeva vrijeme, ali to je i veliki izazov. Nalazimo se u vremenu recesije, svjedoci smo neprestanog rasta cijena, a prema najavama očekuje nas i pad tržišta nekretnina. Unatoč tome štednja građana nikad nije bila veća s jedne strane, a s druge strane zaduženost hrvatskih građana također nikad nije bila veća. Smanjuje se broj stanovnika, ali jednako tako i broj rođene djece.

KRENIMO OD VLASTITOG DVORIŠTA
Zakonske regulative trebaju biti strože, ne samo vezano za odlaganje otpada, nego i za ponašanje građana u javnim prostorima gradova i mjesta. Putujući Hrvatskom uočavam nedovoljan broj kanti za smeće. Iako smo svjesni da će se tijekom sezone u turističkim odredištima povećati broj turista i tako višestruko nadmašiti broj domicilnog stanovništva, ispred dućana, trgovačkih lanaca a i u samim gradskim središtima nedostaje kanti za smeće pa smo svjedoci percepcije “prljave” a ne zelene Hrvatske jer je smeće u kantama i oko kanti za smeće. To su detalji za koje nisu potrebni milijuni eura, ali upravo u povećanju kapaciteta kanti za smeće ispred manjih i većih trgovina leži zelena odgovornost svake robne marke i trgovačkog lanca. To je isto kao da bi se ispred vrata svojeg stana ili kuće probudili bez smeća a navečer bi vas dočekalo “smetlište”. Upravo zato kada govorim o zelenoj odgovornosti i metodologiji ona kreće od vlastitog “dvorišta”. Ambasadori planeta Zemlje mogu biti volonteri, djelatnici. Siguran sam da ćemo u svakoj kompaniji, u poslovnoj jedinici naći pojedince koji žive zelenu odgovornost, koji vole prirodu, koji su odrastali uz prirodu i koji razumiju da bez prirode nema suživota čovjeka koji je u ulozi “parazita” na ovom planetu. Nažalost, standardi života, metodologija rada i poslovanja nisu jednaki na ovom planetu, iako smo svi njezini stanovnici. O tome ne možemo suditi, ono što možemo je da djelujemo. Kada prolazimo pored stabala, parkova i šuma neka nas vodi misao da su ta stabla, ta polja, vinogradi i vrtovi koja život znače bili tu i prije nas i da će ostati dok mi kao “putnici” s dušom odlazimo s ovog planeta. Bez profita nema prosperiteta, nema razvoja, ali isto tako bez zelene odgovornosti ne možemo računati na prosperitet. Zato ne čekajmo da politike razmišljaju poput predstavnika privatnog sektora, već usmjerimo naše mogućnosti ka novoj zelenoj strategiji. Ako već niste onda je vrijeme da krenete prema zelenoj komunikaciji, zelenoj edukaciji, a samim tim i zelenoj odgovornosti.

Najnovije objave

Grupa Podravka u prvih šest mjeseci 2024. značajno povećala prihode od prodaje i dobit

Prihodi su porasli za 34,1 milijun eura na 380,4 milijuna eura, a neto dobit iz poslovanja iz koje su isključene jednokratne stavke gotovo 50...

izlog

Zonin: Višestoljetna tradicija u vinarstvu

Utemeljeni prije više od 200 godina, vinogradi obitelji Zonin rasli su zajedno s talijanskim vinskim sektorom. Sedma generacija obitelji Zonin daje strastveni doprinos stvaranju...