Već gotovo 30 godina u Malešnici se zna za Lukadu, trgovinu u vlasništvu obitelji Marković. Pouzdana je to adresa za voće i povrće vrhunske kvalitete, ali i mjesto u kojem mušterije poznaju u dušu i uvijek ih nastoje oraspoložiti.
Ona je zubna tehničarka Sandra, a on je elektrotehničar Darko. Iako ih je formalno obrazovanje naizgled vodilo smjerovima određenim odabirom srednje škole, životne okolnosti posložile su se bitno drugačije i njih dvoje postali su trgovci u punom smislu te riječi, trgovci od formata, trgovci od glave do pete, ljudi koji do zadnjeg atoma snage uživaju u svom poslu i uspijevaju svoje pozitivno raspoloženje prenijeti i na kupce, vjerne mušterije iz svog matičnog kvarta Malešnice, ali i brojnih susjednih.
Temelji današnje trgovine postavljeni su još 1993., kada je Darkova majka Katarina, kao dugogodišnji poslovođa ondašnjeg zagrebačkog Žitnjaka, odlučila da je vrijeme za pokretanje vlastitog posla. U tada tek izgrađenom kvartu i zgradi iza koje su se prostirale livade, u vlastitom prostoru i uz pomoć obitelji, otvorila je Lukadu, trgovinu koja je naziv dobila po početnim slovima triju članova obitelji Marković – oca Luke, majke Katarine i sina Darka.
U samim počecima, još kao srednjoškolac, Darko je pomagao roditeljima u svakodnevnom radu trgovine. Ubrzo, već 1995., tada s djevojkom, a danas suprugom Sandrom, samostalno preuzima Lukadu da bi majka, nakon što im je uspješno prenijela sve svoje znanje kao i neprocjenjivo životno i radno iskustvo, mogla mirno otići u zasluženu mirovinu. “Bila su to bolja vremena za trgovinu nego danas pa je majka htjela još prije umirovljenja nešto poduzeti, okušati se i u vlastitom poslu u kojem je bila maher i koji je brusila cijeli život”, prepričava Darko s osmijehom podvlačeći kako im je trebalo neko vrijeme da je uvjere kako sve konce drže u svojim rukama te da ne mora više brinuti jesu li svi artikli na svom mjestu.
U Lukadi, osim Sandre i Darka, rade još tri djelatnice s kojima su uspostavili prijateljski pa čak i obiteljski odnos. “Jako se trudimo da nam je svima u dućanu ugodno, da nitko nije tužan i žalostan pa se zato sve uvijek dogovaramo i nastojimo uskladiti da svi, a ponajprije kupci, budu zadovoljni”, ističu uglas Sandra i Darko što potkrepljuju podatkom o duljini staža svojih djelatnica. Zadnja im se prošle godine pridružila Josipa, dok su Maja i Marija s njima već šest odnosno sedam godina.
MAJČINSKI SAVJET
Supružnici Marković slažu se da nema prevelike tajne za postizanje ugodne radne atmosfere. Najvažnije je, uvjereni su, da s djelatnicama dijele lijepe i one manje lijepe trenutke. “Ako ja ‘potegnem i zapnem žestoko’, onda i naše cure imaju veću motivaciju”, naglašava Sandra i poslavši usput Josipi dobre želje za predstojeći čvenk.
A osim ponekog majčinskog, u Lukadi kupci u svakom trenutku mogu dobiti savjet i uputu za brzi i jednostavni ručak, itekako potreban baš kad u ove prevruće dane ponestane ideja. Za to su, naravno, uglavnom zadužene ženske članice ovog uigranog tima. Darkova je uloga nabava i slaganje raznovrsne ponude voća i povrća te preporučivanje najslađe lubenice u kvartu.
“Izuzetno se trudimo da sva roba koju nudimo bude vrhunske kvalitete, a posebno se to odnosi na voće i povrće. Naši kupci su navikli da je sve tip-top i mi si ne smijemo dopustiti ništa manje. Osim toga, mi smo tu starosjedioci, svi nas znaju i tu namjeravamo ostati. Nije to kao na placu na kojem jedan dan jesi, a drugi nisi pa nešto kod mušterije može proći nezapaženo”, rezolutan je Darko te podsjeća kako je prednost njegovog dućana u odnosu na tržnicu svakako i plaćanje karticom, a nije naodmet ni to što svaki komad voća i povrća kupac može sam izabrati.
Što se cijena tiče, njih, zahvaljujući između ostaloga i članstvu u Savezu udruga malih trgovaca Republike Hrvatske, uspijeva održati kako bi bio konkurentan obližnjim velikim trgovačkim lancima. Priznaje ipak da se kod njih u dućanu šoping koji bi dosegnuo iznos od 500-tinjak kuna ne obavlja od 90-ih godina prošlog stoljeća. Lukada je zato mjesto u kojem je kupac siguran da može nabaviti odlično voće i povrće, nareske, kruh koji nedostaje za kompletan obrok i slično. Bez obzira na to, Darko je uvjeren kako će za malu trgovinu na našem tržištu mjesta uvijek biti.
Na policama Lukade, među čak 2.500 artikala, nalazi se sve što jedan pravi mali dućan iz susjedstva mora imati – kruh, mlijeko, higijenske potrepštine, suhomesnati asortiman, razni namazi… Ne želeći ulaziti na teren ponude najbližih susjeda iz ulice, ne nude igračke i školski pribor, pa ako netko zatraži baš to, dobije savjet da se uputi u nedaleku papirnicu.
NOVI UVJETI RADA
Dobrosusjedski odnosi trgovina i kafića iz ove malešničke ulice dođu do izražaja i u prosincu kada je tamo na sv. Nikolu posebno veselo jer s kafićima i ostalim trgovinama organiziraju svojevrsni sajam na kojem dijele kekse ili piće za najsretnije.
U ovo doba pandemije i posve promijenjenih uvjeta poslovanja nužno se nameće pitanje kako su se nosili s karantenom, lockdownom, maskama, dezinfekcijom. “Mi smo već u prvim danima kad su trgovine radile skraćeno, a neposredno nakon potresa, osmislili naš drive-in dućan. Ulaz smo ogradili najprije kašetama, a poslije i stupićima, kupci su nam u ruke predavali popise, a nas četvero u jednoj smjeni željeno smo im isporučivali ispred dućana. Tako smo izbjegli gužve i ulazak u trgovinu većeg broja ljudi, a i skinuli nekoliko kilograma viška”, prisjeća se Darko sa smiješkom, iako dodaje kako ne zna je li to u stanju ponoviti.
Kako su kupci tada u dućan dolazili samo po najnužnije, svi su u Lukadi zaboravili šifre impulsnih proizvoda, onih kojih se zadnjih sjetimo na blagajni – keksa, lizalica i žvakaćih guma. Nedostajali su im tada kupci koje im dovodi zdravstveni turizam. Uglavnom su to pacijenti iz Italije koji u Malešnicu navraćaju zbog brojnih stomatoloških ordinacija, a u dućanu ih prepoznaju kada prvi dan traže cigarete i suhu hranu, a drugi dan dolaze samo po Čokolino i ostalu kašastu hranu prikladnu za vrijeme nakon popravka zubi i ugradnje implantata.
Sandra i Darko, trgovački tandem snova, nadopunjen vrijednim djelatnicama, svim do sada postignutim itekako su zadovoljni jer da nisu, ne bi toliko dugo niti opstali. U budućnosti namjeravaju kročiti i dalje svojim dobro utabanim stazama te i dalje u kvartu, ali i šire, sloviti za mjesto iz kojeg se u svakom slučaju izlazi dobrog raspoloženja na ponos majke i svekrve Katarine, koja je cijelu ovu lijepu priču i “zakuhala”.
