U 2014. deficit u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iznosio je 982 milijuna eura. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je postala dio velikog tržišta s pola milijarde potrošača, što ima svoje pozitivne, ali i negativne učinke, a o čemu zorno govori odnos uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda u prve dvije godine članstva u Uniji.
Prije svega, ukinut je nacionalni carinski režim. Uvoz iz članica EU-a od 1. srpnja 2013. je slobodan. Naravno da se to odrazilo na porast uvoza u toj godini i to za 6,4, a u 2014. za 8,9 posto. U Ministarstvu poljoprivrede ističu da su učinak ulaska u EU, što se tiče porasta trgovinske razmjene, osjetile sve zemlje koje su sudjelovale u zadnjem priključenju.
“Naime, ekstremniji rast uvoza nakon ulaska u EU imale su Rumunjska, Češka, Slovenija i Slovačka, dok je jedino Poljska ozbiljnije povećala izvoz i imala pozitivnu vanjsko-trgovinsku bilancu u razmjeni s EU-om u odnosu na pretpristupno razdoblje.
S druge strane, ulazak na tržište EU-a pruža i određene mogućnosti, što se počelo osjećati u trendovima izvoza. Od ulaska u EU imamo naglašeniji rast izvoza od uvoza. U 2013. zbog ulaza u EU imali smo pad izvoza od 4,5 posto, ali je u 2014. došlo do promjene trenda i bilježi se rast izvoza od 10,9 posto”, poručuju iz Ministarstva poljoprivrede. Pretočeno u eure, uvoz je iznosio 2,318, a izvoz 1,336 milijardi eura.
I DALJE NEGATIVAN REZULTAT U RAZMJENI
Iako su u izvozu zabilježeni pozitivni pomaci, još uvijek imamo negativan rezultat u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U 2014. deficit je iznosio 982 milijuna eura, što predstavlja povećanje od 6,4 posto. U 2014. najznačajniji izvozni poljoprivredno-prehrambeni proizvodi Hrvatske bili su šećer, čija je vrijednost izvoza iznosila 91,5 milijuna eura, umaci i začini, grupa proizvoda složeni alkoholni pripravci, izoglukozni, glukozni, laktozni i šećerni sirup, zatim kukuruz, pripravci koji se koriste u prehranih za životinje, pivo i cigarete.
Najveće vrijednosno povećanje izvoza u odnosu na 2013. ostvareno je izvozom ostataka i otpadaka od prehrambene industrije. Povećanje vrijednosti izvoza ostvareno je i izvozom šećera, kakaa i proizvoda od kakaa, voća i orašastih plodova, ekstrakta, esencije i koncentrata kave i čaja, umaka i pripravaka za umake, juha, proizvoda od žitarica, brašna te izvozom mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, riba i pića.
“U pogledu uvoza u 2014. godini najviše se uvozilo meso i jestivi klaonički proizvodi u vrijednosti od 294 milijuna eura. Veliki dio uvoza odnosi se i na uvoz ostataka i otpadaka od prehrambene industrije i pripremljenu životinjsku hranu, na proizvode od žitarica, brašna, škroba, mlijeko i mliječne proizvode, voće i orašaste plodove te piće. Značajan rast uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u odnosu na 2013. ostvaren je u sektorima mesa i jestivih klaoničkih proizvoda (+55,7 milijuna eura), kakaa i kakao proizvoda (+29,3 milijuna eura), pića, alkohola i octa te žitarica”, ističu u ministarstvu.
LOŠA DOBNA I OBRAZOVNA STRUKTURA
Na upit o ne/konkurentnosti naše poljoprivrede u okvirima EU tržišta, u Ministarstvu poljoprivrede za razloge njene sadašnje nekonkurentnosti navode da proistječu dijelom iz njene naslijeđene socioekonomske strukture, a dijelom iz širih makroekonomskih uvjeta poslovanja, koji jednako pogađaju poljoprivredu kao i duge grane hrvatskog gospodarstva.
Kao slabe točke naše poljoprivrede čije je prevladavanje nužno, želimo li veću konkurentnost, navodi se nizak stupanj obrazovanja, nedovoljno poznavanje i korištenje informatičkih sustava u poljoprivredi, nedostatak programa neformalnog obrazovanja, slaba suradnja obrazovnog i istraživačkog sustava u poljoprivredi s gospodarstvom u cilju razvoja, testiranja, primjene i širenja najnovijih znanja i inovacija. Također je tu i nedovoljna educiranost savjetnika u primjeni novih tehnika i tehnologija koje pridonose učinkovitijem korištenju raspoloživih prirodnih resursa.
Slabe točke našeg agrara jesu i nepovoljna starosna i obrazovna struktura poljoprivrednika, slaba uključenost mladih, nepovoljna struktura PG-ova – na granici gospodarske održivosti, nepovoljna struktura poljoprivredne proizvodnje – veći udio biljne u odnosu na stočarsku, usitnjenost posjeda, nizak stupanj investicijskog potencijala, zastarjela tehnologija, neorganiziranost proizvođača, mali udjel površina pod navodnjavanjem i dr.
Kao poseban problem naše poljoprivrede istaknut je i problem naplate potraživanja. “Za daljnje jačanje konkurentnosti u svim sektorima poljoprivrede nužna su ulaganja u razvoj proizvodnje i tehnologiju. Odobrenim Programom ruralnog razvoja za razdoblje 2014.-2020. stvorene su pretpostavke da hrvatski proizvođači iskoriste financijski potencijal od 2,03 milijarde eura iz EPFRR fonda do 2020. godine”, poručuju u Ministarstvu poljoprivrede. (glas-slavonije.hr)
