Sjećate li se ove čudne sprave na slici? Ako ne, sa sigurnošću mogu reći da ste, za razliku od mene, rođeni poslije 1980. Dakle, za sve one koji se ne mogu dosjetiti čemu je ova sprava služila, kao ponosni predstavnik vrste u izumiranju (tzv. “digitalnih doseljenika”) izvješćujem Vas da se ova sprava naziva “registar blagajna” i bila je standardna oprema svih maloprodajnih trgovina. Kako je to funkcioniralo, pitate se? Zapravo, jednostavno – proizvodi su na sebi (uglavnom) imali nalijepljenu cijenu (ako nisu, bilo je malo trke i dovikivanja po trgovini), a kad ste s košaricom došli na blagajnu, cijena (sa svakog proizvoda) se “ukucavala” u ovu čudnu spravu i na kraju ste dobili papirnu “šlajfnu” na kojoj su pisale (samo) pojedinačne cijene i njihov zbir. I to je to, platili ste taj zbirni iznos, bio on točan ili ne, jer provjeriti je bilo gotovo nemoguće. Možete li uopće i zamisliti kako bi danas takav scenarij izgledao u jednom velikom supermarketu? Teško!
Srećom po sve nas, sredinom prošlog stoljeća netko pametan je smislio barkod (usput, zvao se Norman Joseph Woodland)! Nešto kasnije, sedamdesetih godina, nastao je i format (crtičnog) barkoda kakvog danas poznajemo, a formirana je i udruga koja će ga čuvati i njegovati, te tajnu recepturu njegove primjene nesebično širiti cijelim svijetom. I eto, nakon gotovo pola stoljeća, barkod koji je nastao prvi, živ je i zdrav i dan danas, čak u svom izvornom (nepromijenjenom) obliku. Zove se EAN-13, otisnut je na svakom proizvodu u maloprodaji, a u njemu je zapisana globalno jedinstvena šifra proizvoda (ta se pak zove GTIN – Global Trade Item Number). Živa i zdrava je i udruga koja o njemu brine i zove se GS1 (nekada se zvala EAN International).
Iako je EAN-13 barkod u svojim najboljim godinama (jer ima punih 45, a priča se da je u ljudskom radnom vijeku to upravo optimalna starost), nameće se pitanje, imajući u vidu brzi razvoj ICT sektora, zadovoljava li još uvijek potrebe maloprodaje? Onako na prvu reklo bi se DA, jer se na maloprodajnoj blagajni lako i brzo očitava i u potpunosti zadovoljava osnovne elemente trgovine. No, što je s novom generacijom potrošača tzv. “digitalnim domorocima” koji dolaze u trgovine naoružani svojim pametnim telefonima, stalno su “online” i gladni informacija?
Trgovci su prepoznali ove promjene u kupovnim navikama mlađe generacije potrošača i krenuli u akciju. Kako EAN-13 ne može sadržavati nikakvu drugu informaciju osim globalnog identifikacijskog broja proizvoda (GTIN), bilo je potrebno osmisliti način kako dodati više informacija o proizvodu, a da se ne trpa dodatni tekst po etiketi koja je ionako najčešće pretrpana gusto načičkanim obveznim informacijama za koje Vam naočale više nisu dovoljne da biste pročitali što piše – u najmanju ruku treba Vam povećalo, ili moderniji pristup: uslikate pametnim telefonom i povećate sliku teksta na zaslonu (živjela mlada generacija i tehnologija!).
I što se desilo? Na policama su osvanuli proizvodi s više različitih barkodova na etiketi, poput primjera na slici. Što imamo za posljedicu? Jedan barkod (onaj u najboljim godinama, EAN-13) koji služi maloprodajnom procesu za prepoznavanje proizvoda na blagajni, drugi (najčešće QR kod) u kojem je zapisana web adresa gdje su dodatne informacije o proizvodu, te ponekad i dodatni nestandardni kod koji proizvođač koristi u promotivno-marketinške svrhe. Možemo li očekivati od potrošača ili zaposlenika u trgovini da će znati koji barkod treba pročitati (i kojom aplikacijom) da bi došao do informacija o proizvodu koje su mu potrebne? Nisam baš siguran, prije da će biti korištena metoda “uzaludnih pokušaja i promašaja”. Osim toga, uvođenje dodatnih barkodova zauzima dodatni prostor na ionako natrpanoj etiketi.
No, opet srećom za sve nas, GS1 ima novog “konja za trku”. Naime, međunarodna GS1 organizacija u ožujku je ove godine publicirala novi standard pod nazivom GS1 Digital Link. Najkraće rečeno, GS1 Digital Link je standard koji kombinira dvije sveprisutne i široko primijenjene tehnologije (GS1 identifikacijske standarde i web tehnologije) tako da svaka identificirana “stvar”, bilo da je riječ o proizvodu, pošiljci ili bilo kakvoj drugoj trgovačkoj jedinici, može biti povezana s gotovo neograničenim brojem izvora informacija o njoj, ovisno o potrebama i kontekstu. Koristeći prilagodljivi globalni “razrješivač” (engl. resolver) očitavanje istog barkoda ovisno o kontekstu vodi na različite web odrednice (URL-ove) odnosno time i na različite sadržaje. Na primjer, na proizvodu može biti otisnut samo jedan barkod (može to biti ili EAN-13 ili DataMatrix ili QR kod – ali ne svi odjednom!), no njegovo očitavanje “skladišnom aplikacijom” vodit će na potpuno drugačiju web adresu (URL), nego očitavanje istog koda kroz “potrošačku aplikaciju”. Štoviše, omogućena je i dinamička prilagodba za različite izvanredne situacije, poput opoziva, kada odredišna web adresa može biti prikladno promijenjena tako da upozori potrošača na potencijalnu neispravnost proizvoda.
Dobro Vam zvuči? I je li to budućnost barkoda u maloprodaji, pitate se? Standard je publiciran te je, kao i svi GS1 standardi, javno dostupan, a hoće li saživjeti i postati budućnost, ovisi o Vama, trgovcima i proizvođačima, do koje ćete ga mjere primjenjivati u svojem poslovanju. Dobra je vijest da uvođenje ovog standarda ne zahtijeva neke radikalne intervencije u postojeća rješenja jer koristi dobro poznate web tehnologije i barkodove koji su ionako već otisnuti na većini proizvoda. A osim toga, za pomoć u uvođenju ovog novog standarda uvijek se možete obratiti nacionalnoj GS1 organizaciji. U Republici Hrvatskoj to je GS1 Croatia. Više o nama možete doznati putem naših web stranica na poveznici www.gs1hr.org ili možete potražiti naše objave na društvenim mrežama (LinkedIn i YouTube).
Slobodan Romac, dipl. ing.
Voditelj projekata
sromac@gs1hr.org
GS1 Croatia
